BiH…

 

 

 

Zapetljani u svoja obećanja građanima, stranim ambasadama i partnerima iz SNSD-a i HDZ-a, iz trojke i dalje tvrde kako rade na reformama i kako radne grupe čak u dvije smjene pripremaju neophodne zakone. Prvo, da su radili na vrijeme sad ne bi morali na vrat na nos praviti prijedloge zakona. Drugo, (u bosanskohercegovačkoj realnosti), bez podrške HDZ-a – jer Dodik je vrlo jasan u svojoj politici i niko ne očekuje promjene od njega – nemaju apsolutno nikakve šanse za ispunjavanje uslova koje je Evropska komisija postavila pred BiH. Umjesto nepotrebnih dodvoravanja Zagrebu i izjava kako ne znaju ništa o presudama da je Hrvatska bila agresor u BiH i UZP-u, lideri trojke morali su od zapadnih partnera, prvenstveno Američke ambasade, ultimativno tražiti zaokret politike Dragana Čovića, distanciranje od Dodika, i iskrenu podršku evropskim ali i atlantskim integracijama BiH.

 

 

 

Autorski tekst Milorada Dodika, koji je objavio u Nezavisnim novinama i saopćenje Hrvatskog narodnog sabora o prijedlogu izmjena Izbornog zakona BiH potvrđuju da i Dodik i Dragan Čović evropske integracije Bosne i Hercegovine vide kao sredstvo trgovine, odnosno načine za realizaciju svojih političkih ciljeva. I jedan i drugi se pozivaju na međunarodno pravo i ustavne odredbe, dok istovremeno negiraju presude međunarodnih sudova – Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Evropskog suda za ljudska prava.

 

 

 

Piše: Dženana Karup Druško

 

 

Prepucavanja petorke

 

 

U svome tekstu, sve pozivajući se na međunarodno pravo i Dejtonski mirovni sporazum, Dodik ponavlja da je u BiH bio građanski rat, osporava progon i procesuiranje odgovornih pripadnika Vojske Republike Srpske za ratne zločine i genocid što naziva selektivnom pravdom, osporava državnost Bosne i Hercegovine ali i samu Bosnu i Hercegovinu, visokog predstavnika Christiana Schmidta (zbog njegovih terorističkih odluka), američke sankcije zvaničnicima RS-a, strance u Ustavnom sudu BiH… dok istovremeno za kršenje Dejtonskog sporazuma optužuje strane države i Američku ambasadu jer se miješaju u unutrašnje i spoljne poslove druge države, navodeći odnos Republike Srpske kao međunarodno priznatog entiteta prema drugim državama – Srbiji, Rusiji, Mađarskoj, Kini i drugima, poziva na pravo Republike Srpske na samoopredjeljenje, ali i pravo na državnu imovinu.

 

 

 

S druge strane Dragan Čović je sa ekspertima HDZ-a napravio prijedlog izmjena Izbornog zakona BiH, za šta je kako je isticao on zadužen nakon dogovora u Laktašima, a koje ne zahtijevaju izmjene Ustava BiH. U najkraćem, ključno za HDZ su odredbe o “legitimnom predstavljanju“ po kojima bi se hrvatski član Predsjedništva BiH birao uz najveći broj glasova, ali uz pobjedu u tri kantona s hrvatskom većinom, dok izbor za srpskog i bošnjačkog člana ostaje isti. Nema sumnje da bi ove odredbe sve da se usvoje, ako ne pred domaćim, sigurno pale pred Evropskim sudom za ljudska prava. Uostalom, prijedlog HDZ-a je u potpunoj suprotnosti s dosada izrečenim presudama Evropskog suda za ljudska prava.

