Iako je u posljednjim godinama primjetan trend jednog snažnijeg i obuhvatnijeg obilježavanja Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, čini se da je ove godine u odnosu na ranije godine načinjen značajan pomak.
U nizu aktivnosti koje su održane izdvojili su se svečani defilei u brojnim bosanskohercegovačkim gradovima (u oba entiteta), dok se u samoj Tuzli na trgu Slobode okupilo čak oko 7 hiljada osnovaca i srednjoškolaca koji su obilježili Dan nezavisnosti svoje domovine.
Ipak, čini se da je takva atmosfera isprovocirala jedan dio javnih i društvenih radnika koji su u svom jedva prikrivenom animozitetu prema Bošnjacima, i Bosancima i Hercegovcima dali oduška na društvenim mrežama.
Ovaj put na meti su se našla djeca. Tako je Franji Šarčeviću profesoru na sarajevskom univerzitetu zasmetala slika dječaka sa beretkom i ljiljanima. Šarčević je fotografiju ocijenio kao bolesnu, a podršku u tome dobio je od bivšeg generalnog sekretara SNSD-a Rajka Vasića koji je prije par godina prijetio Bošnjacima novim genocidom.
Podršku Šarčevićevom denunciranju djece dala je i kćerka predsjednika entiteta Rs Gorica Dodik kojoj se također nisu dopali prizori djece koja proslavljaju Dan nezavisnosti BiH.
Član međureligijskog Vijeća Franjo Ninić djecu koja su proslavljala Dan nezavisnosti nazvao je vojskom nacionalista i demagoga.
Šarčevićevi i Ninićevi statusi potakli su brojne korisnike društvenih mreža hrvatske i srpske nacionalističke orijentacije u plasiranju niza poruka mržnji na društvenim mrežama.
Društvene mreže i dalje ostaju poligon za širenje nacionalne i vjerske mržnje. Međutim, ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se u ulozi inicijatora i pokretača hajki na djecu sada pojavljuju čak i profesori i članovi Međureligijskog vijeća BiH.
Oni bi svakako morali znati da je 1992. grb zlatnih ljiljana krasio zastavu BiH, države priznate pred Ujedinjenim narodima. Nije to stoga nikakva ‘ratna zastava’, već međunarodno priznato obilježje države Bosne i Hercegovine. Također, Armija RBiH bila je jedina legalna vojska na teritoriji BiH tokom agresije, a pitanje je zašto im smeta činjenica da i novi naraštaji naše države uče o tome i vole svoju domovinu.
(Nap)
(340)