Ideja o izgradnji plinovoda za dopremanje plina iz susjedne Hrvatske postoji već skoro 15 godina, otkako je Rusija prekinula isporuku plina preko Ukrajine na Balkan 2009. godine.

 

 

 

Američki New York Times pisao je o izgradnji Južne interkonekcije u Bosni i Hercegovini, navodeći da je ovaj projekat, koji ima za cilj da smanji ovisnost zemlje od ruskog plina, zaustavljen zbog etničkih nesuglasica. U tekstu se ističe da predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović želi da projekat bude pod kontrolom kompanije “koju će voditi etnički Hrvati”, te da želi uspostaviti tu kompaniju u “bosanskom gradu Mostaru”, etnički mješovitom gradu koji je “dugo bastion hrvatskog šovinizma”.

 

 

 

To je izazvalo burne reakcije u Čovićevim redovima, a sve je kulminiralo s naslovom koji je objavio HMS, medijsko glasilo HDZ-a BiH.

 

 

 

NYT navodi da, dok se SAD bore da obuzdaju krize na Bliskom istoku i u Ukrajini, također bore sa zastojem na Balkanu oko plinovoda u Bosni i Hercegovini, što je pitanje koje je opterećeno velikim geopolitičkim ulozima.

 

 

 

Ističe se da bi ovaj projekat “ozbiljno umanjio utjecaj Moskve u veoma nestabilnoj regiji“.

 

 

 

“Rusija je često koristila svoju kontrolu nad energijom kao oružje protiv Ukrajine u godinama koje su prethodile njenoj invaziji u punom obimu u veljači 2022. i od tada je koristila da podriva europsko jedinstvo nudeći pogodne energetske sporazume zemljama kao što su Mađarska i Srbija“, piše NYT.

 

 

 

Ističe se da Rusija nema teritorijalne pretenzije na BiH ili druge balkanske države, te da je njen glavni cilj bio da ih spriječi integraciju tih zemalja sa Zapadom.

 

 

 

Bivša ministrica vanjskih poslova Hrvatske Vesna Pusić rekla je da je projekat “mnogo važniji od samo Bosne i Hercegovine ili buduće infrastrukture” u zemlji.

 

 

 

“Ovdje se radi o zatvaranju puteva za destabilizirajući utjecaj Rusije u Europi. Veliki put je naravno Ukrajina, a ovo je mali. Ali ako se ne zatvori, on će rasti”, navela je, te upozorila da bi to moglo proizvesti nestabilnost i izvan Balkana.

 

 

 

Za razliku od drugih europskih zemalja koje su diverzificirale opskrbu energijom nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, BiH je ostala u potpunosti ovisna od Moskve za svoj prirodni plin.

 

 

 

New York Times piše kako je James C. O’Brien, pomoćnik američkog državnog tajnika za europska i euroazijska pitanja, rekao je da BiH bez alternativnih zaliha sa Zapada riskira zaostati u procesu i postane ranjiva na pritiske Moskve na jedinstven način. O’Brien je nedavno posjetio Sarajevo u sklopu napora SAD da se pokrene proces kako bi se “uklonila ranjivost” zemlje.

 

 

 

Kako navodi NYT, glavni izvori energije u BiH su hidroenergija i lokalni ugalj. Ali dok prirodni plin iz Rusije čini manje od 5 posto ukupnog energetske potrošnje u zemlji, on pomaže napajanju velike tvornice aluminija i toplane koje griju Sarajevo zimi.

 

 

 

“Republika Srpska, predvođena ratobornim srpskim nacionalistom Miloradom Dodikom, u više navrata je prijetila otcjepljenjem, što bi predstavljalo rizik da izazove novu rundu krvoprolića. Dodik, redovni posjetitelj Rusije, posljednji u srijedu, na sastancima s predsjednikom Vladimirom V. Putinom, zagovara poseban projekat plinovoda koji bi povećao isporuke plina iz Rusije. Njegov feud ima vlastitu plinsku kompaniju Gas-Res, koju kontroliraju etnički Srbi, i rafineriju nafte u ruskom vlasništvu koja ovisi od ruske nafte“, navodi NYT.

 

 

 

“Lider bosanskih Hrvata Dragan Čović, kaže da podržava predloženi zapadni plinovod, ali da želi da se stavi pod kontrolu kompanije koju će voditi etnički Hrvati umjesto postojećeg bosanskohercegovačkog operatera plinovoda, BH Gasa, sa sjedištem u Sarajevu, a koji vode Bošnjaci. Kompanija koju Čović želi stvoriti bi se nalazila u bosanskom gradu Mostaru, etnički mješovitom, ali dugo bastionu hrvatskog šovinizma“, piše New York Times čiji novinar osim što uvredljivo piše u Mostaru ne zna da je to središte Hercegovine.

