Ratna agresija kao i svi prethodni ratovi u svijetu je služila za pljačku. Što privatne, što državne imovine. Carla del Ponte prikri dokaze o umiješanosti Srbije u genocid u Srebrenici, a korumpirani bh političari na to zažmiriše sa oba oka. Pljačka stoljeća ostade bez reparacije, odnosno ratne odštete. Ista se mjeri u stotinama milijardi EUR prema našoj državi, a samim tim i njenim građanima.
Piše: SUAD ĐOZIĆ
U drugoj fazi nam se desi tranzicija. Državne firme pretvorismo u sertifikate, strani fondovi ih obezvrijediše i odoše u bescjenje. Nije zabilježen slučaj velike afere i hapšenja u vezi toga. Milijarde državne imovine je na očigled svih pokradeno, a samim tim bh građani.
U trećoj fazi imamo visoku korupciju koja pustoši zemlju i dan danas. Izgleda da će tako ostati sve do totalnog kolapsa, odnosno bankrota. U Dejtonu nam napraviše etno-torove u kojima stranačko-mafijaške organizacije kao predstavnici ‘konstitutivaca’ štite od odgovornosti svako ‘svoje’, kada ih uhvate s ‘prstima u medu’.
Ako nekim čudom neki istraživački novinar (koji trenutno nije pod nadzorom) to otkrije, sve se završi po onoj staroj ‘pojeo vuk magarca’, jer ovaj sistem svima odgovara. Svi su se zadovoljili svojim parčetom kolača (plijena), ali država gubi milijarde svake godine. Te iste (milijarde) uglavnom dolaze iz dijaspore, a odlaze u private džepove.
Građani se ne bune, kako ne bi izgubili posao (500 – 1000 EUR) koji su u velikom broju slučajeva ‘dobili’ stranačkom korupcijom ili nepotizmom. Za to su dužni samo da budu lojalni, odnosno ne talasaju i da za ‘svoje’ glasaju.
Zato u BiH, gotovo da ne postoji političko-kritičko promišljanje i aktivističko djelovanje. Državne tužioce i sudije, stranačko-mafijaški konstitutivci biraju, tako da oni nisu spremni ‘udarati’ na gazde ‘svoje’, odnosno rezati granu na kojoj sjede. Mediji pričaju o aferama samo ako dobiju vjetar u leđa od stranaca, ali vrlo brzo se utišaju iako odgovorni nisu iza rešetaka, a tužioci koji nisu završili pokrenute slučajeve, nikome ne odgovaraju.
Niko od stranaka do sada nije insistirao na zakonu o porijeklu imovine, tako da pokradeno će i dalje ostati u privatnom vlasništvu. Da stvar bude i gora, Dodik je pokrenuo zakon o kleveti, ali i zakon o imunitetu u entitetu RS. Entitet FBiH to već prepisuje.
U bukvalnom prevodu to će značiti: ‘mi’ (konstitutivna mafija) ćemo i dalje krasti u milionima, milijardama, štitit će nas zakon o imunitetu, a vas, ako vam bude smetalo, pa se pobunite, ‘mi’ ćemo hapsiti i oduzimati vam imovinu. To će nam omogućiti zakon o kleveti.
Čak i kada građani (pritišćući Visokog predstavnika) izbore nametanje tehničkih izmjena izbornog zakona kako stranačka mafija barem na izborima ne bi više krala, Dodik kaže da će i taj zakon napraviti po svom, da bi nastavio ‘pobjeđivati’ na izborima.
Narko-karteli, više nije tajna, jednako kao u Kolumbiji, postavljaju političku mafiju na najviši, državni nivo vlasti. Još malo pa će nam ‘Sigurne kuće’ svima trebati. Raja od svog jada i bijede i one posljednje dvije marke iz džepa, ulažu u sportske kladionice, te tako svjesno ili ne, doniraju HDZ-u. Jer javna tajna je da od profita svih kladionica se finansira politika, ona ista koja najviše radi na daljoj etno-torizaciji bh društva i države. Isto tako od uvođenja PDV-a, kada je entitet RS dobio 32% prihoda, iako se broj stanovnika upolovio, pa tamo se ostvaruje cirka 17% prihoda, ‘Političko Sarajevo’ tu razliku aminuje.
Na taj način ‘PS’ sa 600 miliona do jedne milijarde, finansira Dodikovu secesionističku politiku, sve do konačne podjele zemlje. Red bi onda bio, da sve stranke (SDA, NiP, SDP, NS, DF) koje su činile vlast (od uvođenja PDV), odu na obilježavanje Dana RS, 9-og janura, jer one su (in)direktono finansirale taj događaj.
I nakon što su sve uništili, obezvrijedili, rasprodali, političkim talovima državu doveli na najniži kreditni rejting u svijetu, a po indeksu za korpuciju izbili u sam svjetski vrh, ostade im još samo zemlja, šuma, rijeka, potok da rasprodaju, pa da više ne budemo svoji na svome, nego svoji na tuđem, jednako kao što smo i u trećim zemljama, gdje nas je već pola iselilo.
