Pederska lista “homofoba”: Haris Zahiragić, Fatmir ALispahić, Rajko Vasić, Ezher Beganović, Bakir Izetbegović

LGBT zajednica naše zemlje još uvijek je svakodnevno izložena kršenju osnovnih ljudskih prava – na dostojanstven život i samoizražavanje. Napadi i mržnja prema gejevima, lezbejkama, biseksualnim, trans* i interspolnim osobama samo su još jedni od obrazaca ponašanja bh. društva, generalno netolerantnog prema svemu što jeste i usuđuje se da bude drugačije i neuniformisano.

Ipak, posebno je zabrinjavajuće kada ljudi koji se nalaze na poziciji moći, javno ispoljavaju svoju mržnju prema nekoj manjinskoj zajednici. Važni politički funkcioneri, novinari i publicisti, ali i predstavnici raznih nevladinih organizacija, direktno ili indirektno izražavaju svoje stavove koji vrijeđaju LGBT osobe, ali i šire i osnažuju već postojeću mržnju prema njima, što ih dovodi u opasnost od novih verbalnih i fizičkih napada i narušava njihovu slobodu da bez straha žive u svojim gradovima.

Ponekada su te homofobne izjave prikrivene i “diplomatske”, dok se u drugim slučajevima ne biraju riječi kako bi se LGBT populacija opisala bolesnom i nepoželjnom u BiH. U nastavku vam donosimo listu javnih ličnosti iz naše zemlje, koji su svojim, često kontinuiranim, javnim istupima širili govor mržnje prema ovoj zajednici.

5. Bakir Izetbegović

Predsjednik SDA i predsjedavajući Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović, nalazi se na petom mjestu naše liste najvećih homofoba u BiH zbog negativnih stavova prema LGBT populaciji koje je izražavao u svojim javnim obraćanjima.

Kada je 2008. godine donesena odluka da će prvi Queer festival u Sarajevu biti održan uprkos brojnim prijetnjama organizatorima, tada poslanik u državnom parlamentu, Bakir Izetbegović, izjavljuje: “Nimalo nisam obradovan time. Jedno podsjećanje na Sodomu i Gomoru u danu 27. noći, jedne plemenite noći koju muslimani očekuju, nimalo nisam obradovan time.”

Svoje stavove Izetbegović je ponovo iznio i u intervjuu za magazin Graciju iz 2011. godine. Na pitanje šta misli o homoseksualcima i queer populaciji i konstataciju da je kao član Predsjedništva dužan da zastupa i njihova prava i interese, predsjednik SDA tada odgovara:

“Da, svakako, sve dok ne ugrožavaju prava drugih. Dakle, u okviru zakona i običaja. S druge strane, kao vjernik, borit ću se svim demokratskim sredstvima da društvo u kom ćemo ostaviti našu djecu što manje liči na Sodomu i Gomoru. Svako ima pravo živjeti svoj život kako hoće, ali nema pravo predstavljati omladini pervertirane stvari kao normalne, pozivati ih u to. Postoje, ipak, neke granice u slobodama, granice koje sami sebi trebamo odrediti. Stid je dio vjere, dio ličnosti svakog ponosnog čovjeka, ponosne ljudske zajednice. Imamo se pravo boriti, na nenasilan način, za moralni ambijent u kome živimo.”

4. Ezher Beganović

Glavni i odgovorni urednik Saffa, također je, 2008. godine kritikovao održavanje Queer Festivala u Sarajevu, nazivajući ga najavom i ispitivanjem terena za organizovanje gej parade.

U tekstu “U zadnjoj trećini ramazana u Sarajevu veliki skup homoseksualaca” Beganović komentariše program najavljenog festivala.

