Lideri Evropske unije prošle sedmice donijeli su odluku da se sa Bosnom i Hercegovinom otvore pregovori o pristupanju, osam godina nakon što je ta država aplicirala za punopravno članstvo.

 

 

 

Lideri su zeleno svjetlo dali nakon preporuke Evropske komisije jer se vjeruje da je država postigla dovoljan napredak da se otpočnu pregovori. Krajem prošle godine, lideri su otvaranje pregovora odložili za mart i uslovili otvaranje pregovora sa usvajanjem nekoliko zakona iz 14 prioriteta koje je Evropska komisija definisala još 2018. godine.

 

 

 

O značaju ove odluke za BiH i region, otvaranju prvih pregovaračkih poglavlja i daljem reformskom putu zemlje za European Western Balkans govorio je Adi Ćerimagić, istraživač Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) iz Berlina.

 

 

 

Kako ocjenjujete poruku EU poslatu BiH i regionu ovom odlukom da se sa BiH otvore pregovori? Da li možemo govoriti o novoj EU koja zaista želi da se širi?

 

 

U Bosni i Hercegovini i regionu ova odluka je dočekana kao pozitivno ohrabrenje. Brisel bi, naravno, volio da zemlje kandidati ovu odluku vide kao znak da je EU sada ozbiljna u pogledu proširenja.

 

 

Odluka o početku pregovora o pristupanju EU sa Bosnom i Hercegovinom prošla je mnogo brže i lakše nego sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. Ona takođe omogućava Bosni i Hercegovini da slijedi isti put kao Ukrajina i Moldavija. Ali nisam uvjeren da ovo pokazuje da je EU ozbiljna po pitanju proširenja.

 

 

 

Kada je EU 2011. i 2013. godine odlučila da otpočne pristupne pregovore sa Crnom Gorom i Srbijom, obje zemlje su dobile jasan datum do kada bi pristupni pregovori trebalo da formalno počnu. Takođe, pregovarački okviri su usvojeni bez uslova.

 

 

 

U slučaju Ukrajine i Moldavije, a sada i Bosne i Hercegovine, ne postoji krajnji datum za formalni početak pristupanja, a uslovi su postavljeni za usvajanje pregovaračkog okvira. Sada čak čujemo i glasine da bi Bosna i Hercegovina možda trebala ispuniti uslove da Evropska komisija uopšte počne sa izradom pregovaračkog okvira.

 

 

 

To znači da se proces pristupanja dalje sjecka na još manje komade. Iako bi to moglo olakšati EU da svari pozitivne odluke, na srednji rok to će oslabiti sposobnost EU da izvrši značajniji uticaj u zemljama kandidatima.

 

 

 

Da li su pregovori otvoreni na osnovu zasluga ili je ipak riječ o jednoj geopolitičkoj odluci?

 

 

Brisel želi da mislimo da je ova odluka kombinacija geopolitike i zasluga. Nema sumnje da EU ne bi započela pristupne pregovore sa Bosnom i Hercegovinom da isto nije učinila sa Ukrajinom i Moldavijom. Ova veza je bila jasna i prilikom dodjele statusa kandidata.

 

 

 

Ali isto tako, bez pozitivnih izvještaja koje je objavila Evropska komisija u novembru 2023. i martu 2024., ne bi bilo moguće uvjeriti vlade 27 država članica EU ili neke od njihovih parlamenata.

 

 

 

Možemo li reći da je Evropska unija odustala od onih 14 kriterijuma definisanih za BiH, koji su prema ocjenama mnogih analitičara bili nepravedni i prestrogi?

 

 

Da i ne. Da budem jasan: bez implementacije svih 14 ključnih prioriteta, Bosna i Hercegovina neće postati punopravna članica EU. Ali kada u procesu pristupanja to treba implementirati, to je stvar pametne politike.

 

 

 

14 ključnih prioriteta uključuje dugu i tešku listu uslova, među kojim je i nekoliko ustavnih reformi i dogovora koji idu u srž onoga što znamo kao dejtonska Bosna i Hercegovina.

 

 

 

Odluka Komisije da ih postavi u maju 2019. imala je za cilj osigurati da se sljedeće odluke – o statusu kandidata i početku pregovora o pristupanju – budu što je dalje moguće u budućnosti. To je možda imalo smisla iz pozicije EU jer je to učinjeno na vrhuncu skepticizma prema proširenju EU u ključnim državama članicama. Tada je svaka pozitivna odluka postala teška ili čak nemoguća. Uključujući i početak zasluženih pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom.

 

 

 

Iz perspektive Bosne i Hercegovine postavljanje ovih uslova tako rano u procesu nije imalo smisla i nije uspjelo stvoriti nikakav zamah u reformama. Sasvim suprotno, u tri godine koje su uslijedile EU se našla po strani i njena sposobnost da utiče na procese u zemlji dodatno je oslabljena.

 

 

Kada očekujete otvaranje prvih poglavlja? Da li je realno da pregovarački okvir bude usvojen do ljeta kao što možemo da vidimo neke najave?

 

 

U teoriji, pregovarački okvir bi mogao biti pripremljen i usvojen u junu 2024, zajedno s Ukrajinom i Moldavijom. Komisija ima dovoljno vremena da pripremi i dostavi nacrt. Pitanje je hoće li EU reći vladajućoj koaliciji u Sarajevu da je takav cilj realan.

