Na mitingu podrške Aleksandru Vučiću prije dvije godine, ulicama Beograda zajedno su koračali i vlast i opozicija iz bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske.

 

 

 

Prvi da se dodvore matici kako bi ostali na vlasti, drugi da tu vlast preuzmu. Nisu uspjeli u tome. Drugu rundu sada vide kao otvorenu priliku u studentskim protestima, kroz koje i vlast i opozicija u ovom entitetu daju podršku zvaničnom Beogradu. Sa jednim izuzetkom.

 

 

Političke prilike u Republici Srpskoj i odnos vlasti i opozicije treba shvatiti sa stanovišta vlasti na čelu sa SNSD-om koja je na tom tronu već 20 godina i opozicije koja se u te dvije decenije sve više usitnjava, sa stidljivim pokušajima njenog ukrupnjavanja.

 

 

Okupljanje (ne)legitimno

 

 

Zbog toga obje političke struje već godinama drže stranu predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, kao i Srpskoj naprednoj stranci i to je jedino pitanje oko kojeg su jedinstveni, sve pod izgovorom zaštite srpskog nacionalnog bića. Studentski protesti u Srbiji opet su pokazali da su i vlast i opozicija na istom kursu.

 

 

„Ne mislim da je ozbiljan političar danas u RS i odgovoran čovjek, onaj koji iznosi političke stavove o nečemu što se dešava u drugoj zemlji, makar to bila i Srbija koja je naša matica u koju gledamo. I zato to ne radimo“, kaže predsjednik SDS-a Milan Miličević, ističući da ima lični stav o protestima studenata ali da želi da ga zadrži za sebe.

 

 

Tako vodeći čovjek najveće opozicione partije u RS, ne želi da se miješa u unutrašnja pitanja druge države. Međutim, samo dvije godine ranije Miličević je odgovarao na pitanje da li će prisustvovati mitingu Srpske napredne stranke tada u Beogradu.

 

 

„Moj generalni stav ne samo za miting u Beogradu, već generalno na bilo kakvo narodno okupljanje smatram legitimnim i potrebnim da se izrazi volja grupa, političkih partija, NVO, po bilo kom bitnom političkom ili životnom pitanju. Smatram to legitimnim. Znam sigurno da će značajan broj pristalica i simpatizera SDS biti na mitingu u Beogradu“, rekao je tada Miličević.

 

 

Gotovo svi politički akteri, koji žele na ovom da ugrabe koji politički poen iz Srbije, nisu dali jasnu podršku studentskim protestima, niti su tako nešto kao širu mogućnost podrške u Republici Srpskoj istakli u prvi plan.

 

 

Podaništvo

 

 

Izuzetak je Nebojša Vukanović, predsjednik opozicione Liste za pravdu i red, koji takođe odstupa od stavova koje je imao prije dvije godine. Tada izričito protiv da se bilo ko iz RS miješa u unutrašnje odnose Srbije, danas jedini političar koji pruža otvorenu podršku studentima.

 

 

„Mi poštujemo gospodina Vučića kao predsjednika. Možemo biti partneri ali nikako podanici. Podržavamo proteste studenata koji traže da se polože računi za onaj haos. Krili su dokumente ali nećemo ulaziti u detalje…Ali prava i zdrava Srbija ostaje na mladima“, rekao je Vukanović, zamjerajući Vučiću što se miješao u izborni proces u RS.

 

 

Od početka protesta u Srbiji, održano je nekoliko skupova podrške u Bosni i Hercegovini i uglavnom se radilo o studentima, nekolicini građana, aktivistima ili predstavnicima nekih nevladinih organizacija. Zašto nema masovnijih okupljanja, odgovore možda treba tražiti na ulicama.

 

 

„Ma kakvi protesti, to je sve uticaj nekih drugih interesa” , „E sine moj, protiv koga da protestuješ. Zašto”, „Treba dati podršku studentima u Srbiji. Treba sve da se mijenja” , „Neće niko da izlazi na proteste ni zbog naših problema, a ima ih koliko hoćeš. A da izlazim za nekog u Srbiji. Šta me briga, sami su ga birali, neka ga sami ruše“, rekli su nam neki od građana Banjaluke.

 

 

Medijski mrak

 

 

Krajem prošle godine neformalna grupa građana održala je protest podrške u Banjaluci, prvenstveno odavajući počast žrtvama tragedije u Novom Sadu. Novi, u organizaciji studenta, održaće se u petak 31. januara. Zbog moguće policijske reakcije, ne žele prije protesta da izlaze u javnost sa izjavama, a jedan od učesnika prethodnih skupova podrške iz Banjaluke je advokat Aleksandar Jokić. Vjeruje da su protesti u Srbiji jasan pokazatelj kako se društvo budi kada strah nestaje.

