25%
S jedne strane, memorijalizacija naše prošlosti koja se veže za 6. april, te nužnost memorijalizacije, pamćenja naprosto. Ali istovremeno i potreba za još objektivnijim pogledom na prošlost koju omogućava distanca.
U Sarajevu je danas organizovana redovna sesija Kruga 99 o temi “Opsada Sarajeva – neuspjeh genocidne namjere”. Uvodničar je general-major u penziji Vahid Karavelić.
U svom uvodnom obraćanju, predsjednik Kruga 99 Adil Kulenović kaže da je povod za današnju temu sesije dvostruk.
S jedne strane, memorijalizacija naše prošlosti koja se veže za 6. april, te nužnost memorijalizacije, pamćenja naprosto. Ali istovremeno i potreba za još objektivnijim pogledom na prošlost koju omogućava distanca.
Ona historijska distanca koja, kada se strasti smire i činjenice pouzdano slože, čine objektivnijom istinu o presudnim događajima.
Presude Haškog tribunala o našoj recentnoj prošlosti pouzdani su putokaz i potvrđene činjenice, ali sinteza direktnih učesnika, onih najodgovornijih, pa i u okolnostima 1.425 dana opsade Sarajeva su najcjelovitije i nezamjenjive – kazao je Kulenović.
Prema njegovim riječima, bez obzira na sve kasnije presude i pravničke aporije, već na samom početku rata bile su jasne genocidne namjere.
Ne samo zbog stečenog iskustva iz Drugog svjetskog rata, već identičnih metoda i sredstava sa kojima se odvijala genocidna namjera od 1992. godine u Bosni i Hercegovini – od istočne Bosne do bosanske Krajine, od Hercegovine do Posavine…
Srebrenica je samo vrh ledenog brijega. Opsada sela i gradova, logori i stratišta, izgon i protjerivanje stanovništva, deportacije u inostranstvo, zločini protiv čovječnosti odvijali su se po istom obrascu i projektovanom planu…
Kruna te genocidne namjere trebao je biti glavni grad Republike Bosne i Hercegovine – Sarajevo, taj najveći neuspjeh genocidne namjere velikosrbijanskog ekspanzionizma.
Padom Sarajeva genocidna namjera bi bila i ostvarena. Građani Sarajeva bili su na svoj način heroji odbrane opsjednutog grada, bez kojih ni prve linije odbrane ne bi opstale.
Karadžić je namijenio 18% teritorije BiH Bošnjacima, Dodik danas nudi 25%.
Zločinima genocida i udruženih zločinačkih poduhvata izmijenjena je etnička slika BiH, vidljiva je već površnim uvidom na uporedne podatke popisa stanovništva iz 1991. sa onima iz popisa iz 2013. godine. Ti podaci su krunski dokazi genocidne namjere.
Sadašnji podaci bi bili još drastičniji u opisu nasilnog etničkog razdvajanja. Projektovana etnička slika BiH se očito hoće stvoriti političkim nasiljem koje ne preza ni od ponavljanja zločina. I ne samo jedne, srbijanske strane protiv BiH.
Poslijeratni politički procesi nisu zaustavili već su drugim sredstvima ojačali staru zločinačku namjeru. Politika popuštanja nasilnicima na političkoj sceni BiH u poslijeratnim vremenima od strane aktera internacionalne zajednice, ali i domaćih, vodila je ka dubokoj krizi u kojoj se sada nalazi BiH.
Umjesto traženja odgovornosti za otklanjanje materijalnih i političkih posljedica nakon izrečenih presuda za genocid i udružene zločinačke poduhvate, evropska stabilokratija je žmirila na oba oka.
Vjerovati je da će najavljena Rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih nacija vratiti BiH na put konačnog oporavka od tragičnih posljedica rata protiv BiH – poručio je Kulenović.
(Nap)
(688)