Igor Gavran, ekonomski analitičar, ističe da je sasvim izvodljivo ukidanje posebnog doprinosa za zdravstvo i finansiranje zdravstva iz poreza.
Zdravstveni sistem u cijeloj Bosni i Hercegovini je na klimavim nogama, a finansira se od poreza na doprinose zaposlenih. Međutim, nakon odluke Vlade FBiH da poveća minimalnu plaću na 1.000 KM, neki stručnjaci su mišljenja da bi se zdravstveni fondovi, koji vuku najviše novaca, mogli finansirati iz PDV-a, ali i od sredstava poreza na dobit koji se svakako treba povećati.
Upravljanje javnim novcem
Igor Gavran, ekonomski analitičar, za Oslobođenje ističe da je sasvim izvodljivo ukidanje posebnog doprinosa za zdravstvo i finansiranje zdravstva iz poreza.
Ne mora to biti samo PDV, mogu se koristiti i sredstva od poreza na dobit koji se svakako treba povećati, poreza na dividende koji se treba uvesti, pa i nekih posebnih poreza logički vezanih za zdravstvo kao što su akcize na cigarete ili neke buduće naknade vezane za emisiju štetnih gasova, odnosno zagađenje zraka. Može se razmišljati i o posebnom oporezivanju privatnih zdravstvenih ustanova ili ispravljanju njihovih dozvola za rad određenim obaveznim besplatnim uslugama za potrebe javnog zdravstva itd, a također je jako važno da se zdravstvena zaštita osigura univerzalno svim građanima, nevezano za radni status ili nezaposlenost i doprinose kao sada – ističe Gavran.
Dodaje da bi s ove dvije mjere vlasti značajno rasteretile cijenu rada i poslodavce, što bi omogućilo povećanje neto plaća zaposlenih. Rasteretila bi se, dodaje, i evidencija nezaposlenih iz koje bi se dobrovoljno isključili oni koji su tamo samo radi zdravstvenog osiguranja.
Naravno, sve je ovo moguće tek teoretski ako se ne restrukturiraju javni rashodi, jer kontinuirani rast prihoda od PDV-a i drugih poreza mogao bi se koristiti za finansiranje zdravstva ako se smanje rashodi za neke druge neproduktivne, da ne kažem beskorisne troškove koje imamo sada. Uz reformu javne uprave i povećanje efikasnosti upravljanja javnim novcem, oslobodila bi se dodatna sredstva koja se onda mogu koristiti za zdravstvo. I sami troškovi u zdravstvu su danas neracionalni i mogu se smanjiti poboljšanjem efikasnosti, boljim upravljanjem javnim nabavkama i novcem generalno – naglašava Gavran.
Prof. dr. Faris Gavrankapetanović, doktor medicinskih nauka i ekonomije, za Oslobođenje ističe da je apsolutno za to da država kao sistem razriješi problem finansiranja svega onoga što pripada Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, koji pokriva nekoliko osnovnih smjerova kroz invazivnu kardiologiju, kardiohirurgiju, dijalizu ili transplantaciju organa, zračenje, kemoterapiju i čitav niz drugih segmenata, a ovi su najvažniji.
Uključujući lijekove za AIDS, politraumu, ortopediju, hirurgiju itd. Naravno da sam apsolutno za to da se sistem razrješava kroz institucije, da to ne budu humanitarni koncerti, nego da to država riješi. Naravno, s obzirom na starenje populacije, to samo po sebi dovodi do određenih hroničnih oboljenja i zbog toga sam za to da država stane iza toga i da se zdravstveni fond puni iz svih mogućih poreznih resursa s kojima država raspolaže – zaključuje prof. dr. Gavrankapetanović.
Ističe da je u BiH osnovni sistem finansiranja Bismarckov, njemački, koji ima samo jednu kratku rečenicu: “Solidarnost među generacijama.”
Znači, svima nama iz plata se izdvaja dio poreza za zdravstvo, ide u zajednički fond i daje se onima kojima treba. Međutim, ovdje imamo jedan problem – odnos ljudi koji su zaposleni i koji su na birou ili u penziji. Taj omjer bi trebao biti tri na prema jedan, a to znači da se iz plata tri radnika izdvaja u zajedničku kasu kojim bi se taj Bismarckov sistem proveo, kaže Gavrankapetanović.
Naglašava da uvijek postoje inicijative da se pokriju određena oboljenja, poput onih koja nisu uvrštena u federalni fond.
Imate jedan broj manjih hroničnih oboljenja koja su teška, a liječenje je izuzetno skupo, kao što je cistična fibroza i ljudi u ovom slučaju ne mogu u potpunosti pokriti troškove liječenja koji prelaze i 200 hiljada KM. I naravno, država treba da stane iza toga, poručuje profesor Gavrankapetanović.
Goran Opsenica (HDZBiH), predsjedavajući Odbora za zdravstvo u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, za Oslobođenje kaže da se bezbroj puta pominjalo kako bi se zdravstvo trebalo finansirati i iz drugih izvora, a ne samo od doprinosa.
Vlada je na potezu
Od akciza, od poreza namirnica koje štete zdravlju, od alkohola, duhanskih proizvoda i ostalih stvari. Ali, za tako nešto je nužno usvojiti zakone. Na ovakav način, glavni izvor finansiranja fondova zdravstvenog osiguranja su doprinosi, a to se ne može tako financirati i zdravstvo je manje-više u dugu. Dodatni izvori su u domenu Vlade, a bez zainteresovanosti Vlade da se tako nešto napravi nemoguće je išta pokrenuti. Predlagao sam to više puta i više puta se govorilo o toj temi, ali zakonska rješenja bi trebala doći iz Vlade, pa onda da idu u parlamentarnu proceduru. A vidite, kad je u pitanju bilo koja vrsta reforme, teško je, svako se boji da “ne polomi zube na njoj”. O fiskalnoj reformi se priča godinama, a o zdravstvenoj još i duže. Niko nije spreman da zagrize tako vruć zalogaj, boje se ishoda, ističe Opsenica.
Tvrdi da, kad postoji dobra volja da se zakon promijeni, to nije nikakav problem.
Zakon se promijeni vrlo brzo kad postoji suglasnost, ali oko ovog se previše taktizira i traže se rješenja, ali nikako da se dođe do njih, zaključuje Opsenica.
(Oslobodjenje.ba)
(113)