1230 godine p.n.e. Židovi osvajaju područje istočnog Jordana. Vođa tog pokreta je Mojsije. Jošua predvodi osvajanje zapadnog Jordana. O tome jasno piše Werner Keller u Povijesti Židova od biblijskih vremena. Dakle i u jednom i u drugom slučaju riječ je o ‘osvajanju’. Ako je riječ o osvajanju onda je riječ o zemlji koja je pripadala nekom drugom narodu. Ako se netko danas poziva na ‘biblijsko pravo’ onda mora objasniti razlog i karakter tog osvajanja.
Borba protiv onih koji su se židovskim plemenima tada zadesili na putu potpomognuta je religijskom objavom koja traži i zahtijeva istrebljenje onih koji su stali na put ‘odabranom narodu’. U Jeruzalemskoj bibliji Samuel 15 (1-3) kaže se: „Jednom Samuel reče Šaulu: “Mene je Jahve poslao da te pomažem za kralja nad njegovim narodom Izraelom.
Poslušaj, dakle, riječi Jahvine. Ovako govori Jahve nad vojskama: `Odlučio sam osvetiti ono što je Amalek učinio Izraelu zatvarajući mu put kad je izlazio iz Egipta. Sada idi i udari na Amaleka, izvrši “herem”, kleto uništenje, na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce!'“
Nešto bolje prolazi narod Keneja/Kenijaca/Kanaanaca: “Otiđite i odvojite se od Amalečana da vas ne bih istrijebio zajedno s njima, jer ste bili skloni svim Izraelcima kad su izlazili iz Egipta.” (Samuelova 15. 6.) Kanaance se dakle ‘ljubazno moli’ (kao današnje Palestince) da napuste svoje domove i distanciraju se od Amalećana (koji nisu mogli prihvatiti da netko nešto što je njihovo proglašava svojim).
Ono što se događalo prije nešto više od 3.300 godina događa se ponovno. Sada se međutim događa uživo. Svi koji su se pobunili protiv ponovnog osvajanja Palestine nazvani su teroristima i unaprijed osuđeni. Svi koji nisu otišli iz svojih domova osuđeni su za suradnju s teroristima.
Geostrateški interesi pozivaju se na na Bibliju, nekritički je čitajući. Palestinu se danas pokušava osvojiti pozivanjem na pravo naroda koji je nekada na tom području živio,
zapostavljajući činjenicu da je taj isti narod i tada tu zemlju zapravo osvajao i osvojio. I
pritom činio strašna nedjela. Ono što nam se danas događa to je ekraniziranje biblijskih
zbivanja iz nekih pradavnih vremena.
Biblija uživo svakodnevno nam prenosi ubijanje svega živoga u Palestini. Kako razumjeti?
Pokušati razumjeti genocid nad Palestinskim narodom koji se upravo provodi uz suglasnost pa i uz pomoć civiliziranih zemalja Europe i Sjedinjenih američkih država, znači dovesti mišljenje, logiku, moral, religije, politike i cjelokupni sustav vrijednosti naše suvremenosti u pitanje.
Kao i u drugim sličnim situacijama (a jednu smo relativno nedavno imali u Bosni) teško je čak i pitanje postaviti jer i pitanja već sugeriraju određeni kontekst. Nimalo naime nije svejedno postavlja li se pitanje o (ne)moralnosti ovog ili onog čina ili se sve skupa pokušava sagledati u kontekstu isprepletenosti političkih, religijskih, ekonomskih, mitoloških, pa i suvremenih globalnih, neokolonijalnih, neoimperijalističkih – povezivanja interesa i novih geostrateških podjela svijeta.
Na djelu je naime sve. Sve razine su prisutne. Sve rane su otvorene. Sve ideologije oživjele. Svi mitovi oživjeli. I vjera i nevjera žive puninu rata protiv Palestinaca. Geostrateški se ciljevi oblače u vjerska ruha. Na povijest se gleda kao na prostor realiziranja biblijskog mita. Jedna zemlja postaje poligon za odmjeravanje snaga onoga što je ostalo od Zapada i onoga što se do sada uspostavilo BRICS-om.
Svijet petrodolara, u kostimu uljuđenog zapadnjaka, dokazuje se potporom (oružjem, novcem, medijima, vojno-političkim umrežavanjem ideologije – režimu koji mu vjerojatno vraća veliki dio uloženog novca lobiranjem (čitaj potkupljivanjem) ključnih ljudi američke administracije. I ne samo američke.
Cionistička ideja krenula je u naplaćivanje zločina nad Židovima kroz povijest. Ali, više nije dovoljan samo komad Palestine. Netanyahu se oblizuje dok na karti pokazuje Egipat, Libiju, Siriju, Jordan… Ne zaboravljajući pripomenuti kako su te zemlje svojim teritorijem i do 40 puta veće od njegove državne tvorevine koju on misli rasno, vjerski, kulturološki i civilizacijski očistiti. Neviđenim zločinom, naravno.
Puno je istine izgovoreno stavom da je Palestina trenutno jedna od rijetkih slobodnih država. Zemlje koje se pozivaju na zapadne civilizacijske vrijednosti zapravo su uhvaćene u istu mrežu mržnje koja je kroz povijest lovila Židove po Europi, tjerala ih u geta, vodila u plinske komore i pokušavala istrijebiti.
