“Ne može meni Dragan Čović reći ništa što ja već ne znam. Neka izvole i oni donijeti odluku, brate dragi, gdje su, šta su, s kim su. Jer će morati doći vrijeme za današnje odluke, relativno brzo.”

 

 

 

Darko Ćulum mora uhapsiti Dodika ili će biti saučesnik u državnom udaru ukoliko antiustavni zakonu usvojeni u NSRS-u stupe na snagu, rekao je za Mrežu Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Potočari. Suljagić u intervjuu govori o secesionistima, krizi u kojoj se država nalazi, Trumpu, međunarodnoj zajednici i domaćim snagama bez reakcije.

 

 

Do kojih granica mogu ići ovi pakleni planovi najvećih rušitelja Bosne i Hercegovine?

 

Treba pustiti Milorada Dodika da uradi sve što misli da treba da uradi i sve što misli da može da uradi, jer ja vjerujem da je ovo njegov maksimum. Njegov maksimum je pres-konferencija sa Aleksandrom Vučićem u Banjoj Luci, njegov maksimum je nekakav igrokaz skupštinski u Banjoj Luci i tako dalje, jer vidite da on ima ono što mu treba za ono što on želi, ne bi on razgovarao ni s kim, ni on, ni Vučić.

 

 

A šta njemu treba za to što on želi?

 

Čovjek hoće nezavisnost. Čovjek, dakle, i otvoreno želi i otvoreno govori da želi nezavisnost, što znači da se mora otcijepiti od ove zemlje Da bi se otcijepio od ove države, mora upotrijebiti određenu silu. Ako on želi da se pola Bosne i Hercegovine, odnosno ovih 49% Bosne i Hercegovine nađu pod nekom drugom međunarodnom jurisdikcijom, on zato mora naći oružje, mora naći ljude i mora naći političku međunarodnu podršku da se otcijepi i podijeli suverenu međunarodno priznatu članicu Ujedinjenih nacija. A sve i da nema nikog od nas, da mi ne postojimo ovdje, naći ove tri stvari i te tri stvari upotrijebiti sa tim jednim ciljem nije tako jednostavno To je vrlo komplikovana operacija koja zahtijeva mnogo ljudi, koja zahtijeva mnogo para, mnogo više nego što mnogo ljudi iz Srbije zajedno imaju, koja zahtijeva znanje koje oni nemaju trenutno – oni imaju znanje kako da razbiju proteste. Dakle, on to zna, on zna hapsiti, ta njegova policija tobožnja, oni mogu uhapsiti nekog nekog dedicu negdje mogu premlatiti, momka od 15 godina u pritvoru i to, ali policiju kad izvedeš…

 

 

Mislite da MUP Republike Srpske nema taj kapacitet?

 

Ma, dajte, molim vas, viđam ja te ljude svaki dan. Kakav crni kapacitet, pola njih nema pola zuba. Drugo pola ima 20 kila viška. O čemu pričamo? To ne izgleda kao policajac. Ali je nebitno. I ovi momci fini i nabildani – sve je to drugačije malo danas. Nije to 1992. A jedna stvar je ostala ista. Mora upotrijebiti silu.

 

 

A hoće li upotrijebiti?

 

Vidjet ćemo hoće li, nije nikakav problem. Ja nemam problem s tim. Ali Milorad Dodik mora da zna da mora pobosti zastavu na Vraca iznad Sarajeva ako želi nezavisnost. A kako će ko od nas reagovati na srpsku zastavu na Vracama? Ne znam kako vam kažem, ima nervoznih ljudi. Može se svašta dogoditi.

 

 

Ovo što je uradila NSRS je državni udar na sigurnosni sistem i na pravosuđe u Bosni i Hercegovini.

 

Vidjet ćemo šta će on uraditi. Ali Milorad Dodik mora da znati i on i ljudi koji su uz njega moraju znati da se po isteku tog pravnog algoritma nalaze u stanju pobune protiv suverene vlasti Bosne i Hercegovine. Ako Darko Ćulum neće narediti SIPA-i da ga uhapsi, mi ćemo naći nekoga ko će narediti SIPA-i da ga uhapsi.

 

 

A kako očekivati da Darko Ćulum naredi da ga SIPA uhapsi kad je prisustvovao sastanku?

 

On će doći u tačku u kojoj će to morati narediti ili otići odatle. I on i Kajganić i svi oni će doći u tačku u kojoj će ili potpisati nalog za hapšenje Milorada Dodika i pozvati policiju ili će morati napustiti mjesto. Ili će biti saučesnici. Policijski službenici koji to ne urade će također da se izlože krivičnom gonjenju. Još jedan put – da bi postigli to što žele, moraju zastavu pobosti na Vraca, moraju je pobosti to ovdje… Kako da vam kažem – zna se tačno kako to hoda.

 

 

A kako u ovom momentu da reaguje i Tužilaštvo i Sud i SIPA kada? Kad ih s druge strane osporavaju?