 

 

 

I pored brojnih reakcija (domaćih i međunarodnih), HDZ (i HNS) je ostao pri svom prijedlogu čvrsto braneći svoje (“europske“) stavove, a Čović je već ranije poručio da ukoliko se ne ispoštuje dogovor iz Laktaša, neće biti ništa ni od ostalih dogovora. Dodik je otišao korak dalje jasno poručujući da će nastaviti s blokadama evropskih integracija BiH sve dok se ne ispuni njegov uslov o odlasku stranaca iz Ustavnog suda BiH.

 

 

 

S druge strane, do blagog zaokreta u stavovima trojke došlo je nakon jasnih reakcija Američke ambasade, i brojnih kritika opozicije ali i pojedinaca iz trojke, da promjene Izbornog zakona BiH moraju obuhvatiti presude Evropskog suda za ljudska prava, te da ono što Dodik i Čović traže nije ništa drugo do, kako je to Američka ambasada navela, dodatno učvršćivanje “koruptivne prakse“ i usmjeravanje ka oligarhiji, što “građani BiH ne žele i ne zaslužuju“. Klix je upozorio da HNS pokušava da “slomi probosanske stranke“ da pristanu na ono što Čović naziva “minornim izmjenama odvraćanja“, a što “mijenja karakter Federacije BiH koji je usuglašen Vašingtonskim i Dejtonskim sporazumom“.

 

 

 

Na reteriranje trojke (uglavnom kroz izjave Konakovića) oštro su reagirali i Dodik i Čović. Iz HNS su optužili trojku da “potaknuti mišljenjem i nekih predstavnika međunarodne zajednice u BiH nastoje korekciju u izboru člana Predsjedništva usloviti izmjenama Ustava BiH“. Iako nije jasno na koje međunarodne predstavnike misle kad Čović uporno ponavlja da za svoj prijedlog imaju podršku međunarodnih prijatelja. Dodik je poručio da ukoliko nema dogovora oko Ustavnog suda BiH, nema ni “oko zakona o pranju novca, zakona o sukobu interesa“, te da

 

 

 

Konaković “ne može da nameće pravila. Mislio je da ako bude na fonu priče o EU, da će mu to donijeti poene. Neće. Pokazaće se da SDA i druge političke partije tamo, imaju veću podršku nego Konaković.“

 

 

 

Zaokret američke politike

 

 

Dok traju prepucavanja petorke, vrijeme curi. Podsjetimo, izvršna direktorica za Evropu u Evropskoj službi za vanjske poslove Angelina Eichhorst boraveći u Sarajevu (7. februara) pred bh. vlasti je postavila jasne zadatke: zaključivanje sporazuma o statusu Evropske agencije za upravljanje operativnom saradnjom na vanjskim granicama (FRONTEX), Zakon o sprječavanju pranja novca i sprječavanju finansiranja terorizma, Zakon o sukobu interesa i Zakon o sudovima su prioriteti koje Bosna i Hercegovina mora ispuniti do marta ukoliko žele da bude donesena odluka o tome hoće li BiH početi pregovore o pristupanju EU. Petorka je u Sarajevu dan kasnije održala sastanak najavljujući formiranje radnih grupa koje će usuglasiti stavove u vezi Zakona o Sudu BiH, Zakona o sprječavanju pranja novca i sprječavanju finansiranja terorizma, Zakona o sukobu interesa i Izbornom zakonu BiH. Saopćili su i da će od Evropske unije tražiti datum početka pregovora.

 

 

 

Kako je protekla godina potrošena na priče o reformama, očito da se zadnjih mjesec dana, uz jaku diplomatsku ofanzivu zapadnih političara, pokušavaju i konkretno ispuniti (obećane) reforme, što će biti veliki ispit za petorku, pogotovo za četvorku iz Federacije – HDZ, SDP, NiH i Našu stranku, koji od početka imaju veliku podršku upravo zapadnih političara koji su od njih očekivali velike promjene, a rezultat je bio jačanje HDZ-a i SNSD-a koji su svojim potezima proizveli političke i sigurnosne krize, možda i najveće od Daytona.

