Tri godine je prošlo, tačno stotinu prijava je podneseno Tužilaštvu BiH po ovom osnovu, ali do danas nema ni formiranog predmeta a kamoli presude.

 

 

 

Gotovo tri godine od nametanja izmjena Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine koji se odnosi na zabranu negiranja genocida, nijedan predmet nije formiran u Tužilaštvu.

 

 

 

Nedavno prisustvo prvog čovjeka HDZ-a Bosne i Hercegovine Dragana Čovića promociji knjige osuđenog ratnog zločinca Valentina Ćorića “In vino libertas – autobiografski zapisi iz Haaga u Mostaru”, aktuelizovalo je cijelu priču u vezi sa izmjenama Krivičnog zakona BiH (KZ BiH) koje je na samom odlasku iz BiH 2021. godine, nametnuo tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko.

 

 

 

 

Ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravosnažnom presudom…kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina – navedeno je između ostalog u izmjenama Krivičnog zakona, piše Deutsche Welle.

 

 

 

Tri godine je prošlo, tačno stotinu prijava je podneseno Tužilaštvu BiH po ovom osnovu, ali do danas nema ni formiranog predmeta a kamoli presude.

 

 

 

“Od 2021. godine u Tužilaštvu BiH evidentirano je oko 100 predmeta koji se odnose na krivično djelo iz člana 145a KZ-a BiH, izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti. U nekim predmetima su donesene naredbe o nesprovođenju istrage, a neki predmeti su u fazi istrage ili prijave. Gotovo nijedan predmet nije formiran na osnovu zaprimljenog izvještaja o učinjenom krivičnom djelu, dostavljenom od strane policijskog organa, sa dokazima, iskazima svjedoka i svim što je potrebno”, rečeno je za DW u Tužilaštvu BiH, odakle navode da su najčešće građani podnosili prijave protiv drugih lica, a sve zbog objava i komentara na društvenim mrežama uključujući i prijave protiv političara.

 

 

 

 

“Poseban problem u radu tužilaca predstavlja činjenica da prijave nisu zaprimljene od strane nadležnih policijskih agencija za provođenje zakona, koje imaju potrebna znanja”, saopćavaju iz Tužilaštva, pravdajući se da nemaju namjeru stvoriti utisak da se na prijavi ne može raditi samo zato što je podnesena od strane građana ili drugih organizacija.

 

 

 

Podvlačimo samo činjenicu da policijske i bezbjednosne agencije imaju više profesionalnog znanja o navedenoj tematici – naveli su za DW iz državnog Tužilaštva, čiji je prvi čovjek Milanko Kajganić prije više od godinu dana rekao da je zakon neprimjenjiv.

 

 

 

Briga za bližnjeg

 

 

Valentina Ćorića, nekadašnjeg načelnika Uprave vojne policije HVO-a i ministra unutrašnjih poslova tadašnje “Herceg-Bosne”, čijoj je promociji knjige prisustvovao Dragan Čović,

 

 

 

Haški tribunal osudio je na 16 godina zatvora zbog ratnih zločina nad Bošnjacima. Pušten je na prijevremenu slobodu 2019. godine nakon dvije trećine odslužene kazne.

 

 

 

Čovićevo prisustvo osudila je Ambasada SAD-a u BiH, navodeći da za “javnu podršku i veličanje osuđenih ratnih zločinaca nema mjesta u evropskoj BiH” i da je takav potez sramotan. Partije sa sjedištem u Federaciji BiH kao i udruženja koja okupljaju žrtve rata, takođe su osudile Čovićevo prisustvo promociji.

 

 

 

“Jedno od ključnih stvari u strategiji Hrvatskog narodnog sabora je očuvanje vjerodostojnosti o domovinskom ratu. Očuvati čast domovinskog rata i čast svih naših branitelja”, rekao je Čović tokom gostovanja u potkastu Bljesak.info, navodeći da razumije svakog ko je povrijeđen u ratu i da je spreman da se izvini za svaku žrtvu.

 

 

 

“To je Valentin uradio na promociji knjige. Ja sam u Hagu od 1999. do 2020. bio pet-šest puta. To je moja obaveza, ako ste predstavnik hrvatskog naroda, predvodnik politike hrvatskog naroda, morate brinuti o tim ljudima”, rekao je Čović.

