tri kozlića”
U objavi posvećenoj Trojki i načinu na koji vlada, Emrić navodi: “Ranije je jedan krupniji vuk pozvao svoga kolegu „legitimnog vuka“ i tri kozlića da dođu u jazbinu na njegovo imanje, obećavši da ih neće pojesti, ali da mu oni moraju isporučiti „tri stranca“ za večeru”.
Bila jednom jedna vlast koja je imala dva strašna vuka i tri mala kozlića. Vukovi su bili stari iskusni političari koji su znali šta hoće, kako je rekao jedan rastom najviši kozlić.
Dodao je i to, da vukovi imaju neke zahtjeve, a ako im te zahtjeve ne ispunimo onda će nas pojesti, navodi se u objavi Jasmina Emrića, zastupnika Narodnog evropskog saveza u Parlamentu BiH.
U objavi posvećenoj Trojki i načinu na koji vlada, Emrić navodi: “Ranije je jedan krupniji vuk pozvao svoga kolegu „legitimnog vuka“ i tri kozlića da dođu u jazbinu na njegovo imanje, obećavši da ih neće pojesti, ali da mu oni moraju isporučiti „tri stranca“ za večeru”.
“Kozlići naivno uhvaćeni u klopku na njegovom privatnom imanju u strahu mu to i obećaše. Ali kada je za to čuo lovac, on je javno poručio kozlićima da dogovor koji napraviše sa vukovima nije dobar jer će vukovi, kada budu gladni, uvijek moći ući u njihovu kuću, sve razbacati i uništiti, te ih na kraju i pojesti. Čuvši šta lovac kaže prestravljeni kozlići sve što dogovoriše to i porekoše. Vukovi vidno razočarani, bijesni i ljuti zaprijetiše kozlićima da će objaviti snimke razgovora ako se kozlići i dalje ne budu držali dogovora. Kako bi udobrovoljili gladne i razbješnjele vukove, unatoč upozorenju budnih lovaca da to ne čine, kozlići ih pozvaše da dođu kod njih radi razgovora oko isporuke obećane večere”, navodi Emrić.
I dodaje: “Tako je i bilo. Vukovi dođoše u kuću kod kozlića, oni im širom otvoriše vrata i obećaše da će im za večeru isporučiti „tri stranca“, sedam članova CIK-a i izbor „legitimnog vuka“ za člana Predsjedništva.
Gladni vukovi zadovoljno trljaju stomake uz očekivanje obećane večere, uputivši prijetnju jadnim kozlićima ako obećanje ne ispune da će ih pojesti. Uplašeni kozlići pomisliše da su se i ovaj put izvukli uz naivno uvjerenje da ih vukovi neće pojesti.
Nastavit će se …”
(SB)
(117)