“Kada je riječ o filmovima koji će biti prikazani, organizatori još uvijek ne otkriva o kojim filmovima je riječ, već najavljuju nekakvo iznenađenje posjetitelja. Vjerovatno će tu biti i erotskih homoseksualnih filmova. Također, organizator krije kakvi će biti performansi. Ono što se sa sigurnošću može reći jeste da će mnogi fotografi i umjetnici izlagati svoja djela među kojima će biti erotske fotografije muških manekena. Bit će tu i sado-mazo instalacija i drugih nemoralnih i razvratnih iživljavanja.”

U tekstu Beganović još izražava nadu da “bosanskohercegovački muslimani nikada neće prihvatiti homoseksualne društvene vrijednosti” i pored jakog “pederskog lobija”.

Urednik Saffa je 2014. godine prokomentarisao i pobjedu Conchite Wurst na Eurosongu u tekstu “Prelazak Evrope iz kršćanstva u pederizam”.

Prema riječima Beganovića “glamurozna parada pederizma” nikoga nije ostavila ravnodušnim: “Pobjedom pedera Wursta iz Austrije na Eurosongu prikazano je novo ružno lice Evrope. Nakon što je pobijedio na Eurosongu Wurst je poručio da su pederi nezaustavljivi.”

U istom tekstu Beganović dodaje kako “pederizam” osvajanjem Evrope postaje i naš problem.

“Hrvatska se već guši u pederizmu, Srbija se još odupire, ali pederi iz Evropske unije ne popuštaju. U Bosni i Hercegovini pederi rade na duge staze i u miru. Već su su se uvukli u naše obrazovanje, medije potpuno kontrolišu, a sa politikom neće imati nikakvih problema – koliko para toliko će biti ‘pedera’ među bh. političarima.”

Komentar je uslijedio i nakon obilježavanja “Mjesta za poljubac” u bh. gradovima što je, prema riječima Beganovića, djelo “beogradske pederske nevladine organizacije IPAK Centar”. Beganović tada, u tekstu “Pederi obilježili ‘Mjesta za ljubljenja’ u Sarajevu, Bihaću i Zenici” poručuje bh. građanima: “Sarajlije, Bišćani, Zeničani, pederi su obilježili vaše gradove, nemojte se iznenaditi ako uskoro vidite čudne poljubce na ‘Mjestima za ljubljenje’.”

3. Rajko Vasić

Bivši izvršni sekretar SNSD-a, a danas član Glavnog odbora ove stranke, Rajko Vasić, u svojim kolumnama koje redovno piše na blogu “Samostalnost Srpske – Politički ljetopis Rajka Vasića”, često se doticao LGBT tematike.

U kolumni “Rupa kralja Artura”, objavljenoj na pomenutom blogu, 31. januara 2010. godine, Vasić objašnjava kako je brak institut između muškarca i žene radi djece.

“To u zakonu ne piše ali u prirodi piše. Svaki drugi odnos, koji nije radi djece, jednako je odnos kafanskog prijateljstva između ljubitelja žuje i apatinskog. Nadam se da oni neće nikada tražiti legalizaciju da se, dok piju pivo, ispod stola miluju za muda.”

Kolumnu Vasić završava riječima: “Legalizacija pederluka i istoudnih brakova, jasno je rušenje civilizacije. I jedna od varalica, kao i politička akcija zelenih, prava manjina, borba protiv globalnog grijanja, uvoz demokratije…”

Književnik i novinar Selvedin Avdić dao je tada svoj komentar na spornu kolumnu.

“Naravno, nisam toliko naivan pa da pomislim kako je Rajko Vasić usamljen slučaj, jasno mi je da su stavovi slični njegovim uobičajeni u Bosni i Hercegovini koliko čaša vode uz espresso. Ali, Vasić nije neki frustrirani skinhead, mahalski lajavac, on je sekretar najmoćnije političke partije u Bosni i Hercegovini, čovjek koji ima moć da raspolaže zemljom i upravlja životima. Kada bi se političar njegovog ranga, u bilo kojoj normalnoj zemlji (ovo je frazetina, ali je ponovo neophodna) usudio da izrekne djelić Rajkovih stavova o istospolnim brakovima, njegov javni angažman bio bi zauvijek okončan”, piše Avdić u tekstu “Vulgarni homofob”.

