BOSANCI I BOŠNJACI: Ako ne bude BiH svjedno je kako će nas zvati

Nema nijedan popis do 2013 da su se ljudi iz Bosne izjašnjavali Bošnjacima ni u Osmanskom vremenu ni u Austrougarskom ni u obje Jugoslavije. Popis Austrougara 1879 je imao rubrike Grčki pravoslavci, muslimani, katolici. Isto je bilo 1885, a 1910. godine je popis grcke pravoslavce preimenovao u srpske pravoslavce nakon odluke o tome 1905. godine. Nas su zvali Muhamedancima do 1901. godine kad je uvažen naš zahtjev da nas zovu muslimanima.

Piše: Suad Kurtćehajić

Ugari su od početka XIV vijeka Povelje bosanskih banova prevodili sa Bosnyak ban. Ugarski naziv Bošnjak nije se odnosio na narod već za stanovništvo Bosne, jer mi se nismo formirali kao jedinstven narod ni u srednjem vijeku kad je korišten od 1166. godine naziv Bošnjanin koji je bio poznat samo vladarima i plemićima ali ne običnom puku preuzeli su preko dalmatinskih franjevaca bosanski franjevci i proširili ga među katolicima i zato imamo dokaze za katolike da su se identificirali sa imenom Bošnjak što je njima značilo isto što i Bosanac.

Bosanski pravoslavci koje smo u Bosni uglavnom zvali pogrdno Vlasi iako su Vlasi činili samo jedan manji dio bosanskih pravoslavaca nisu se identificirali sa nazivom Bošnjak kao ni bosanski muslimani iako je bilo pokušaja i prije Kalaja u vrijeme Topal Osman paše. Među njima je prednjačio moj pradjed i prvi bosanski novinar Šaćir Kurtćehajić (1844-1872) koji je bio sa 26 godina najmlađi gradonačelnik u historiji Sarajeva ( nikad mu nije stajalo bošnjački novinar do današnjih preimenovanja koje i bosanske banove i kraljeve su počeli da zovu bošnjački) i koristio je u Sarajevskom cvjetniku 1871 naziv Bošnjak ali je što mi je čudno bilo zvao jezik bošnjački.

On je sigurno reagovao na dolazak Bogoljuba (Teofila) Petranovića i Božića Klementa u Bosnu 1862.godine sa zadatkom da srbiziraju bosanske pravoslavce i katolike ali je taj prvi pokušaj da se teritorijalna odrednica Bošnjak kako su nas drugi zvali van Bosne ( Ugari, Poljaci, Srbi Hrvati koji su bili u Ugarskoj, Albanci i bosanski franjevci) pretvori u integralno etničko ime za naš narod ali to je propalo jer su se bosanski muslimani vjerski identificirali i donekle kao Turci i Osmanlije dok su oni bili tu. Drugi najveći pokušaj da dobijemo ime Bošnjak je bio u vrijeme Kalaja koji je sa integralnim bosanstvom a rijetko stoji bošnjaštvom krenuo od 1886-1903. godine nije uspio jer su pravoslavci već prihvatili srpski identitet u Bosni a taj proces je uzeo maha i kod katolika u Bosni koji su kočili franjevci koliko su mogli ali je politika koja je dolazila iz Zagreba bila jača a onda je 1900. godine nadbiskup bosanski Štadler proglasio sve katolike u Bosni Hrvatima.

Kalaj je pomogao finansijski list Bošnjak 1891. godine na čelu sa Mehmedom Kapetanovićem Ljubušakom i stvorila se grupa oko njega i Safvet bega Bašagića koja je trebala učiniti promidžbu imena Bošnjak i u prvom broju Bašagić objavljuje predivnu pjesmu Bošnjak da podstakne prihvatanje tog neziva. Međutim naša ulema, inteligencija i politički lideri nisu to prihvatali i na kraju su definitivno odbili Kalaja rekavši mu da ih ne zanima etnički i nacionalni identitet već samo kulturna i vjerska autonomija čime je propao Kalajev pokušaj da nas uvede u evropske tokove sa tim imenom. A sam Bašagić je sebe odlaskom u Zagreb identificirao kao Hrvat islamske vjere.