 

 

Svjestan je da Banjaluka u protestima nije imala značajniju ulogu, a da je razlog ovako kasne podrške koja dolazi sada, veliki strah koji vlada kod građana, te medijski mrak i medijska i politička hajka protiv studenata i protesta.

 

 

„Mi ovdje zaista živimo paralelnu stvarnost, gdje jedini zraci informacija o protestima mogu da se probiju do građana u Banjaluci preko internet medija i društvenih mreža. Skoro jednoglasna podrška vlastima u Srbiji od vlasti i opozicije iz Republike Srpske (svijetli izuzetak Lista za pravdu i red Nebojše Vukanovića) su građane ostavili u još većem strahu, jer u slučaju pritisaka vlasti ne bi imao ko da stane iza njih“, kaže Jokić, ističući da je zbog toga svaki skup velika hrabrost i veliki podvig.

 

 

Osim vlasti i opozicije koji su ujedinjeni u podršci Vučiću, stanje te političke svijesti prate i najjači mediji koji su pod kontrolom ove dvije struje. Opozicioni mediji koji inače napadaju „autokratsku vlast“, kako je nazivaju u Republici Srpskoj, uglavnom se ne bave ničim što se na uklapa u političku azbuku zvaničnog Beograda. Isto je i sa medijima u rukama vlasti u RS.

 

 

Geopolitički trenutak

 

 

Iako je napravio katastrofalan potez na predsjedničkim izborima u Srbiji 2012. godine kada je uz podršku Borisu Tadiću, Vučića i Tomislava Nikolića nazvao političkim podbačajima, nakon više od deset godina Milorad Dodik traži oprost kroz verbalne hvalospjeve.

 

 

PDP

 

 

„Predsjednik Vučić može da se nazove Aleksandrom Ujediniteljem, jer je na specifičan način ujedinio Srbe”, rekao je Dodik u septembru prošle godine na otvaranju objekta Doma zdravlja u Stanarima kod Doboja, čiju je izgradnju finansirala Srbija. Podrška ne jenjava ni tokom studentskih protesta.

 

 

„Srbiji je potrebna stabilnost, ono što će Vučiću dati snagu za međunarodne skupove, a ne da na njih ide ranjen činjenicom da ima proteste na ulicama“, rekao je Dodik za srbijanske medije, osudivši one koji pokušavaju da destabilizuju Srbiju blokadom fakulteta i ulica u veoma osjetljivom geopolitičkom trenutku. Poručuje da ne postoji niko ko bi mogao Vučića da zamijeni i da „mora svoju snagu sada da upotrebljava, da u Briselu i na međunarodnim skupovima objašnjava šta se to dešava u Srbiji”.

 

 

Apatija

 

 

Šta se zapravo dešava u Srbiji ne znaju ni građani Republike Srpske, osim onoga što mogu dobiti putem društvenih mreža. Većina medija, posebno televizije sa velikom pokrivenošću, informacije o protestima daju na kašičicu, tek toliko da bi se stavile u kontekst izjave zvaničnika.

 

 

U tom kontekstu svaki bunt u BiH, posebno u RS, izrazito je teško artikulisati, jer kritična masa za bilo šta već godinama ne postoji, a izborni rezultat pokazuje potpunu zakržljalost političke pismenosti građana.

 

 

„Što se bunta kod nas tiče, ovdje je teško artikulisati iskreni bunt i građanski neposluh. Prije svega zato što su gotovo sve i jedan protest koji se desio kod nas političari uspjeli zloupotrijebiti i iskoristiti za svoju promociju. Sjetimo se samo protesta zbog ubistva Davida Dragičevića. Narod je sve više svjestan toga i teško pristaje da učestvuje u bilo kom obliku izražavanja nezadovoljstva“, kaže komunikolog iz Banjaluke Mladen Bubonjić, što će se tvrdi, teško promijeniti.

 

 

„U principu, narod je u značajnoj mjeri apatičan i po principu kuvane žabe doveden do ravnodušnosti. U takvoj situaciji je zaista teško animirati građane, što je idealna situacija za vladajuću kastu“, zaključuje Bubonjić.

 

(DW)

(236)

Specijalne veze RS i snaga „Aleksandra Ujedinitelja“