Kada 2009. godine poslanici SNSD-a u državnom parlamentu nisu glasali da se donese zakon o zabrani svih neofašističkih organizacija u BiH, Vasić je situaciju iskoristio kako bi još jednom iskazao svoj stav o gej populaciji.

Tada izvršni sekretar SNSD-a pita “ako se u BiH okupljaju pederi zašto ne bi mogli i četnici ili oni koji sebe zovu četnicima”.

Vasić nastavlja koristiti uvredljiv jezik i u svojoj kolumni “Pederi u Splitu ostali bez kitu”, objavljenoj 12. juna 2011. godine.

“Ako bih se sada zaljubio u djevojku od osamnaest godina i ako bi me vidjeli s njom kako se držimo za ruke, rekli bi kako sam metuzalemski sladostrasnik, pedijator, antihrist, pedofil, moralna spodoba, stari krezavi kretenoid. A ako bih objavio da imam ljubavnika, nije važno jel ga on il ga ja, svi bi rekli O, gosn Vasić ima ljudska prava, STJŽ, on je tako gej, njegova zajednica je oduševljena što je ušao u oKvir, što nam se tako duboko naguzio, mi smo ponosni i fokusirani na njega.”

2. Fatmir Alispahić

Fatmir Alispahić, tuzlanski publicista i magistar književnosti, jedna je od ličnosti koja već godinama u svojim tekstovima i javnim istupima ne bira riječi kojima će govoriti o LGBT populaciji. Koristeći govor mržnje i nazivajući LGBT osobe “bolesnima”, Alispahić kontinuirano verbalno vrijeđa sve one koji se bore za ljudska prava LGBT stanovnika naše zemlje.

Jedna od njegovih često citiranih izjava, pojavila se u kolumni “Pederizam – Rat protiv Boga i Čovjeka”, objavljenoj u magazinu Saff, 2011. godine.

“Ima nešto u čemu ćemo se složiti s pederima: ta njihova bolest, koja je 1973. u okolnostima korupcije skinuta s liste mentalnih oboljenja, ne može se zvati homoseksualizmom, već se treba zvati pederlukom, a kao politički projekt – pederizmom. Naime seksualnost je u funkciji produžetka vrste, pa kao takva ne može biti istospolna, homoseksualna. To što u prirodi ima slučajeva da majmun siluje majmuna izraz je defektnosti prirode, koja bi, da je takva, odavno izumrla. Čovjek, valjda, nije majmun da bi se ugledao na te izrode u majmunskom rodu.”

Alispahić u istoj kolumni nastavlja: “Oni danas agresivno teže prikazivanju svoje suštine, i u jezičkom, i u manifestacionom obliku, i kad si o vrat vješaju natpise ‘Peder u duši’, i kad na ‘povorkama ponosa’ hodaju našminkani kao prostituke, polugoli, pijani i drogirani, kad jedni po drugima mokre i meljaju se izmetom, prezentirajući narodu svoje devijantne običaje i opća demokratska dostignuća. (Npr. zombietime.com)”

Komentarišući spornu kolumnu, Boris Dežulović je tada Alispahića nazvao “najustrajnijim bosanksim borcem protiv pederluka”, i osvrnuo se na još jedan njegov prethodni tekst “Pederi su očevi pedofila”, koju je Alispahić objavio u Saffu 2010. godine.

“Normalni ljudi se raduju rađanju djeteta, pa seksualnost vide kao razlog za produžetak i smisao života, dok se u pedera nema šta roditi, osim hemoroida i fekalija, koji su produžetak njihove vrste. Jer ako čovjek od sebe odrekne potomstvo, i ako svoju seksualnost izopači i centrira u stražnjicu, onda je i on sam to na šta je sebe sveo. Prirodna seksualnost je potrebna da bismo zanovili život, i mi smo taj život, mi smo ta vrsta, to dijete koje se rađa, a suprotnost tome je pederski razvrat koji ide za negacijom rađanja i svođenjem ljudske vrste na opsesiju fekalnim otvorima i produktima. Normalni će ljudi zanjihati dijete, dok pederi nemaju šta drugo zanjihati doli komade smrada, fizičkog i mentalnog”, piše tada Alispahić.

