“Ako bih trebao poslati poruku srpskom narodu tu je jedna dobra vijest: ako doista mislite da će Rezolucija nešto promijeniti u položaju srpskog naroda u svijetu – neće ništa promijeniti. Ali, ako mislite da doista postoji opasnost od spominjanja genocida onda živite u neznanju, jer su na Haškom sudu donesene brojne presude za genocid.”
Piše: Darko OMERAGIĆ
“U samoj Rezoluciji o genocidu u Srebrenici nigdje se ne spominju Srbi, Srbija, pa čak ni Republika Srpska, a ako malo pogledamo šta rade mediji u Srbiji, RS-u i Crnoj Gori vidjet ćemo spinove i zloupotrebu medijskog prostora u funkciji političara”, rekao je za “Slobodnu Bosnu” povjesničar Hrvoje Klasić u komentaru na izvještavanje medija uoči samog glasanja.
“Istina je, međutim, posve drugačija. Svijet i Evropa ne mrze Srbiju i Srbe, jer Srbija živi od fondova i donacija koje dobija od Evropske unije. Da Srbiju netko mrzi ne bi danas 30.000 građana Srbije išlo da radi po cijeloj Evropi, odnosno ovih 30.000 konkretno dolazi samo u Hrvatsku. Nakon usvajanja Rezolucije ništa novo se neće dogoditi, jer ona nije obvezujuća. Ona nikoga ni na što ne sili. Samo će se ustanoviti dan sjećanja na žrtve genocida.
Ako bih trebao poslati poruku srpskom narodu tu je jedna dobra vijest: ako doista mislite da će Rezolucija nešto promijeniti u položaju srpskog naroda u svijetu – neće ništa promijeniti. Ali, ako mislite da doista postoji opasnost od spominjanja genocida onda živite u neznanju, jer su na Haškom sudu donesene brojne presude za genocid protiv političkog i vojnog vrha RS-a. Ni u Haagu niko nije spomenuo srpski narod i Srbiju, ali su spomenuti ključni pojedinci, kao i to da vlasti u Beogradu nisu učinili ništa da spriječe genocid niti su počinitelje kaznili u dovoljnoj mjeri”, kaže Klasić.
IZBJEGAVANJE ODGOVORNOSTI
Naš sagovornik ističe da je po pitanju genocida sve već jako dugo potpuno jasno i da trenutno nije u toku borba za pravnu istinu, nego o izbjegavanju odgovornosti i da se konkretne krivce takvima i nazove.
“Vlasti Srbije i RS se moraju ponašati u skladu s onim što je neupitno dokazano, a to je da su Radovan Karadžić i Ratko Mladić, te cijeli niz zapovjednika i političara proglašeni odgovornim i da su krivci za ono što se dogodilo u Srebrenici. Nemojte te ljude više nazivati herojima, nemojte po njima nazivati ulice, njima u čast slikati murale, nego ih osudite.
Ako nećete, nemojte reći da su osuđenici za genocid, ali recite da su osuđenici za teške ratne zločine i da se takvim osobama Srbija, RS i Crna Gora ne da ne smiju ponositi, nego da se moraju sramiti. Kada bi samo to napravili, čak i ne spominjući riječ genocid, mislim da bi to bio veliki korak naprijed. Skrivajući se iza pravnih nejasnoća je li bio ili nije bio genocid, u principu, pokušava se zamaskirati i zanijekati bilo kakva odgovornost”, tvrdi Klasić.
Isto tako, smatra Klasić, u Srbiji se spominju incidentne pojava i pojedinci koji su bili neodgovorni u Srebrenici. No, istina je posve drugačija, a Klasić kaže da ovdje nije bilo riječ ni o kakvim neodgovornim pojedincima, nego o „vrhunskim organiziranom i nažalost vrhunski provedenom operacijom ubijanja hiljada ljudi u Srebrenici“.
Vučićeva propaganda se sad proziva i Njemačku i odakle joj pravo da Srbima dijeli lekcije.
“Dvije države koje su odgovorne za teški genocid i druge zločine u Drugom svjetskom ratu nad brojnim narodima, a to su Njemačka i Japan, su upravo zbog suočavanja s prošlošću su u top 5 najrazvijenijih zemalja na svijetu. Ne da ih to nije spriječilo to što je netko u njihovo ime činio, nego su tu situaciju iskoristili da poprave društvo da se to više nikada ne dogodi. I tu dolazimo do pitanja koje mi često postavljaju, a koje glasi „zašto je Hrvatska protiv rezolucije o Jasenovcu?“. Rezolucija o Jasenovcu, odnosno genocid u Jasenovcu pokazuje da srpsko društvo u Srbiji, Crnoj Gori i RS-u nije spremno za suočavanje s prošlošću nego traži kontraprimjere kako bi, valjda, pokazalo da su drugi ovakvi ili onakvi.
U JASENOVCU SE DOGODIO GENOCID
Genocid u NDH u Jasenovcu se neupitno dogodio, ali to danas osim krajnje radikalnih desničara koji ne predstavljaju više nikakvu snagu ne negira. Hrvatska ne dovodi u pitanju genocidnost ustaškog režima. Hrvatska je antifašistička država koja financira spomen područje u Jasenovcu.
U Hrvatskom ustavu je antifašizam nasuprot NDH. U hrvatskim udžbenicima se spominje genocid ustaškog režima. Dakle, poenta je u tome da se te dvije rezolucije ne mogu uspoređivati zato što odnos današnje Hrvatske i građana Hrvatske prema ustaškom režimu i odnos Srba u Srbiji, Crnoj Gori i BiH prema onome što se događalo u ratovima 90-ih nije isti. Građani Srbije, RS-a i Crne Gore se moraju suočiti s mračnim stranicama vlastite prošlosti, a ne stalno govoriti o teorijama i zavjerama i kako Srbi nikada nikome nisu ništa nažao učinili. Zato je jasno da rezolucija o Jasenovcu koju predlažu neki iz Crne Gore u principu politička manipulacija prošlošću, a ne pokušaj da se osvijetli, rasvijetli ili komemorira neki događaj iz prošlosti”, rekao nam je Klasić.
Na kraju priče šta nam ostaje? Hrvoje Klasić kaže da suočavanje s prošlošću ne ide s rezolucijama, gdje god da se donesu. Poenta je da se društvo počne s tim suočavati, ne zato što to drugi žele, nego zato što vi to želite, zato što ne želite živjeti u društvu u kojem se ljude koji su ubijali i tjerali u logore, proglašava herojima. Bez obzira na nacionalni ili bilo koji drugi predznak to društvo nije dobro i, kako kaže Klasić, nema te rezolucije koja će vas natjerati da budete bolji, ako vi to ne želite i ako niste prepoznali da je u vašem interesu da ne živite u društvu u kojem zločinci, kriminalci, lopovi i manipulatori vode glavnu riječ i proglašavaju se nacionalnim junacima.
(SB)
(180)