Precizno vođeno oružje prvi put se pojavilo u svom modernom obliku na ratištu u Vijetnamu prije nešto više od 50 godina. Kako su oružane snage od tada težile tačnosti i razornosti, cijena takvog oružja je naglo porasla. Američke GPS-navođene topničke granate koštaju 100.000 dolara po komadu.
Budući da je pametno oružje skupo, rijetko je. Zato ih je evropskim zemljama ponestalo u Libiji 2011. godine. Izrael, koji je više želio sačuvati svoje zalihe nego izbjeći kolateralnu štetu, zasuo je Gazu glupim bombama. No šta kada biste mogli spojiti preciznost i obilje, pita se Economist.
Prvi put u historiji ratovanja na to se pitanje daje odgovor na ratištima Ukrajine. Ovosedmični izvještaj pokazuje kako dronovi s prikazom u prvom licu (fpv) niču duž prve linije ratišta. To su male, jeftine letjelice natovarene eksplozivom prilagođene potrošačkim modelima i čine život vojnika još opasnijim. Ovi dronovi skliznu u tenkovske kupole ili zemunice. Oni dangube i traže svoj plijen prije nego što krenu u ubistvo. Nanose veliki danak pješaštvu i oklopu.
Pomak prema jeftinom
Rat također čini sveprisutnim fpv dronove i njihove pomorske rođake. U januaru je zabilježeno 3.000 potvrđenih fpv napada dronovima. Ove sedmice Volodimir Zelenskij, ukrajinski predsjednik, osnovao je Snage za bespilotne sisteme, posvećene ratovanju dronovima. U 2024. Ukrajina je na putu da izgradi bespilotne letjelice od 1 do 2 metra. Zapanjujuće, to će odgovarati smanjenoj potrošnji školjki u Ukrajini (koja je pala jer republikanci u Kongresu sramotno uskraćuju Ukrajini zalihe koje su joj potrebne).
Dron nije čudesno oružje – takvo šta ne postoji. Važan je jer utjelovljuje velike trendove u ratu: pomak prema malom, jeftinom i jednokratnom oružju; sve veća upotreba potrošačke tehnologije; i nagib prema autonomiji u borbi. Zbog ovih trendova tehnologija bespilotnih letjelica brzo će se proširiti s vojski na milicije, teroriste i kriminalce. I neće se poboljšati tempom budžetskog ciklusa vojno-industrijskog kompleksa, već s prijelomnom hitnošću potrošačke elektronike.
Osnovni fpv dronovi su revolucionarno jednostavni. Potomci trkaćih kvadkoptera, izgrađeni od uobičajenih komponenti, mogu koštati samo nekoliko stotina dolara. fpv dronovi obično imaju mali domet, nose male nosivosti i bore se po lošem vremenu. Iz tih razloga oni (još) neće zamijeniti artiljeriju. Ali još uvijek mogu učiniti mnogo štete. U jednoj sedemici prošle jeseni ukrajinske bespilotne letjelice pomogle su uništiti 75 ruskih tenkova i 101 top top, između ostalog. Rusija ima svoje fpv bespilotne letjelice, iako one obično gađaju zemunice, rovove i vojnike. Dronovi pomažu objasniti zašto je objema stranama tako teško pokrenuti ofanzive.
Eksponencijalni rast broja ruskih i ukrajinskih dronova ukazuje na drugi trend. Inspirirani su i prilagođeni široko dostupnoj potrošačkoj tehnologiji. Ne samo u Ukrajini, već iu Mianmaru, gdje su pobunjenici posljednjih dana porazili vladine snage, volonteri mogu koristiti 3D pisače za izradu ključnih komponenti i sastavljanje konstrukcija aviona u malim radionicama. Nažalost, kriminalne grupe i teroristi vjerovatno neće biti daleko iza milicija.
To odražava široku demokratizaciju preciznog oružja. U Jemenu je pobunjenička grupa Houthi koristila jeftine iranske komplete za navođenje za izradu protubrodskih projektila koji predstavljaju smrtonosnu prijetnju komercijalnim plovilima u Crvenom moru. Iran je sam pokazao kako niz dugometnih bespilotnih letjelica i balističkih projektila može imati geopolitički učinak koji daleko nadmašuje njihovu cijenu. Čak i ako komplet potreban za prevladavanje ometanja dronova uvelike povisi cijenu oružja, kao što neki predviđaju, ono će se i dalje smatrati transformacijski jeftinim.
Razlog seže u potrošačku elektroniku, koja pokreće inovacije munjevitom brzinom dok se mogućnosti gomilaju u svakom ciklusu proizvoda. To postavlja probleme etike kao i zastarjelosti. Neće uvijek biti vremena da se nova oružja podvrgnu testiranju koje zapadne zemlje imaju za cilj u mirnodopskim uvjetima i koje zahtijevaju Ženevske konvencije.
Inovacije također vode do posljednjeg trenda, autonomije. Danas je upotreba fpv dronova ograničena prilivom kvalificiranih pilota i učincima ometanja, koji mogu prekinuti vezu između drona i njegovog operatera. Kako bi prevladale te probleme, Rusija i Ukrajina eksperimentiraju s autonomnom navigacijom i prepoznavanjem ciljeva. Umjetna inteligencija već je godinama dostupna u potrošačkim dronovima i brzo se poboljšava.
Određeni stepen autonomije godinama postoji kod vrhunske municije, a kod krstarećih projektila decenijama. Novost je da će jeftini mikročipovi i softver omogućiti inteligenciji da sjedi unutar miliona niskobudžetne municije koje zasićuje bojno polje. Strana koja gospodari autonomijom u Ukrajini prva bi mogla uživati privremenu, ali odlučujuću prednost u vatrenoj moći — što je nužan uvjet za bilo kakav proboj.
Zapadne zemlje su sporo usvajale te lekcije. Jednostavno i jeftino oružje neće zamijeniti velike, vrhunske platforme, ali će ih nadopuniti. Pentagon se sa zakašnjenjem upustio u Replicator, inicijativu za izgradnju hiljada jeftinih bespilotnih letjelica i municije koji bi se mogli suprotstaviti golemim kineskim snagama. Evropa još više zaostaje. Njeni ministri i generali sve više vjeruju da bi se mogli suočiti s još jednim velikim evropskim ratom do kraja decenije. Ako je tako, ulaganja u jeftine dronove moraju hitno porasti. Štaviše, sveprisutne bespilotne letjelice zahtijevat će sveprisutnu odbranu – ne samo na bojnim poljima, već iu gradovima u miru.
Kalašnjikovi na nebu
Inteligentni dronovi također će postaviti pitanja o tome kako vojske vode rat i mogu li ljudi kontrolirati bojno polje. Kako se trutovi budu množili, postat će mogući samokoordinirajući rojevi. Ljudi će se boriti da nadgledaju i razumiju svoje angažmane, a kamoli da ih ovlaste.
Amerika i njezini saveznici moraju se pripremiti za svijet u kojem se vojne sposobnosti koje se brzo poboljšavaju šire brže i šire. Dok se nebo nad Ukrajinom puni potrošnim oružjem koje spaja preciznost i vatrenu moć, ono služi kao upozorenje. Avioni lovci-ubice masovne proizvodnje već mijenjaju ravnotežu između ljudi i tehnologije u ratu.
(Raport)
(253)