Bivši izraelski premijer upozorio Netanyahua: “Ovo će se završiti s još krvi”

Bivši izraelski premijer Ehud Olmert je u autorskom tekstu oštro kritikovao svog nasljednika Benjamina Netanyahua, navodeći da je dopustio grupi tvrdolinijaša koji ne žele kraj rata da “preuzmu kontrolu nad vladom” i da su njega pretvorili u “svog slugu”. On je upozorio da “potpuna pobjeda” koju zagovara ta grupa “nije moguća” i da nastavak takve politike dovodi do sve veće izolacije Izraela, te da je dugoročno pogubna za sigurnost Izraelaca.

Njegov tekst za Haaretz prenosimo u cjelosti:

“Najviši cilj dvojca ministra za nacionalnu sigurnost Itamara BenGvira i ministra finansija Bezalela Smotricha nije okupacija pojasa Gaze. Čak ni naseljavanje u devastiranom pojasu nije konačni cilj gomile mesijanskih halucinatora koji su preuzeli vlast u državi Izrael. Gaza je samo uvodno poglavlje, platforma koju ova banda želi da izgradi kao temelj na kojem će se voditi prava borba na koju se usmjeravaju: bitka za Zapadnu obalu i Brdo hrama.

Krajnji cilj ove bande je “čišćenje” Zapadne obale od palestinskih stanovnika, čišćenje Brda hrama od muslimanskih vjernika i pripajanje teritorija državi Izrael. Način da se postigne ovaj cilj je krvav. Izraelska krv, u državi i na teritorijama koje kontroliše već 57 godina, kao i jevrejska krv na drugim mjestima u svijetu. Tako i puno palestinske krvi, naravno, na teritorijama, u Jerusalimu i ako nema alternative – i među arapskim građanima Izraela.

Ovaj cilj neće biti postignut bez ekstenzivnog nasilnog sukoba. Armagedon. Sveopšti rat. Na jugu, u Jerusalimu, na teritoriji Zapadne obale i koliko bude potrebno i na sjevernoj granici. Takav rat će pojačati utisak da se borimo za svoje živote, za samo postojanje. U ratu za opstanak dozvoljeno je činiti nepodnošljive stvari, a (ekstremistička grupa) Hilltop youth svakodnevno dokazuje da među njima ima mnogo onih koji su sposobni upravo za to.

Ova banda pogromaša bila je uspješna u prvoj fazi prije nego što je došlo do galame i sveopšteg rata za koji se očito nadaju da će ovdje izbiti. Oni su preuzeli kontrolu nad vladom Izraela i čovjeka koji je na čelu pretvorili u svog slugu. Mogućnost da će raspustiti vladu i izbaciti premijera iz uloga vođenja državnih pitanja nije nezamisliva. To je proces koji se odvija u ovom trenutku, korak po korak.

Prvo su Ben-Gvir i Smotrich zapravo odlučili da žrtvuju taoce. S namjerom da se spriječi mogućnost završetka uspješne vojne kampanje koja je do sada donijela impresivne uspjehe Izraelskim odbrambenim snagama, makar i po visokoj cijeni. Jasno je da smo daleko od “potpune pobjede”. Takva pobjeda nije moguća. Čak i ako se vojna akcija nastavi još mnogo mjeseci, cijena koju ona iziskuje nije vrijedna “vizije” pobjede za koju nema realne mogućnosti da se postigne.

Nastavak vojne akcije sada će uvući Izrael u Rafah – a to je ono što oni žele. Takav potez će opipljivo i odmah ugroziti mirovni sporazum između Izraela i Egipta. Nema sumnje da se Egipat, Jordan, Ujedinjeni Arapski Emirati, kao i Palestinske vlasti i Saudijska Arabija nadaju krahu i kolapsu Hamasa. Međutim, Egipat zna da postoji velika šansa da će nastavak izraelske vojne aktivnosti izbaciti Muslimansko bratstvo iz stanja mirovanja.

Egipat je već vidio kako je egipatski režim nametnuo oštru vojnu disciplinu kako bi blokirao te fundamentalističke ekstremističke elemente. Nije bio u stanju da izdrži demonstracije stotina hiljada na trgu Tahrir u srcu glavnog grada Kaira. Samo ogroman napor, uz prešutnu podršku međunarodne zajednice, omogućio je umjerenijim elementima na čelu s predsjednikom Abdel Fattahom El-Sissijem da ponovo preuzmu kontrolu nad Egiptom i vode ga kao diplomatski i vojni subjekat koji pomaže stabilizaciji Bliskog istoka.

