Trudite se da promijenite ovaj dio ljudske prirode, koji je u određenoj količini prisutan u svakome od nas.
Sigurno ste mnogo puta čuli da ne treba da sudite nikome, a na ovu temu postoji čak i nekoliko poslovica.
Prvi od razloga zašto nikada nikoga ne treba da osuđujete jeste to što zasigurno ne znate sve detalje! Čak i kada su u pitanju sami akteri događaja ili ljudi bliski njima, oni su skloni da sakrivaju ili dodaju određene detalje, koji vrlo često nemaju veze sa istinom. Jednostavno, to je u ljudskoj prirodi.
Ova priča uvjeriće vas još jednom u to, a vi se trudite da ne sudite, da i vama ne bi bilo suđeno na isti način!
“Stariji muškarac je ušao u voz sa svojim 25-ogodišnjim sinom i zauzeli su svoja mjesta. Mladi čovjek je sjeo pored prozora,piše mojkutak.ovh. Čim je voz krenuo, mladić je izbacio ruku kroz prozor, kako bi osjetio strujanje vazduha i odjednom je uzbuđeno povikao:
– Tata, vidiš li kako sve drveće ide nazad!
Stariji muškarac se na to samo osmjehnuo. Pored mladog čovjeka je sjedio bračni par. Oni su bili malo zbunjeni time što se 25-ogodišnji mladić ponaša kao malo dijete. Iznenada je mladi čovjek ponovo oduševljeno povikao:
– Tata, vidiš jezero i životinje… Oblaci putuju zajedno sa vozom!
Bračni par je i dalje zbunjeno posmatrao čudno ponašanje mladog čovjeka u kome njegov otac, reklo bi se, nije nalazio ništa čudno. Počela je kiša i kapi kiše su dotakle mladićevu ruku. On se ponovo ispunio radošću i zatvorio oči. A potom je uzviknuo:
– Tata, pada kiša, voda me dodiruje! Vidiš li, tata?
Željeći da nekako pomogne, bračni par je upitao starijeg muškarca:
– Zbog čega ne odvedete sina na neku kliniku na konsultaciju?
Stariji muškarac je odgovorio:
-Samo što smo izašli sa klinike. Danas je moj sin prvi put u životu dobio vid…”
(126)