 

 

 

Bosna i Hercegovina bi paralelno trebala preduzeti sve relevantne korake iz oktobra 2022. godine. Neki od njih su politički prilično teški, jer uključuju usvajanje već spornog Zakona o državnim sudovima i potpuno novog Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću.

 

 

 

Vlasti bi takođe morale da usvoje takozvani Nacionalni program integracije. Za to je potreban vrlo detaljan dogovor o tome koji nivo vlasti i institucija, do kojeg datuma i na koji način će se uskladiti sa EU zakonodavstvom. O sadržaju ovog dokumenta se godinama raspravlja u Bosni i Hercegovini. Koliko njegovo usvajanje može biti težak i komplikovan korak najbolje se vidi u Ukrajini i Moldaviji, gdje se EU do sada suzdržavala od postavljanja istog kao uslova za nastavak procesa.

 

 

 

Iz današnje perspektive, otvaranje klastera izgleda veoma daleko. Nakon što je Komisija predložila pregovaračke okvire sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, trebalo je dvije godine da ga zemlje članice EU odobre i formalno započnu pregovore o pristupanju. Još dvije godine kasnije, proces skrininga je završen, ali ni jedan klaster nije otvoren.

 

 

 

Predsjednica Evropske komisije izjavila je da su vlasti u BiH uradile više od kad su dobile status kandidata nego tokom više od jedne decenije. Kako ocjenjujete reforme koje su sprovedene u proteklom periodu? Da li se radi samo o usvajanju zakona na kojima je EU insistirala ili ima nekog suštinskog napretka na terenu?

 

 

Komisija je u svojim izvještajima iz novembra 2023. i marta 2024. zaključila kako su stvari u mnogim aspektima krenule napred. Ništa od toga, bojim se, nije suštinski promijenilo, niti poboljšalo svakodnevni život građana. Ali većina zakona i odluka, od izmjena i dopuna zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću do zakona o sukobu interesa, čekali su godinama. I sada su konačno bili gotovi.

 

 

 

Nakon odluke lidera EU vidjeli smo dosta pozitivnih tonova BiH, čak je pohvala došla i od lidera SNSD-a Milorada Dodika (iako je on naravno rekao da je to priznanje njemu i RS-u). Da li je očekujete da će otvaranje pregovora biti podstrek vladajućoj većini da nastavi ovaj reformski put?

 

 

Da se ovakav pristup EU prema Bosni i Hercegovini događa u domaćem, regionalnom i evropskom kontekstu koji je postojao 2010. godine, ja bih imao nade, pa čak i sigurnosti da bi se stvari mogle pokrenuti u pravom smjeru. Ali to nije tako i brinem se da bi sve ovo moglo biti premalo i prekasno.
Regionalni i evropski kontekst su se promijenili. Od 2021. godine visoki predstavnik je, na primjer, počeo vrlo često i dubinski koristiti svoja bonska ovlašćenja, oživjeevši prilično nezdravu i neprirodnu političku dinamiku u Bosni i Hercegovini.

 

 

 

Takođe, sposobnost EU da utiče na procese u regionu je oslabila. Ovo je posebno slučaj u Srbiji. Mnoge crvene linije su zamagljene. U Beogradu i Banja Luci političari koji se zalažu za takozvani srpski svijet otvoreno razgovaraju o najboljem trenutku i strategiji za ujedinjenje teritorija sa srpskom većinom. Srbija se takođe naoružava. Prošle godine smo imali povratak paravojnih formacija i nasilja na sjeveru Kosova.

 

 

 

Unutar EU i NATO-a mađarski premijer Viktor Orban postao je pobornik i zaštitnik predsjednika Vučića i Dodika. Oni dijele nadu i pripremaju se za povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću. Postoji i nova dinamika između Dodika i Vučića, koja je nastala zbog Dodikove važne uloge na izborima u Srbiji u decembru 2023. Vremena Vučićeve superiornosti nad Dodikom su davno prošla.

 

 

 

Gdje su građani BiH u cijeloj ovoj priči? Da li se oni mogu nadati nekim benefitima od otvaranja pregovora?

 

 

Ne baš. Sam početak pristupnih pregovora neće olakšati bosanskohercegovačkoj privredi trgovinu sa EU, neće olakšati građanima putovanje ili rad u EU, a neće otvoriti pristup dodatnim fondovima EU.

 

 

 

Štaviše, iskustva Crne Gore i Srbije, odnosno Sjeverne Makedonije i Albanije, daju malo razloga za nadu u konkretne i brze koristi za građane.

 

 

 

Pro-EU snage u vladajućoj koaliciji u Sarajevu, međutim, tvrde da je Bosna i Hercegovina u mnogo boljoj poziciji od svojih susjeda sa Zapadnog Balkana kada su započeli pregovore o pridruživanju. Prvo, tvrde da će im Novi plan rasta za Zapadni Balkan, iako još nije direktno povezan sa uslovima koji su dio pristupnih pregovora, pomoći da motivišu nevoljne političare da rade reforme sa konkretnijim rezultatima za građane. Drugo, kažu da je Bosna i Hercegovina u istom vozu sa Ukrajinom i Moldavijom, za koju vjeruju da se u Briselu i drugim glavnim gradovima EU vidi da vozi ka punopravnom članstvu.

 

(European Western Balkans)

(30)

ĆERIMAGIĆ: BEZ IMPLEMENTACIJE SVIH 14 KLJUČNIH PRIORITETA, BIH NEĆE POSTATI PUNOPRAVNA ČLANICA EU