Sissi i vojni vrh neće riskirati da Egipat gurnu u haos iz kojeg će se teško spasiti. Nastavak vojne kampanje u Rafahu, koji je pretrpan sa više od milion Palestinaca, upravo je taj fitilj koji će zapaliti ulice egipatskih gradova, a nakon toga i onih u Jordanu – još jednoj zemlji čiji su odnosi s Izraelom od suštinskog značaja za našu sigurnost .

Prije nego što se događaji degeneriraju, suočit ćemo se s nekoliko arapskih zemalja koje će izgubiti ostatke povjerenja koje imaju u sposobnost stvaranja odnosa zasnovanih na saradnji sa Izraelom. Međutim, Sjedinjene Američke Države – saveznik koji je inspirativno skočio da pomogne Izraelu u trenutku krize bez presedana, kada je vlada bila u šoku, a njen vođa izgubio posljednje trunke dobre prosudbe i odgovornosti – poduzet će mjere koje će uzdrmati sposobnost Izraela da vodi vojnu i diplomatsku bitku i njegovu ekonomsku stabilnost.

Usred svega toga, premijer Benjamin Netanyahu odlučio je zapaliti Brdo hrama. Kada počnu nemiri oko slobode obožavanja za muslimanske građane Izraela i Palestinaca sa Zapadne obale i Jerusalema – početi će veliki talas terora. Ova odluka zaslužuje posebnu osudu u svjetlu nedavnih manifestacija odgovornosti i solidarnosti izraelskih arapskih građana s nevoljama koje njihova zemlja doživljava.

Umjesto da poštuju solidarnost arapske zajednice, Netanyahu i Ben-Gvir se njoj protive i huškaju protiv nje. Svaka razumna osoba sigurno može vidjeti ovu neizbježnu dinamiku. Ben-Gvir i Smotrich, a s njima i nasilna omladina na Brdu i mnogi drugi na teritorijama, koji još uvijek zadržavaju određeni stepen uzdržanosti, također to razumiju.

Nema načina da se objasni njihovo ponašanje osim shvatanja da je to upravo ono što žele. Ovo je ono čemu se nadaju. A kada bukne val terora, mesijanski halucinatori će nam objasniti da je sila neophodna da bi se spriječio teror. Dakle, rat će izbiti širom Zapadne obale.

A o sjevernoj granici još ništa nismo rekli. Moguće je pokušati postići razumijevanje s Libanom o rješenju graničnog pitanja, čime bi se mogao ukrotiti plamen koji je tamo već zapaljen i koji je natjerao desetine hiljada Izraelaca da napuste svoje domove. Eventualno razumno, suzdržano upravljanje bez hvalisavih izjava i beskrajnih prijetnji stvorit će jednadžbu koja će omogućiti Hezbollahu da dočara privid postignuća rješenjem višegodišnjeg sukoba fokusiranog na nekoliko tačaka duž sadašnje granice i opravda povlačenje na crtu sjeverno od libanonske rijeke Litani. To bi omogućilo Izraelu da vrati osjećaj sigurnosti stanovnicima Galileje i vrati ih kući na još 17 godina tišine. Kao što je postignuto u Drugom libanskom ratu.

Ali Ben-Gvir i Smotrich ne žele mir na sjevernom frontu. I tamo će rat samo učvrstiti tvrdnju da nema drugog izbora nego da uništimo sve naše neprijatelje, na svim frontovima, u svim sektorima – kakva god da je cijena ovog sukoba. Premijer razumije neizbježne posljedice koje proizlaze iz ove potpune predaje bandi pogromiša koja kontroliše njegovu vladu. On vidi, razumije, ali sarađuje.

Na kraju (a možda i a priori), Netanyahu je spreman da se odrekne talaca i potkopa mirovne sporazume sa Egiptom i Jordanom, koji su suštinski stubovi bezbjednosne infrastrukture države Izrael. Spreman je da potkopa odnose sa Sjedinjenim Državama do tačke vidljive krize s predsjednikom koji je najviše posvećen sigurnosti Izraela ikada, Joeom Bidenom. Netanyahu shvata da će nastavak nepromišljenog procesa dovesti do izolacije Izraela u međunarodnoj zajednici kakvu nikada ranije nije doživio. Stvari su toliko strašne da ne postoji način da se izbjegne da ih kažete jasno i glasno: Netanyahu, ovo će se završiti sa mnogo više krvi. Pazite – upozoreni ste.

Netanyahu zna neizbježne posljedice ove potpune predaje bandi pogromista”.

(Novi)

(288)