Problemi u javnim RTV servisima potpisivanjem ugovora s Elektroprivredom BiH nisu riješeni, samo su “gurnuti pod tepih“
Nakon dva mjeseca „ratovanja saopćenjima“ i brojnim međusobnim optužbama ovih dana menadžmenti Radiotelevizije Bosne i Hercegovine (BHRT) i Radiotelevizije Federacije BiH (RTVFBiH) obavijestili su javnost da su postigli dogovor s predstavnicima Elektroprivrede BiH o nastavku naplate RTV takse putem računa za struju čiji iznos od 7,5 KM će se ponovo naći računima od marta.
Potpisivanjem ugovora zakopane su „ratne sjekire“ i prestale su međusobne optužbe BHRT-a i RTVFBiH u kojima su spominjani milioni maraka od pretplate i marketinga koji se ne dijele u skladu sa zakonom, kao i druge malverzacije.
Međutim, jasno je da s ovim ugovorom ništa nije riješeno i da su ogromni problemi ova dva javna servisa i općenito javnog radio-televizijskog sistema u BiH samo privremeno „gurnuti pod tepih“ i da će se u još gorem obliku pojaviti kad aktuelni ugovor istekne.
Diskriminacija građana i selektivna primjena zakona
No, do tada će se mnogi „rastaliti i ugraditi“ u milione koje će i dalje uplaćivati samo građani koji račune plaćaju putem Elektroprivrede BiH, jer građani u Hercegovini račune za struju plaćaju putem drugog preduzeća, one Elektroprivrede koja u svom nazivu sadrži neustavni naziv „hrvatska zajednica herceg Bosna“ što se godinama toleriše, baš kao i to što su tamošnji građani godinama oslobođeni od plaćanja RTV takse.
Ova činjenica ponovo je skrenula pažnju na to da se u BiH Zakon o javnom radio-televizijskom sistemu primjenjuje selektivno i da niko nema ni namjeru da nešto u tom pravcu mijenja.
Doduše, spominje se usvajanje novog zakona, ali je pitanje ko će odgovarati i hoće li ikada za kršenje zakona koji je na snazi.
Prije nekoliko godina političari iz HDZ-a, među kojima je i aktuelna predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, iz Parlamenta BiH su javno pozvali građane iz Hercegovine da ne plaćaju RTV taksu.
To je otvoreno pozivanje na kršenje Zakona koji je taj parlament donio.
Ni Krišto, ni druge političare niko nikada nije pozvao na odgovornost zbog otvorenog pozivanja na kršenje Zakona.
U međuvremenu, pokazuje se da Zakon o javnom radio-televizijskom sistemu krše sva tri emitera koji čine taj sistem.
I BHRT i RTVFBiH i RTRS, a ništa na njegovoj dosljednoj provedbi ne čini ni Parlament BiH koji je usvojio taj zakon, kao ni Ministarstvo prometa i komunkacija BiH u čijoj je nadležnosti djelovanje javnog RTV sistema.
Jer, taj zakon jasno propisuje da se RTV taksa u Bosni i Hercegovini naplaćuje na području oba entiteta i Brčko Distrikta BiH, s tim što se uplaćuje na jedinstveni račun.
Zakon jasno precizira
A, niti se RTV taksa naplaćuje u punom kapacitetu entitetima, niti se uplaćuje na jedinstven račun.
Zakon kaže da se i ukupni neto dohodak od prodaje marketinškog oglašavanja takođe uplaćuje na jedinstveni račun.
Ni u ovom dijelu se zakon ne poštuje.
Karamehmedović i Šabić kažu da će se dogovoriti o načinu raspodjele novca od RTV takse, i to onog dijela koji mi, građani koji plaćamo struju putem računa Elektroprivredi BiH.
Zakon jasno precizira da RTV FBiH pripada 25 posto neto prihoda od marketinškog oglašavanja i 25 posto od ukupnog iznosa RTV takse naplaćene na teritoriji Bosne i Hercegovine, a da BHRT-u pripada 50 posto neto prihoda od marketinškog oglašavanja i 50 posto od ukupnog iznosa RTV takse naplaćene na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Također, u Zakonu piše da RTRS-u pripada 25 posto neto prihoda od marketinškog oglašavanja i 25 posto ukupnog iznosa RTV takse naplaćene na teritoriji Bosne i Hercegovine i da se ovi omjeri raspodjele primjenjuju se bez obzira na način prikupljanja.
“Organizacije koje naplaćuju RTV taksu i obavljaju marketinško oglašavanje u ime javnih RTV servisa dužne su uplatiti naplaćeni iznos RTV takse i neto prihod od marketinškog oglašavanja na jedinstveni račun bez odgađanja.
Raspodjela sredstava
Raspodjela sredstava javnim RTV servisima sa jedinstvenog računa vršiće se odmah”, stoji u Zakonu o javnom radio-televizijskom sistemu BiH koji je na snazi.
Naravno da su poznati problemi s RTRS-om koji godinama RTV taksu naplaćuje putem svoje službe i putem pošte u entitetu RS i sav novac zadržava za sebe i ne uplaćuje BHRT-u ni marke od takse, pa su po tom osnovu stvorili dug od oko 80 miliona KM.