Izmišljena je priča koju akademik Ferid Muhić forsira da su nam 1906. godine Uredbom Austrougari ukinuli naziv Bošnjak. 1907. godine nam je Uredbom Austrougarskih vlasti ukinut bosanski jezik ali to je bilo na inicijativu muslimanskih politickih predstavnika okupljenih u Muslimanskoj narodnoj organizaciji i jezik je preimenovan u srpskohrvatski uz uslov da im se zemlja ne dira ( u to vrijeme su bosanski muslimani bili vlasnici oko 90% zemljišta u privatnoj svojini). I nakon te 1907 bila je sačuvana određena autonomija bosanskoj jezika ali je to definitivno ukinuto 1913. godine na Bosanskom saboru opet na inicijativu muslimanskih poslanika koji su zauzvrat od hrvatskih poslanika a što su i srpski poslanici prihvatili da im se zemlja ne dira.

Tako da je prava istina da mi od dolaska pod Osmanlije nismo izašli iz vjerskog identiteta a na kraju takva je bila priroda islama jer je prva muslimanska zemlja koja je stvorila naciju bila Turska koju je Ataturk proglasio republikom 1923. godine. Ostale islamske zemlje mislim da nisu imale nacionalnu kategoriju do završetka Drugog svjetskog rata. A prvi put mi izlazimo iz vjerske skupine kada su nam komunisti od strane CKSKBiH 1968. godine dali nacionalno ime Musliman sa velikim M pod ranijim vjerskim identitetom. 1993. godine a mogli smo to i pred popis 1991. godine prvi put smo slobodno odlučivali o našem identitetu i umjesto da uzmemo naziv Bosanci koji je također bio kao i Bošnjaci teritorijalna odrednica ali kojim su nas tada već drugi zvali a i mi smo sebe gdje god odemo također zvali Bosanci uzimamo poluarhaično ime Bošnjak i to samo za bosanske muslimane. Pogledajte Službeni list RBiH od 06.aprila 1994. godine gdje jasno stoji da Muslimani mijenjaju svoje ime u Bošnjaci u odgovarajućem padežu.

Da smo tad uzeli naziv Bosanac koji je inkluzivan za sve bez obzira na religiju danas bi imali oko dvije trećine Bosanaca u Bosni i blizu milion Bosanaca nemuslimana više u dijaspori koji imaju korijene u Bosni a Srbin i Hrvat bi bili strani termini koji se vežu za susjedne države. Jer kad imate Bosance ostali su stranci a ovako je Bosna i svačija i ničija kao po ZAVNOBiH-u što je moglo funkcionisati dok je bila Jugoslavija ali kad se raspala a susjedi su nam novostvorene države Srbija i Hrvatska onda imamo problem sa takvom konstrukcijom.

Volio bih da se ovo razumije. Jasno je da se ne može napraviti inkubacija preko noći jer smo trideset godina ljude ubjeđivali da su Bošnjaci i da je za bosanstvo potrebno vrijeme sazrijevanja jer i ja sam sam prihvatio šematsku priču na bazi povjerenja prema nekim našim intelektualcima autoritetima i svi smo sličnu mantru pričali. Tek kad sam se ozbiljnije dotakao ovog problema vidio sam da je to mit i da nema uporište u istini i ne bih otvarao ovo pitanje da i danas nije Bosanac za sve u zemlji i inostranstvu mnogo bolje rješenje od postojećeg naziva Bošnjak koje nas uz druga dva etnonacijsko religijska identiteta vodi u podjelu Bosne koju ne možemo zaustaviti ako bi SAD i EU digle ruke od nas. Tada bi nam samo Bosanci svih konfesija bili stub očuvanja Bosne.

A vrijeme će biti najbolji sudija. Mada ne bih volio da budem kao Đordano Bruno kojeg je katolička crkva spalila zbog tvrdnje da je zemlja okrugla jer su smatrali da je pločasta da bi poslije priznala da je Đordano Bruno bio u pravu. Ako Bosne bude bilo ideja bosanstva će prevladati a ako nam Bosna izmakne bit će svejedno kako se zovemo Bošnjaci ili Bosanci jer ćemo biti evropski Palestinci sa sudbinom da možda nestanemo sa ovih prostora, a sa našom dominantnom DNK I2 haplogrupom ( jedini je imamo preko 50%) na prostoru ex Jugoslavije starom 25 hiljada godina na tlu Evrope mi smo među najstarijim evropljanima. Zato smo i dosad opstajali jer nam je korijenje u Evropi toliko duboko da ga je teško iščupati.

(Ljudski.ba)

(108)