I prije ovakvih kolumni, Alispahić je imao svoje javne homofobne ispade. Tako je gostujući u dijaloškoj emisiji “Piramida”, 2008. godine, Alispahić okarakterisao ljudska prava LGBT osoba kao manje vrijedna od drugih “starijih i prečih” prava.

“Ako se radi o ljudskim pravima, onda uvažite ljudsko pravo prvo muslimana da imaju dostojanstven ramazan, uvažite ljudsko pravo Sarajlija, svih Bosanaca i Hercegovaca da imaju pravo na svoju tradiciju, na svoje običaje. To je pravo starije i preče od prava onih koji su uz pomoć para izbrisali svoju bolest iz registra bolesti.”

Među nešto novijim reakcijama Alispahića, nalazi se i njegov osvrt na “misteriozni” napad na učesnike “pederskog filmskog festivala ‘Merlinka'” u kolumni “Sarajevski pederistan” iz 2014. godine

“Nalazimo se pred ambisom koji treba da ozvaniči kako je maltretiranje Bošnjaka i skrnavljenje džamija nešto što treba prešutjeti, pa time i odobriti, dok je napad na pedere uzbuna najvećeg ranga. Uistinu, da li bi ikakvo nasilje u BiH potaknulo Američku ambasadu da se oglasi, kao što se oglašava u povodu tog zakukuljenog napada pod kukuljicama u kome su tri pederska lica zadobila lakše ozlijede. Sa tim lakšim ozljedama prevezeni su na Kliniku urgentne medicine, gdje se inače dovoze ljudi kad im crijeva ispadaju, a ne kad imaju lakše ozljede. Urgentna je halabuka, a ne medicina.”

1. Haris Zahiragić

Bez mnogo dileme prvo mjesto ove liste odnosi predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu, Haris Zahiragić, koji je početkom marta dospio u centar medijske pažnje zbog svojih homofobnih izjava na Facebooku.

Zahiragić iznosi svoje stavove o tome kako je “pederluk sistematska i zarazna bolest” i poručuje da “nas preko 90% u BiH smatramo da je to bolest koju treba liječiti, a ne promovirati, tako da vam nećemo dopustiti da te brojeve promijenite”.

Zahiragić u svojim komentarima dodaje i kako homoseksualizam može biti “sexualna orijentacija u dijelu pederski orijentirane ateističke zapadne Evrope”, a zatim homofobne stavove ponavlja i u javnom demantu koji je uslijedio na reakciju Foruma mladih SDP-a.

“Moj svetonazor, koji temeljim na religiji, mi ne dozvoljava da bilo koga sudim, osuđujem, a naročito ne da pozivam na fizičke ili bilo koje druge napade na neku skupinu ili pojedinca. Međutim, isti taj svetonazor, kao i moral, mi ne dozvoljavaju da prihvatim da su seksualne zajednice između istih spolova normalna i prirodna stvar, čak i poželjna u današnjem vremenu, nego ih ja posmatram kao asocijalnu deformaciju, te smatram da tim ljudima treba medicinski i društveno pomoći – što je svakako moje pravo, propisano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, mnogim drugim konvencijama i svim pozitivno-pravnim propisima u državi Bosni i Hercegovini”, navodi Zahiragić.

Zahiragićeve izjave, dovele su do podijeljenosti studentske zajednice, ali i ukupne javnosti. Na jednoj strani, nekoliko studentskih udruženja ogradilo se od postupaka predsjednika SPUS-a i zatražilo njegovu smjenu, dok je veliki broj njih izrazio svoju podršku i slaganje sa Zahiragićevim stavovima.