 

 

 

U članku se ističe da su ove nesuglasice izazvale reakciju američkog državnog tajnika Antonyja Blinkena, koji je u pismima ministrima vanjskih poslova Bosne i Hrvatske osudio Čovića zbog opstrukcije “kritičnog projekta”.

 

 

 

O’Brien, pomoćnik državnog tajnika, pozivajući se na diplomatsku povjerljivost, odbio je reći jesu li hrvatski i bosanski ministri vanjskih poslova odgovorili na Blinkenovu izjavu. Oba ministra su odbila biti intervjuirana, piše autor teksta.

 

 

 

Čović, koji je također odbio biti intervjuiran, rekao je da želi samo zaštititi takozvane „legitimne hrvatske interese“, a ne blokirati put BiH u Europsku uniju.

 

 

 

Muris Čičić, ekonomist i predsjednik Bosanskohercegovačke akademije nauka i umjetnosti, opisao je prepirke oko plinovoda koji podržavaju SAD i napore Dodika da izgradi alternativu za dovođenje više ruskog plina kao “model disfunkcije Bosne”.

 

 

 

“Sve je u ovoj zemlji zasnovano na etničkoj diferencijaciji, čak i plin”, rekao je on i dodao: “Naši političari su podijelili sve što se može podijeliti i svaki dio stavili pod svoju komandu. To je izvan svake ekonomske logike”.

 

 

 

Svađe ne samo da su opstruirale zajedničko djelovanje u interesu cijele zemlje, rekao je Čičić, već je stvorilo i plodno tlo za Rusiju da progura svoje interese.

 

 

 

“BiH je tačka razdvajanja između Istoka i Zapada – tačka gdje Rusija lako može da izazove nestabilnost preko ljudi poput Dodika”, rekao je Čičić.

 

 

 

Dodao je da je Dodik možda najotvoreniji u izražavanju želje da prekroji granice zemlje i da je zadrži izvan Europske unije, ali da on nije sam u promicanju uskih etničkih i često korumpiranih interesa uz rizik da podstaknu tenzije, pa čak i nasilni sukob.

 

 

 

“Mi ovdje, nažalost, imamo dosta Dodika“, rekao je.

 

 

 

NYT navodi da je Europska unija prihvatila BiH kao “zemlju kandidata” 2022. godine, kao dio svojih napora da odgovori na ruski utjecaj na Balkanu nakon invazije Ukrajine. Međutim, navodi se da formalni pregovori nisu započeli, a da je izvršna ruka Europskog bloka u studenom dala “tmurnu ocjenu perspektive” zemlje, navodeći da nije postigla “nikakav napredak” u borbi protiv korupcije i sporo pristupa “socijalno-ekonomskim reformama” koje zahtijeva Bruxelles.

 

 

 

Ideja o izgradnji plinovoda za dopremanje plina iz susjedne Hrvatske postoji već skoro 15 godina, otkako je Rusija prekinula isporuku plina preko Ukrajine na Balkan 2009. godine.

 

 

 

“Bili smo jako uplašeni gašenjem 2009. godine i shvatili smo da imamo nultu energetsku sigurnost”, prisjetio se Almir Bečarević, koji je u to vrijeme vodio BH Gas.

 

 

 

On je rekao da je Gazprom, ruski energetski gigant, godinama izgledao kao “samo normalna kompanija koja prodaje plin”, ali da je vremenom “postajalo jasno da Gazprom igra političke igre”. Plin je, dodao je, “prerastao u veliku geopolitičku stvar”.

 

 

 

Na koncu, treba dodati da uznemirenost medija pod kontrolom Dragana Čovića nije slučajna, te kako je sasvim jasno da tekst u New York Timesu ima veze s politikom Bijele kuće koju oslikava i Ambasada SAD-a u BiH, a koja je nekoliko puta oštro kritizirala poteze Dragana Čovića zbog pokušaja opstrukcije izgradnje plinovoda kojim bi voda na mlin išla ruskoj strani, a čije interese zagovara predsjednik bh. entiteta Republika Srpska i odani Čovićev saveznik Milorad Dodik.

 

 

 

Drugim riječima, tekst New York Timesa direktna je poruka State Departmenta Draganu Čoviću, zbog koje se treba ozbiljno zamisliti kada su u pitanju naredni politički potezi, ne samo o Južnoj interkonekciji.

 

(SB)

(570)

NIŠTA NIJE SLUČAJNO: Zbog ovoga je tekst New York Timesa o Draganu Čoviću izazvao burne reakcije u medijima pod kontrolom HDZ-a BiH