Međutim, ta činjenica da RTRS ne poštuje Zakon ne daje pravo Karamehmedoviću i Šabiću da prekrajaju Zakon o javnom radio-televizijskom sistemu po svojoj volji i mjeri i da ga se i oni sami ne pridržavaju.
Jer, ukoliko su ova dvojica direktora na sebe preuzela ovlasti zakonodavca, onda neka prvo iznađu način da ne diskriminiraju dio građana kojima nameću obavezu plaćanja takse, dok jedan dio građana te obaveze oslobađaju.
A, Zakon kaže da “svako domaćinstvo i pravno lice na teritoriji Bosne i Hercegovine koji posjeduju radio ili televizijski prijemnik dužni su da plaćaju mjesečnu taksu za posjedovanje tog prijemnika“.
Poznato je i to da su pokretane tužbe iz BHRT-a za naplatu dugovanja od RTRS-a i da je iz neobjašnjivih razloga ta tužba, umjesto pred Sudom BiH koji se iz jednako neobjašnjivih razloga proglasio nenadležnim u ovom slučaju, završila pred sudom u Banjoj Luci i negativno po BHRT.
Međutim, pitanje je jesu li iskorištene sve mogućnosti i jesu li angažovani najbolji pravnici na rješavanju ovog problema.
Brojne su i druge odredbe iz Zakona o javnom radio-televizijskom sistemu koje se godinama ne provode.
Korporacija nije zaživjela
Tu se prije svega misli na obavezu Javnih RTV servisa (BHRT, RTVFBiH, RTRS) koji su još nakon donošenja Zakona 2005. godine morali registrirati Korporaciju na državnom nivou koja je u ime sva tri javna servisa trebala voditi računa od razvijanja pravne regulative u javnim servisima do prodaje usluga i rješavanja administrativnih pitanja.
Do danas ta korporacija nije zaživjela, kao što nije osnovan ni Odbor sistema koji se trebao sastojati od svih članova upravnih odbora javnih RTV servisa, a čiji je zadatak po Zakonu između ostalog trebao biti i praćenje naplate RTV takse.
Niko menadžment i upravna tijela javnih emitera nikada nije pozvao na odgovornost što nisu ispoštovali ove zakonske odredbe.
Jasno je da je prije 15 godina propuštena prilika da se Zakon provede u potpunosti, a stranke u Državnom parlamentu nikada se nisu ozbiljno pozabavile problemom neprovođenja ovog zakona.
Prešutno se dopustilo SNSD-u da u potpunosti ovlada RTRS-om i da ta entitetska televizija iz državnog zakona uzme na principu „švedskog stola“ samo ono što joj odgovara, odnosno da preuzme sva prava, ali ne i obaveze.
Nagrada i RTRS-u i RTVFBiH
Samovolja je dopuštena i RTV FBiH o čijem neradu svjedoče negativni revizorski izvještaji koji su prepuni navoda o nepravilnostima u tom javnom servisu.
Da i aktuelna vlast poput one prethodnih godina površno i bez bavljenja pravim uzrokom problema javnog radio-televizijskog sistema pokušava riješiti ovo pitanje, dokazuje i nedavni potez Vijeća ministara BiH da uplate četiri miliona KM BHRT-u za prevazilaženje krize.
Iako se ministar prometa i komunikacija BiH Edin Forto pohvalio s ovim potezom kao svojim prijedlogom, u sjeni te hvale ostao je podatak da je istovremeno uz ovu pomoć Državnoj televiziji uplaćeno i po tri miliona KM „vladama entiteta za poticaj razvoja sektora elektronskih medija.“
Pa, kome će Vlada RS uplatiti ova tri miliona nego RTRS-u koji već duguje BHRT-u oko 80 miliona KM. To znači da se ovaj javni emiter još nagrađuje za kršenje zakona.
Ili, ako Vlada FBiH uplati RTV FBiH, a njih BHRT već optužuje za dugovanja, znači da će i u ovom slučaju biti stimulirani oni koji zakon ne poštuju.
Lista „nus pojava“ neprovođenja Zakona o javnom radio-televizijskom sistemu mnogo je duža od ovih pobrojanih, ali da bi se problemi u javnim RTV servisima uistinu riješili prvo treba naći krivce koji su ih doveli u situaciju u kojoj svi od svih potražuju milione maraka, a kojima se ne može ući u trag.
Bitni samo milioni
A, da su menadžmentima bitni samo milioni od RTV takse, dokazuje i to da je javnosti predstavljeno da je problem naplate riješen, a u stvari to nije rješenje.
Jedino što je očigledno to je da su čelnici BHRT-a i RTV FBiH, Belmin Karamehmedović i Džemal Šabić shvatili da je za dva mjeseca, koliko uz račune za struju nije ispostavljan iznos za taksu, izgubljen značajan iznos novca, koji neće moći retroaktivno naplatiti, pa su odlučili „popustiti“ i u naredna dva mjeseca se tek dogovarati kako će raspodijeliti novac s tog računa.
(Raport)
(53)