Žrtve su postale monstruozni instrumenti laži da ‘svi Židovi trebaju živjeti u jednoj državi’. Malo tko je prepoznao da je riječ o novoj plinskoj komori s odgođenim puštanjem plina. Jer ubijati sve Palestince bez obzira bili oni naoružani ili ne, bili u bolnicama ili rovovima, istrebljivati ih glađu, žeđu, istjerivanjem iz vlastitih domova, protjerivanjem u pustinju, dopuštanjem konvoju humanitarne pomoći da donese tek sramotno simboličnu količinu pomoći – sve to sluti na polarizaciju svijeta u kojemu ćemo se morati opredijeliti.
Nacisti su na poljskoj granici prerušeni u Poljake rušili graničnu rampu. SADisti su prerušeni u Bin Ladenove sljedbenike izvršili ‘kontrolirano rušenje’ Blizanaca (osiguranih od terorističkih napada neposredno pred ‘napad’). Cionisti koji su se inače hvalili da miš ne može proći zidove najvećeg konclogora na otvorenom u svijetu, pokazali su da njihov obrambeni sistem ima žutu mrlju i to baš tada kada taj zid počnu rušiti predstavnici pokreta kojeg su i sami podržavali pa i financirali.
Goebelsova ‘mudrost’ o laži koja postaje istinom dovoljnom količinom ponavljanja postala je istina lažnog sustava vrijednosti. Laž medijskog oblikovanja javnosti dosegnula je svoje najviše razine: Više nije bitno čak niti što se govori (omaške se sve češće događaju voditeljima televizijskih emisija), važna je jedino količina medijskog prostora
koja zagovara jednu ili drugu stranu.
Istinu Palestine trenutno zagovaraju istinski židovski vjernici (koji su živjeli i i dalje žele živjeti u miru s Palestincima u Palestini), milijuni građana svijeta po prijestolnicama svjetskih metropola bez obzira na vjeru ili nacionalnost, rijetki slobodni mediji, mali broj novinara koji izvješćuju iz Palestine (koji nisu potjerani, zastrašeni ubojstvom njihovih obitelji ili sami ubijeni).
Istina o Palestini trenutno je pobjegla u katakombe ispod palestinske zemlje gdje čeka uskrsnuće ideje Dobra. Cionistička verzija istine propagandno je izvrtanje činjenica. Ona počiva na kreditu holokausta, oružju Amerike, osjećaju krivnje Europe, stalnoj proizvodnji ekscesa kao povoda za nova osvajanja i nova ubijanja države u koju su se sljedbenici pamfleta o cionističkoj državi i nekritički čitatelji Biblije uselili.
Jedan od cionističkih vojnika ispravio je televizijsku voditeljicu koja je pokušala postaviti pitanje o borbi protiv oružanih jedinica. U trenutku iskrenosti vojnik je rekao da se rat vodi protiv svih Palestinaca. Time je naravno potvrdio mitski okvir indoktrinacije i instrumentaliziranosti. Cionisti su bezbožnici spremni ubijati u ime Boga (naravno onakvog Boga kako ga skroje za potrebe globalnih igrača). Na sličan način na koji je pravoslavni/srpski dio bosanskohercegovačke zajednice mogao učiniti zločine kakve je učinio samo zato što je vjerovao u lažnu prezentiranu im sliku Boga koji je odabrao svoj narod – i cionisti danas ubijaju ‘s molitvom na usnama’.
Ta molitva nažalost nije upućena Bogu nego globalnim igračima koji im šalju oružje i kojima su potrebni da umjesto njih vode ratove. Beskrupuloznost cionističkih dresiranih uniformi (ne samo prema Palestincima nego i prema Židovima koji se usude suprotstavit) svjedoči o ambicijama nekadašnjih žrtava holokausta.
Istrijebiti sve Palestince ili ih protjerati u zemlje gdje žive Arapi. Djecu treba pobiti jer će djeca jednom odrasti i postati ratnici. Žene treba pobiti jer rađaju i rađat će nove ratnike. Starce treba pobiti jer savjetuju i savjetovat će i majke i sinove i unuke.
Sve muškarce treba pobiti jer se nikada ne zna kada će uzeti oružje u ruke. Ako i ima ‘nevinih’ među njima – za njih treba primijeniti koncept Islamske Španjolske: Sve pobiti pa neka Bog odlučuje tko je od njih nevin.
Svijet to vidi i svijet to zna. Dovoljan je samo jedan kadar iz porušene Gaze, ali i iz bilo kojeg drugog grada/sela gdje žive Palestinci. Dovoljno je vidjeti s koliko se bestijalnosti tjeraju palestinski stanovnici da napuste svoje kuće i stanove iz Jerusalema.
Dovoljno je bombardiranje jedne bolnice ili jedne crkve da se sve shvati. A što je s ponavljanim bombardiranjima i gradskih četvrti i kvartova u neposrednoj blizini škola ili bolnica? Za licemjerne intelektualce sve su to vojni ciljevi. U pravu su naravno jer su i škole i bolnice, pa i crkve i džamije svjedoci zla koji cionistička vojska provodi u Palestini. Sve su to vojni ciljevi jer se sve što postoji u Palestini buni protiv genocida od strane sljedbenika holokausta.
Sve su to vojni ciljevi jer se ideja Palestine ne može istrijebiti iz srca, iz uma, iz svakog živog bića Palestine. Mediji su uglavnom na strani laži. Globalni mediji su na strani ‘globalne laži’. Istini ostaju katakombe i gerilsko medijsko ratovanje riječima. Milijuni ljudi koji protestiraju na ulicama moraju se preliti na društvene mreže. Jedina nada je uporno, dosljedno i snažno suprotstavljanje pretvaranju laži u istinu ponavljanjem.
(Nap)
(45)