Kao nesumnjivi produkt njihovih razgovora, na dnevnom redu sjednice Vijeća ministara planirana su dva sudbinski bitna zakona. Šta se u njima krije, šta su to mogli dogovoriti ova dvojica, pitanja su bez odgovora i izazivaju ozbiljnu zebnju, stava je Kešo.
Nacrt zakona o sudu Bosne i Hercegovine i izmjene i dopune Izbornog zakona Bosne i Hercegovine predloženi su za dnevni red sutrašnje sjednice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.
Ministar odbrane Bosne i Hercegovine i zamjenik predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Zukan Helez kazao je ranije za Faktor da on neće dozvoliti da izmjene Izbornog zakona i ostanu na dnevnom redu, a nije poznato šta će biti sa zakonom o sudu.
No Safet Kešo, zastupnik SDA u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, je skeptičan.
Osvrćući se na nedavne razgovore predsjednika HDZ-a i SDP-a Dragana Čovića i Nermina Nikšića u Mostaru, Kešo je kazao da su bez sumnje povezani ti razgovori i zakoni koji će se naći na dnevnom redu.
Čović i Nikšić susreli su se u Mostaru prošli mjesec, nakon čega nisu davali izjave. Ubrzo je održan i sastanak vladajuće koalicije (“Trojke” koju čine SDP, NiP i NS, HDZ-a i SNSD-a), a odmah ponovo susret Nikšića i Čovića, odnosno stranačkih delegacija koje su predvodili, nakon kojeg je poručeno tek da “otvorena pitanja moraju biti riješena partnerskim kompromisom”.
Po starom lošem običaju koji ovu našu državu i njene građane svaki put veoma skupo košta, ponovo su Nermin Nikšić i Dragan Čović u Mostaru vodili razgovore u četiri oka. Ovo je još jedan u nizu onih razgovora za koje Nikšić papagajski uporno ponavlja da “razgovori i kompromisi nemaju alternativu”. Međutim, nije to baš tako kako Nikšić kaže.
Naime, ovakvi razgovori (u kojima je striktna podjela uloga na nadređene i podređene) i ovakvi kompromisi koje sa Čovićem, i Dodikom također, već duže od godinu dana pravi servilna “Trojka” na potpuno su pogrešnim temeljima i principima pa bi alternativa njima morali biti razgovori i kompromisi na potpuno zdravim i jasnim principima – istakao je Kešo za Faktor.
Dodao je da bi ti prinicpi trebali biti zaštita interesa države, a ne fotelja, zaštita suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH, njenih ustavnih nadležnosti, zaštita državne imovine, zaštita ustavno-pravnog poretka, provedba presuda međunarodnih i domaćih sudova, poštivanje i primjena međunarodnih akata koji garantiraju ljudska prava i temeljne slobode, …
A ne da se razgovara s Miloradom Dodikom doslovno dan nakon što je u NSRS-u on lično inicirao i izdjejstvovao usvajanje dva zakona kojima se na teritoriji entiteta RS zabranjuje primjena odluka Ustavnog suda BiH i odluka visokog predstavnika. To je državni udar, tako da njegovo zanemarivanje (kroz otvaranje razgovora) nije nikakva alternativa. I da stvar bude gora i najgora, Dodik na tom sastanku nije samo negirao genocid u Srebrenici, nego ga je u lice “trojkašima” i opsovao. Ovo samo navodim kao jedan u nizu primjera vođenja pogrešnih razgovora koji tobože “nemaju alternativu” – kazao je Kešo.
Naglasio je da i “ovi najnoviji mostarski razgovori između dvojice u ovom trenutku po nas najopasnijih Hercegovaca na svijetu (Nikšića i Čovića) zasigurno neće donijeti ništa dobro”.
Već vidimo da su, kao nesumnjivi produkt ovih njihovih razgovora, na dnevnom redu naredne sjednice Vijeća ministara BiH planirana razmatranja dva sudbinski bitna zakona – Izbornog zakona i Zakona o sudu BiH, oba u formi nacrta. Šta se u njima krije, šta su to mogli dogovoriti ova dvojica, kakve je sada “kompromise” ponudio Nikšić (i Dodiku i Čoviću) i slično, pitanja su bez odgovora i izazivaju ozbiljnu zebnju. Nažalost, u materijalima za spomenutu sjednicu nema ovih zakona u bilo kojoj formi da bi se mogli vidjeti i pročitati. To je ta čuvena “transparentnost” rada Vijeća ministara o kojoj već uveliko javno govore i domaći i međunarodni faktori – ocijenio je Kešo.
Naveo je da dosadašnja praksa nedvosmisleno pokazuje da je ovakav netransparentan način rada vladajuće koalicije odlika njihovog ukupnog djelovanja, njihove nesigurnosti i u svoje znanje i u međusobne odnose i namjere, i predstavlja direktnu opasnost po kvalitet zakonskih rješenja, po zaštitu ustavnih nadležnosti države i po građane kojima se nakaradnim zakonima kroji loša sudbina u ovoj zemlji, a vladajućem režimu garantiraju privilegije i imunitet.
Kada su u pitanju dva pomenuta zakona, vidjet ćemo šta se iza brda valja. Ako bude opet neki “historijski kompromis” – eto nam svima veoma žestokih nevolja. Ako ne bude ništa, to bi bilo najbolje što ovaj vladajući režim, s potpuno razbijenim, raspamećenim i dezorijentiranim “liderima”, može ponuditi u ovim trenucima svoga rasula – zaključio je Kešo.
(Faktor)
(162)