Malo prije Nove Godine, nakon odluke Ustavnog suda BiH da je samo i jedino država titular nad šumama, rijekama i poljoprivrednom zemljištu, Premijer FBiH – Nikšić prvi, a zatim Predsjednik entiteta RS – Dodik drugi, krenuše u protuustavnu rasprodaju zemlje. Prije nego su to učinili, ReSTART BiH je pravio protest, , ali raju to po običaju nije zanimalo. Uskoro, kada u nedostatku novca za finansiranje entiteta, ali i velikodržavnom politikom Srbije, sva državna imovina se rasproda, država će izgubiti i posljednji elemenat koji državu čini državom i to potpuno regularno, bez i malo otpora, će se zemlja podijeliti na nove male državice. 60% stanovništva će naseljavati 23% današnje teritorije BiH i to će vjerovatno postati nova Gaza u srcu ‘prijateljske’ Evrope.
U takvim okolnostima, jednog dana u budućnosti, raja će se sa sjetom sjećati, da smo nekada imali državu. Prelijepu državu, ali prepunu etno-lopova, koji su je zbog malo siće prokockali. Možda se neki sjete i ReSTART BiH, koji je tri godine upozoravao, animirao i podizao građane sa trideset organizovanih protesta, stotine objavljenih tekstova i hiljade e-mailova, odgovornima za ‘Dejton’. U isto to vrijeme ‘građani’ su uživali trošeći sadaku zvanu primanja, koju su putem ‘uhljebljavanja’, stranke im obezbijedile. Nijemo su posmatrali sve pobrojane pljačke, koje su prošle bez ikakvih posljedica za odgovorne.
Jedan od rijetkih koji je ustao protiv korumpiranog Sistema ‘duboke države’ je Sanjin Sinanović iz ReSTART-a. I prije nego je postao član, prijavio je visoku korupciju u Centralnoj banci. Pošteni i odgovorni građanin se vodio Božijom zapovijedi ‘Ne ukradi’ u sasvim pogrešnoj državi. Nakon što je podnio prijavu za korupciju (pljačku), protiv vrha Centralne banke, sistemska mašinerija (vlast-stranka-menadžment-sudstvo-tužilaštvo) je uzvratila kontra mjerom sa deset disciplinskih postupaka, sve do Sanjinovog izbacivanja s posla na kojem je imao prilično velika primanja za naše uslove. Sedam godina je vodio pravne i ljudske bitke protiv sistema sam.
Sve stranke, tužilaštva, SIPA, APIK, mediji, pa i veliki dio rodbine, radnih kolega, prijatelja i komšija su se sklonili u stranu, jer čačnuo je u veliko i duboko. On čak nije mogao ostvariti ni status ‘zviždača’, jer su ga odbijali sumnjajući u njegovu “dobru vjeru”. Jedino ReSTART BiH je stao uz njega, prepoznavši njegove bitke kao svoje.
I tek nakon što je samoimenovani Guverner CB ukolnjen po drugom osnovu i imenovana nova Guvernerka, Sanjin je poslije sedam godina borbe protiv sistema, vraćen na posao. Mediji su izgleda tek tada čuli da je Sanjin sto dana spavao u šatoru ispred državnog suda i tužilaštva, da je preko 150 puta ispred CB pravio protest, da je presretao Visokog predstavnika na ulici, rizikujući da ga neko upuca, da je posjećivao SIPU, kao i druge agencije i NVO, da je sedam godina ugrožavao egzistenciju porodice sa troje male djece, ali i svoje zdravlje, pa su ga tek tada pojedini mediji zvali i dali mu priliku da im da izjavu, taj (za njih) nepoznati čovjek.
Da apsurd bude još veći, oni su njegov povratak na posao nazvali pobjedom malog čovjeka nad sistemom. Sanjin iako o njemu mislim sve najbolje, iako je on za mene jedna ljudska gromada kakva se jednom u sto godina rađa, iako je član ReSTART-a BiH, nije pobjedio system, već ga je samo preživio. Nisu uspjeli da ga ubiju, a prije će biti da su zakasnili u tome, pa bi eventualni nesretni slučaj bio previse. Svi smo itekako dobro upoznati sa slučajevima Memic i Dragicevic, pa bi i Sinanovic ipak bilo previše!! Sanjin je pobijedio samo sebe, da ne posustane, da ne odustane te da izdrži ono što bi malo ko uspio. Sanjin Sinanović na žalost svih nas nije pobijedio sistem, jer osim Guvernera koji je otišao, niko nije snosio posljedice brutalne harangue nad njim. Niko nije smijenjen ni otpušten zbog njegovog slučaja. Na kraju krajeva, niko nije završio u zatvoru za ono o čemu je Sanjin Sinanović govorio, a vraćanjem njega na posao, sistem je priznao da je on istinu govorio!!!
Živimo u lopovskom sistemu, koji je osmišljen u Dejtonu. Sve dok se ne vratimo na fabričke postavke Republike Bosne i Hercegovine, tako će i ostati. Ali, prvo se moramo mi restartovati, izdići iznad lopovskih mito navika i tek tada praviti bolji sistem za djecu i unuke, kako oni ne bi pored ovako lijepe zemlje iselili i postali stranci do kraja života.
10 Božijih zapovijedi:
7.) ‘Ne ukradi’
Izlazak 20, 2-17; vidi I Ponovljeni zakon 5,6-21 Biblija, Sveto pismo
7.) ‘I da krivo na kantaru ne mjerite’
‘El-vesaja el-‘ašr’, sure El-En’am i El-isra – časni Ku’ran;
Pouka deset zapovjedi: u pobjedu dobra nad zlom, ljubavi nad egoizmom, mira nad ratom, svjetlosti nad tamom…
(Ljudski.ba)
(19)