Pitanje kako, da li i kada će Gaza biti obnovljena ponovo je aktuelno poslije Trumpovog poziva na etničko čišćenje Palestinaca kako bi se to područje pretvorilo u američku rivijeru…

 

 

 

Piše: Peter Beaumont, thebosniatimes.ba

 

 

Pitanje kako, da li i kada će Gaza biti obnovljena ponovo je aktuelno posle poziva Donalda Trumpa na etničko čišćenje Palestinaca iz Gaze kako bi se to područje pretvorilo u američku rivijeru, što je kao ideja jednako neostvarivo i suludo.

 

 

Poslije prethodnih sukoba, uprkos obećanjima o obnovi ove priobalne enklave, rekonstrukcija je uvijek bila djelimična i podređena zahtevima Izraela.

 

 

Jedan od najupečatljivijih primjera dogodio se poslije rata u Gazi 2014, kada je uspostavljen složen sistem za nadzor distribucije građevinskog materijala za obnovu ovog područja.

 

 

 

 

Poslije izraelskih prigovora da će Hamas preusmjeriti beton, čelik i druge resurse za izgradnju tunela, uspostavljeno je nadzorno tijelo UN-a poznato kao Mehanizam za rekonstrukciju Gaze.

 

 

Projekti i izvođači koji bi prošli provjeru prijavljivali bi se u nadgledana skladišta. Posle provjere dokumenata i identifikacionih kartica, mogli su da preuzmu dodjeljene materijale.

 

 

Mehanizam za rekonstrukciju Gaze, previše kompliciran, nedovoljno finansiran i unapred svjesno osuđen na neuspjeh, nikada nije funkcionirao. Zato je ubrzo procvjetalo ilegalno tržište građevinskog materijala, često odmah pored zvaničnih skladišta cjementa.

 

 

Sve to ilustrira neke od ogromnih problema obnove Gaze. Oni nisu samo fizički, iako su i oni zahtjevni, već i politički. Iskustvo prošlih rekonstrukcija Gaze, uz pravo veta Izraela na čitav proces, uvijek je bilo sredstvo produžene dominacije Izraela i poslije kraja sukoba.

 

 

 

 

Zabrana uvoza građevinskog materijala u Gazu karakteristika je izraelske blokade još od 2007. kada je uvedena.

 

 

Stotine pomagala, od opreme za bušenje i epoksida do kalupa za beton, asfalta i kablova, označeni su kao artikli dvostruke, sumnjive namjene.

 

 

Ovoga puta zadatak Palestinaca bit će neizmjerno veći, kao i njihove potrebe. Prvo se postavlja pitanje uklanjanja ruševina.

 

 

 

 

Prema procjeni UN-Habitata i Programa UN-a za zaštitu životne sredine (UNEP), u decembru je u Gazi bilo 50 miliona tona ruševina i šuta, 17 puta više nego svih ruševina nastalih tokom drugih sukoba u tom području od 2008. godine.

 

 

Ruševine bi, ako bi se sakupile na jednom mjestu, pokrile pet kvadratnih kilometara. UNEP procjenjuje da će njihovo uklanjanje trajati do 20 godina i koštati 909 miliona dolara.

 

 

Nakon prethodnih sukoba, Palestinci u Gazi su se u velikoj mjeri oslanjali na reciklažu betonskog otpada, obrađujući ga na otvorenim lokacijama, što je takođe izazivalo probleme jer je Izrael tvrdio da Hamas koristi reciklirani beton u vojne svrhe.

 

 

 

 

Koliko dugo će rekonstrukcija trajati je drugo važno pitanje. Neki stručnjaci procjenjuju da će za to biti potrebno više decenija, ali i to zavisi od političke volje.

 

 

Poslije Drugog svjetskog rata, njemački gradovi su uz pomoć Maršalovog plana obnovljeni za desetak godina, iako su se neki radovi odužili do devedesetih.

 

 

U Gazi je uništena ili ozbiljno oštećena četvrtina svih struktura, uključujući škole i bolnice, a 66 odsto zgrada je pretrpjelo neku štetu.

 

 

Potrebna je procjena šta se može spasiti i identifikacija gotovo milion ljudi kojima su potrebni dugoročna pomoć i smještaj.

 

 

 

 

I bez Trumpovih poziva na trajno raseljavanje Palestinaca iz Gaze, jedan od rizika obnove koji je sličan obnovi istočnog Londona poslije njemačkog bombardiranja u Drugom svjetskom ratu je društvena šteta koja se nanosi zajednici sa bliskim socijalnim vezama činom privremenog preseljenja zbog obnove.

 

 

Jedna od uspješnih inovacija UN-a u izbegličkim kampovima u Jordanu tokom sirijskog građanskog rata bila je upotreba mobilnih skloništa, koja su sami stanovnici premještali u skladu sa potrebama očuvanja svoje zajednice i društvene strukture.

 

 

Ali pitanje smještaja možda neće biti najteži problem u Gazi. Sistem vodovoda i kanalizacije koji je bio na ivici kolapsa i prije rata sasvim je propao. Procenjuje se da je do 70 odsto vodovodnih i sanitarnih objekata na sjeveru Gaze oštećeno.

 

 

 

 

U gradu Gazi šteta na tim objektima je preko 90 odsto uključujući postrojenja za desalinizaciju u priobalnom pojasu gdje stanovnici zavise od električnih pumpi za snabdjevanje krovnih rezervoara, pri čemu je i energetski sistem pretrpeo veliku štetu.

 

 

Osim oštećenja fizičke infrastrukture načinjena je i još jedna, manje očigledna šteta. Degradirano je više od polovine poljoprivrednog zemljišta, dok je zbog gladi potrošeno 95 odsto stočnog fonda, uključujući gotovo polovinu ukupnog broja ovaca.

 

 

 

 

Sve ovo ukazuje da će biti potreban plan sličan Maršalovom, iako bez učešća Trumpove administracije koja ima sasvim druge planove kao što je ukidanje USAida.

 

 

Otvorena su mnoga pitanja, naročito uz činjenicu prisustva Hamasa u Gazi. Treba pronaći mehanizam koji će omogućiti obnovu velikih razmjera bez uplitanja Izraela i Trumpove Bijele kuće. Samo to može okončati noćnu moru Palestinaca u Gazi.

 

 

 

 

(TBT, The Guardian)

(129)

NOVI MARŠALOV PLAN ZA GAZU Beaumont: Šta to može okončati noćnu moru Palestinaca u Gazi?