Postavio je pitanje: “Razmišlja li Netanyahuova vlada o tome da postigne sporazum o razmjeni zatvorenika ako ne pronađe ništa u Rafahu ili ne ostvari ciljeve koje je najavila?”
Vojni i strateški stručnjak, pukovnik Hatem Karim al-Falahi, rekao je da je izraelski rat u Pojasu Gaze prošao kroz tri faze, a prva je bila strateški napad izraelske vojske na sjevernu oblast Pojasa.
U vojnoj analizi za Al Jazeeru, Al-Falahi je dodao da se druga faza mogla nazvati strateškom ravnotežom, u smislu da svaka strana nastoji zadržati svoje snage i mogućnosti, a zatim je uslijedila treća faza, koju je opisao kao najopasniju.
Ističe da u trećoj fazi dominiraju iscrpljenost i zamor na obje strane, jer palestinski borci pokušavaju sačuvati svoje vojne sposobnosti i infrastrukturu, budući da se produžilo trajanje borbi, te kako bi se prilagodili periodu koji dolazi.
Navodi da Hamas pokušava iscrpiti sposobnosti izraelske vojske u oblastima u koje je ušao.
Kao primjer za to navodi operacije bombardiranja područja u okolini Pojasa Gaze, upotrebu minobacačkih granata, izvođenje snajperskih operacija i upotrebu protutenkovskih granata. Zaključio je da palestinske snage pokušavaju iskoristiti sva raspoloživa sredstva za izvođenje kvalitetnih operacija koje dovode do sigurnih gubitaka.
S druge strane, nastavljaju se izraelski kopneni i zračni napadi na Pojas Gaze, osim ograničenih operacija upada izraelske vojske na područja unutar Gaze, a zatim dolazi do povlačenja s tih područja zbog smanjenja broja snaga i vojnih vozila.
Al-Falahi je naglasio da se uspjesi mjere ratnim ciljevima koje je postavio Izrael, poput uništavanja kapaciteta Hamasa, njegovog razoružavanja, ubijanja njegovih vođa i dolaska do zarobljenika.
Skrenuo je pažnju na to da Izrael nije bio u stanju uništiti sposobnosti palestinskog otpora, bez obzira na značajan nesrazmjer u odnosu snaga.
Naglasio je da se ne može govoriti o ostvarivanju izraelskih operativnih i strateških uspjeha, “ali se može govoriti o taktičkim postignućima koja mogu biti velika, ali ne dostižu nivo ratnih ciljeva”.
Smatra da je Izrael u velikoj mjeri iscrpljen ekonomski i da vlada oštra politička podjela unutar zemlje, osim toga što je uništena vojna mašinerija i da se povećavaju prijetnje izraelskoj nacionalnoj sigurnosti. Dodaje da Izrael ne bi nastavio svoj rat protiv Gaze da nije bilo američke podrške.
Invazija na Rafah
Kada je riječ o insistiranju Izraelske vlade na invaziji na Rafah, na jugu Pojasa Gaze, vojni stručnjak objašnjava da je percepcija izraelskog premijera Benjamina Netanyahua zasnovana na tome da je kretanje naprijed neophodno sve dok je na snazi vojna opcija jer je to način da se uništi infrastruktura otpora i da se dopre do njenih vođa i zatvorenika koje drže.
Postavio je pitanje: “Razmišlja li Netanyahuova vlada o tome da postigne sporazum o razmjeni zatvorenika ako ne pronađe ništa u Rafahu ili ne ostvari ciljeve koje je najavila?”
Ističe kako odlazak u Rafah znači da će Netanyahu ostati na funkciji premijera, a zaustavljanje rata bi značilo kraj njegovog mandata. Dodao je da se pred izraelskim premijerom nalazi malo mogućnosti, pogotovo ako se uzme u obzir suzdržanost Washingtona o pitanju pokretanja bilo kakve vojne operacije Tel Aviva u Rafahu.
(SB)
(293)