 

 

 

Čović i Ćorić su samo vrh ledenog brijega u BiH. Podrška ratnim zločinicima sa pravosnažnim presudama nije nikakav izuzetak i takav narativ postoji godinama u svim nacionalnim korpusima.

 

 

 

Moralno ispravno, politički pogrešno

 

 

Kada je riječ o zakonu koji se odnosi na zabranu negiranja genocida i njegovoj primjeni, Bodo Weber, savjetnik za demokratizaciju politike iz Berlina, kaže da je od početka bio protiv nametanja, te da su iz moralnih razloga griješili oni koji su ga podržavali, bilo da su iz Bosne i Hercegovine ili dolaze izvana.

 

 

 

“Jer što je moralno bilo ispravno, politički je bilo potpuno pogrešno. Zakonom se ciljalo na simptom, ne na uzrok. Bujanje negiranje genocida od najviših predstavnika etnonacionalističkih elita zadnje dvije decenije u BiH je samo simptom, sredstvo. Uzrok je pokušaj Zapada zadnje dvije decenije da bježi od BiH predajom Dejtonskog sistema u ruke domaćim elitama koji ga njeguju kao nefunkcionalan sistem u kojem međuetničko sijanje straha služi održavanju na vlasti, sistema patronaže”, kaže Weber, navodeći da je jedini održiv način da se riješi fenomen negiranje genocida, da se Dejtonski sistem zamijeni novim, demokratskim.

 

 

 

“Čak i da je imao smisao, nametnuti zakon bi i dalje bio besmislen zbog suštinske politizacije pravosuđa u BiH pod patronatom vladajućih elita, te pasivne i aktivne podrške od strane Zapada, pogotovo institucija Evropske unije u zadnjih deceniju i po”, kaže Weber, dajući objašnjenje da je u takvim uslovima bilo jasno da se neće vidjeti primjena zakona, pogotovo ne protiv vodećih političara.

 

 

 

Aktuelni visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt, smatra ipak da je veoma važno sprovođenje Inckovog zakona, ali se slaže sa konstatacijom da problem nije u zakonu, nego u institucijama za njegovo sprovođenje.

 

 

 

“Zbog toga će međunarodna zajednica to držati na oku”, neodređen je bio Schmidt.

 

 

 

Strah od istine

 

 

Predsjednik Foruma građana Tuzla i bivši sudija Vehid Šehić, mišljenja je da ne treba postavljati pitanje opravdanosti donošenja Inckovog zakona i njegove primjene.

 

 

 

“Svaki zakon je primjenjiv, a u njegovoj primjeni traže se dobre i loše strane zakona, pa tako i ovog”, kaže Šehić.

 

 

 

“Zašto se ne primjenjuje to je pitanje za Tužilaštvo BiH. I ako treba nešto mijenjati, očekuje se od njih da kažu šta kako bi zakonodavac reagovao. Međutim, ovdje je problem što mi kao društvo ne možemo da se suočimo sa činjenicama iz prošlosti, posebno onim za koje se bez razumne sumnje može utvrditi da su istinite. Jer istine se mnogi boje”, kaže Šehić.

 

 

 

U Tužilaštvu ne gube nadu, uvjereni da je kako su naveli primjetno da se nakon uvođenja izmjena zakona i početka rada Tužilaštva BiH na ovim predmetima, “govor mržnje i negiranje zločina u medijima kao i internet prostoru, značajno smanjio”.

 

 

 

“Sa druge strane, u prethodnom periodu Tužilaštvo BiH podiglo je dvije optužnice zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a., a Sud BiH je u jednom predmetu odbio potvrditi optužnicu. U predmetu Sladojević i dr. (pripadnici Ravnogorskog pokreta) donesena je prva osuđujuća presuda, koja je krajem prošle godine postala pravosnažna i nadamo se da će biti korisna za utvrđivanje buduće sudske prakse u ovoj oblasti”, navode za DW iz Tužilaštva BiH.

 

(DW)

(55)

KAKO SE PROVODI “INZKOV ZAKON”: Nijedan predmet nije formiran nakon gotovo tri godine