Odbijanje premijera Crne Gore Milojka Spajića da odgovori da li će zemlja koju predstavlja kosponzorirati Rezoluciju o Srebrenici, Vlahović je ocijenio kao “degutantni i sramotni postupak”.
Niz organizacija civilnog sektora, umjetnici, profesori, javni radnici, bivši i sadašnji političari, aktivisti i novinari u nama susjednoj Crnoj Gori se već neko vrijeme otvoreno zalažu da se njihova zemlja pridruži grupaciji zemalja koje sponzoriraju Rezoluciju o genocidu u Srebrenici.
Rezolucija, o kojoj će se Generalna skupština UN-a izjašnjavati 2. maja, inicirale su Ruanda i Njemačka, a kao kosponzori pojavljuje se cijeni niz zemalja: Albanija, Sjeverna Makedonija, Slovenija, SAD, Francuska, Italija, Irska, Holandija, Finska, Turska, Lihtenštajn, Čile, Malezija, Jordan i Novi Zeland.
Međutim, iako je ova rezolucija tema broj jedan u regionu i iako su se o njoj, na ovaj ili onaj način, izjasnili svi visoki zvaničnici u regionu, od predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića do predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, crnogorski zvaničnici su ostali ustrajni u šutnji.
Čak ni danas, kada su mediji insistirali da se izjasne, ni predsjednik Jakov Milatović ni premijer Milojko Spajić nisu rekli gotovo ništa, odnosno nisu otklonili niti jednu dilemu koja u javnosti postoji. Spajić je samo kazao kako “ne želi danas da odgovara na ta pitanja”, a zatim dodao kako će o stavu Vlade o Rezoluciji javnost biti “blagovremeno obaviještena”.
O ovoj očiglednoj političkoj kalkulaciji crnogorskih zvaničnika zatražili smo mišljenje predsjednika crnogorskog Helsinškog komiteta i bivšeg ministra vanjskih poslova Miodraga Vlahovića.
STRAH OD ČETNIČKOG VOJVODE?
Odbijanje premijera Crne Gore Milojka Spajića da odgovori da li će zemlja koju predstavlja kosponzorirati Rezoluciju o Srebrenici, Vlahović je ocijenio kao “degutantni i sramotni postupak”.
“Nije mu prvi put da odbija ili potire bilo kakvu važnost nekih ključnih socijalnih, političkih i kulturnih pitanja. Spajić pokušava da se predstavi kao nekakav ‘tehnokrata’, kojeg ‘ne zanimaju’ politička pitanja, ali je on i to samo površno, u jednoj sirovoj i primitivnoj populističkoj verziji i izvedbi.
Sva je prilika da iz njega progovaraju iskreni stavovi o tom kapitalnom pitanju našeg vremena i naše zajedničke budućnosti – i u Crnoj Gori i na Zapadnom Balkanu. On je čovjek koji je lobirao za Crkvu Srbije – ali o tome i o drugim detaljima pišem za sjutrašnje izdanje ‘Pobjede'”, kazao je Vlahović za Slobodnu Bosnu.
Zanimalo nas je da li je možda u pitanju određeni strah od izjašnjavanja.
“Strah od četničkog vojvode – predsjednika Skupštine Mandića i političkih snaga iza i oko njega svakako postoji. Nije Spajić ‘sav svoj’ – u političkom smislu tog izraza”, dodao je Vlahović.
Na pitanje kako komentariše istup predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića koji je, čini se, samo prebacio odgovornost na Spajića poručivši da se o kosponzorstvu treba odlučiti Vlada, naš sagovornik kaže:
“Kao pogodan sticaj okolnosti za njega. Slučajni predsjednik Milatović misli o svemu tome vrlo slično, ali sada seiri što nije na njemu da potvrdi zvanični stav. I to što je rekao – je dovoljno od njega. Čak i preko očekivanja!”
“OVO JE REZULTAT POLITIČKOG VAZALSTVA SRPSKOM REŽIMU”
Upitali smo ga i kakvu poruku Crna Gora šalje regionu ukoliko se ne pridruži sponzoriranju Rezolucije o Srebrenici.
“Crnogorska vlast šalje najgoru moguću poruku. Ali, to je stav vladajuće većine, gdje ima i nevoljnih saučesnika po ovom pitanju – makar u tragovima. Bruka je to, dragi prijatelji u Bosni i Hercegovini, ali vas sve molim da ne zaboravite da ovo nije autentični crnogorski stav, već je ovo rezultat političkog vazalstva prema srpskom režimu”, poručuje Vlahović.
U svakom slučaju, i ako ne bude kosponzor Rezolucije, Crna Gora može na samom glasanju podržati Rezoluciju. Da li će tako biti, Vlahović nije sasvim uvjeren.
“Mislim da je namjera da se u posljednjem trenutku, pri samom glasanju, pritisne taster “UZDRŽANI”. Ako se odluče da, ipak, podrže Rezoluciju, biće to mala utjeha. Nemoguće je ćutati o Srebrenici – ako mi dozvolite da citiram naslov jednog mog starog teksta.
Ja sam u Potočare, na to strašno mjesto, otišao u novembru 2004, u ulozi ministra vanjskih poslova Crne Gore – i rekao i zapisao tamo što treba da se kaže i napiše – i u moje ime, i u ime moje zemlje. Ponosan sam na to. I zato – dozvolićete mi, na kraju, i to jasno određenje – ponašanje naših aktuelnih zvaničnika povodom Rezolucije UN o genocidu u Srebrenici izaziva kod mene duboki prezir”, zaključuje naš sagovornik.
(S. Begović)
(388)