 

 

 

Djelomično je tome doprinijela popustljiva politika Washingtona i Bruxellesa prema Draganu Čoviću u kojoj je zakazala čak i stabilokratija, jer HDZ očito ništa nije uradio zauzvrat, ostajući lojalan Dodiku i SNSD dok je čvrsto tražio ispunjenje svojih želja – što je značilo benifite za HDZ (i dominaciju u Federaciji), dok su na državnom nivou bili spremni trgovati i za svoje interese praviti ustupke SNSD-u na račun sigurnosti BiH (i jačanja ruskog uticaja preko RS). Očito ubijeđeni da je Zagreb dovoljno jak da im obezbijedi podršku i Washingtona i Bruxellesa, jer je BiH premala da bi bila na radaru velikih zapadnih sila (kako je Čović nedavno objašnjavao na TV Herceg-Bosne)

 

 

 

S druge strane, lideri trojke uljuljkani u svoje fotelje, NiP i naša stranka u Vijeću ministara BiH, a SDP u federalnoj premijerskoj poziciji, bez procjena koje će uključivati širi kontekst ali i razumijevanje zapadne politike u BiH (usko vezane sa Zapadnim Balkanom), polako su poluge vlasti u državi prepuštali Dodiku i Čoviću uprazno ponavljajući priče o reformama i plasirajući fake news o “reformiranom“ Dodiku i Čoviću. Očito pritisnuti iz vana aktuelizirali su priče o evropskim integracijama BiH, ali i nastavili ponavljati hvalospjeve o “historijskim dogovorima“ koji su im se razbili o glavu dolaskom Jamesa u O’ Brine u BiH koji je definitivno potvrdio zaokret američke politike na Balkanu. Potvrda tog zaokreta je i Rezolucija Evropskog parlamenta o Srbiji i postavljanje jasnih crvenih linija pred Aleksandra Vučića.

 

 

 

Raskorak trojke

 

 

Lideri trojke našli su se u raskoraku. Američka ambasada je protiv njihovog “historijskog“ dogovora u Laktašima i to svojim saopćenjima zadnjih dana jasno ponavlja insistirajući na jačanju demokratije i vladavini prava (na čemu je na kraju krajeva trojka i dobila podršku da uđe u vlast), dok Dodik i Čović od lidera trojke traže ispunjavanje dogovorenog – progon stranih sudaca iz Ustavnog suda BiH po željama Dodika, i izmjene Izbornog zakona koje HDZ-u garantiraju člana Predsjedništva, a po željama Čovića, kao minimum zbog koga će oni zauzvrat podržati evropske integracije. Istovremeno rastu kritike javnosti zbog politike trojke i ustupaka SNSD-u i HDZ-u.

 

 

 

Trojka u suštini ima jednostavan izbor – podržat će prijedloge zakona u skladu s evropskim standardima, i zahtjevima američke ambasade koji znače jačanje demokratije i vladavine prava, čime rizikuju da pukne koalicija petorke a oni eventualno ostanu bez fotelja. Ili će podržati zahtjeve svojih partnera Dodika i Čovića rizikujući time da ostanu, ne samo bez podrške Američke ambasade i drugih zapadnih saveznika, nego i nezadovoljstvo građana koje bi se moglo pokazati već na narednim izborima.

 

 

 

No, ne treba zaboraviti, da uvijek mogu populistički bez mučenja oko traženja konkretnih rješenja, optužiti nekog drugog za neuspjeh, a čini se da to već pokušavaju prebacujući lagano odgovornost na Dodika i Čovića (koje su do jučer hvalili kao reformirane partnere), ili na SDA i DF. Kao što su već optužili Komšića da je protiv evropskih integracija, a SDA i DF potpuno neutemeljeno označili kao glavne krivce za blokadu atlantskih integracija BiH, zaboravljajući da su oni na vlasti više od godinu i da za to vrijeme nisu uradili niti jedan dokument koji bi predstavljao nastavak atlantskih integracija BiH, valjda da ne isprovociraju Dodika koji bi zbog toga mogao zaustaviti “reforme“. Ukoliko nekome nije bilo jasno o kakvom “reformskom procesu“ se radi, valjda je to svima jasno nakon ovih zadnjih pokušaja da se realizira minimum koji EU stavlja pred BiH a koji i Dodik i Čović uvjetuju svojim političkim zahtjevima.

 

 

 

Populističko prebacivanje odgovornosti na drugoga ovaj put bi se moglo pokazati kao nedovoljno rješenje. Ministar sigurnosti Nenad Nešić, lojalni partner Dodika koji u Sarajevu vrhunski provodi politiku koja je u interesu Republike Srpske, trojki je jasno poručio: “Nastavljaju se podanički izlivi odbijanja određenih funkcionera trojke o tome kako neće glasati o izmjenama izbornog zakona, odlazak međunarodnih sudija i uopšte kako neće glasati ni za šta sa Srbima i Hrvatima. Vrijeme je da se presječe i da Trojka jasno kaže šta želi – ono što postoji u stenogramima sastanaka tj. izgradnju BiH na dogovoru sa Srbima i Hrvatima i put ka EU ili želi ono što izlazi iz izjava njihovih funkcionera a to je ukidanje RS?“ Dakle, ili će trojka praviti BiH onako kako žele Dodik i Čović ili neće nikako.

 

 

 

Zapetljani u svoja obećanja građanima, stranim ambasadama i partnerima iz SNSD-a i HDZ-a, iz trojke i dalje poručuju kako rade na reformama i kako radne grupe čak u dvije smjene pripremaju neophodne zakone. Prvo, da su radili na vrijeme sad ne bi morali na vrat na nos praviti prijedloge zakona. Drugo, bez podrške HDZ-a – jer Dodik je vrlo jasan u svojoj politici i niko ne očekuje promjene od njega pogotovo dok najavljuje sastanke u Rusiji, Mađarskoj, Kini – nemaju apsolutno nikakve šanse za bilo kakav napredak odnosno ispunjavanje uslova koje je Evropska komisija postavila pred BiH.

 

 

 

Svi pokušaju trojke da se spasi u očima javnosti napretkom u EU neslavno će propasti, jer nema sumnje da su i Dodik i Čović svjesni koliko je trojki potreban taj korak zbog njihovih glasača. Da su iole ozbiljno sagledavali geopolitičku, regionalnu i lokalnu političku situaciju, umjesto dodvoravanja Zagrebu i izjava kako ne znaju ništa o presuda da je Hrvatska bila agresor u BiH i UZP-u, lideri trojke morali su od zapadnih partnera, prvenstveno Američke ambasade, ultimativno tražiti zaokret politike Dragana Čovića, distanciranje od Dodika, i iskrenu podršku evropskim ali i atlantskim integracijama BiH. Jer oni dobro znaju šta to znači, a na šta je nimalo slučajno podsjetio i O’ Brien tokom svog boravka u BiH govoreći i o Vašingtonskom sporazumu.

 

 

 

Ukoliko je trojki, kao što deklarativno ponavljaju, na prvom mjestu interes građana i države, onda im ne treba Ivo Komšić da ih brani od Bošnjaka (koji za njih i glasaju) i priča priče o tome kako su uspjeli odvojiti Čovića od Dodika, nego na tome trebaju insistirati kod Amerikanaca, ali i svih zapadnih diplomata. Svi ustupci napravljeni nezajažljivom Čoviću i HDZ-u pokazuju se pogrešnim, a fakturu za to građani neće ispostaviti zapadnim ambasadama i diplomatama nego – trojci.

 

(SB)

(470)

ČEKAJUĆI REFORME: Dodik i Čović: Dogovorit ćemo se, bit će kako mi kažemo ili nema ni evropskih integracija, a ni…