 

Lijepo – tu se pošalju ljudi sa dugim cijevima i uhapsi se koga treba da uhapsi. To tako hoda. Šta treba – da molimo nekoga, da faksove šaljemo? Zna se kako se to rješava? Zakon je to propisao.

 

 

Zašto mi do sad nismo institucionalno odgovorili Dodiku, Viškoviću, Stevandiću?

 

To nije do mene. Postojali su način da se to uradi. Ali bošnjačka kadrovska politika će radije prepustiti VSTV, koji je najvažnija pravosudna institucija, nekom čovjeku koji je penzioner i koji samo želi u miru da čeka svoju penziju, nego nekom koji je mlad, ambiciozan, agresivan i ko zna zakone.

 

A nemojte sad da se mi zafrkavamo. Ima jedna stvar u kojoj se ja slažem sa ovim Dodikom. Šta rade supruge visokih zvaničnika SDA i SDP-a i svih naših stranaka? Ima više supruga, ima više žena udatih za istaknute članove stranaka ili na vlasti ili u opoziciji u pravosudnim institucijama ove zemlje nego što imamo pravnika. Nije nam Milorad Dodik kriv za to. Nije nam kriv Milorad Dodik što mi na svakom mjestu na kojem možemo postavimo idiota. Ako hoćete da mu se zahvalite, dajte mu pare – ne možete ga stavljati na potpise jer je kreten. Što mu dajete odgovornost u ruke? Eto, to je naša kadrovska politika. I zato Milorad Dodik ima slobodu koju ima. Da ima pet ljudi u ovoj zemlji koji su u stanju da rade svoj posao, koji ga rade kako Bog zapovijeda, i koji hoće da zaradi svoju platu – ništa se od ovog ne bi događalo.

 

Na kraju krajeva – Milanko Kajganić je potpisao tu optužnicu protiv Milorada Dodika. Nije potpisao Salko Salkić. Potpisao je Milanko Kajganić. Ne bi Halil Lagumdžija nikad potpisao optužnicu protiv Milorada Dodika. Nema ni jednog Bošnjaka u BiH koji bi potpisao. Zato što je to bošnjačka kadrovska politika – daj da sluša, da je potkupljiv, da ga imamo u šaci.

 

To je razlog što Milorad Dodik ima slobodu da radi ovo što hoće da radi. Jer u Sarajevu se i dalje vodi politika – mi ćemo da krademo, mi ćemo u upravne i nadzorne odbore, naše supruge će u Ustavni i u Vrhovni sud, a stranci će da prave državu. Neće stranci uvijek da prave državu, odoše da odbrane svoje države jer se i njihove države nalaze u problemu. Jer država nije stvar koju stekneš jednom i više se nikad ne sekiraš.

 

Ja čekam taj trenutak, ja sam vrlo nestrpljen da dođe taj trenutak da Milorad Dodik kaže – mi sad idemo, mi smo nezavisni ili smo izvorni Dejton. Ja lično jedva čekam taj trenutak.

 

 

Zbog čega?

 

Zato što ću konačno biti slobodan čovjek ponovno. 30 godina mog života prolazi u sjeni budala koji svake godine testiraju granice do kojih mogu ići. 30 godina gledam kako u njihovo ime dolaze stranci ovdje i uvjeravaju nas da opet trebamo pokušati.

 

 

Ko će zaustaviti Dodika, ko će spasiti u tom slučaju Bosnu Hercegovinu?

 

Narod. Ja se ne uzdam u institucije kojima zapovijedaju ovakvi idioti o kakvima smo malo prije razgovarali. Narod će zaustaviti Dodika, kao što je narod zaustavio i Karadžića i Miloševića, ovaj narod će to ponovno uraditi, bez ikakvih problema.

 

 

Koliko je olakšavajuća okolnost da Dodik nema to jedinstvo u Republici Srpskoj?

 

Bolje je da ja te ljude ne hvalim. Svaka im čast u svakom slučaju jer su pokazali da su razumni ljudi jer su pokazali da im je stalo do mira, jer su i oni naprosto uvidjeli da imamo posla sa jednom potpuno deluzivnom grupom ljudi.

 

 

Ti ljudi su sad izloženi, oni su meta Dodika, oni su za Dodika izdajnici. S druge strane Dodik vrši pritisak na uposlene u Federaciji koji su iz reda srpskog – je li to drugo etničko čišćenje u Republici Srpskoj?

 

To mene apsolutno ne zanima, neka oni to rješavaju između sebe. Ako deset hiljada ljudi iz Lukavice, sa Pala, Han Pijeska, Sokoca misle da će im Mile Dodik vratiti ratu za kredit, platiti djetetu knjige, kupiti odjeću za djecu, neki imaju djecu to da studiraju – bujrum, nek se ne pojave jutros na poslu. Ja najsretniji, jer će sva ta radna mjesta biti otvorena za ljudi koji to zaslužuju. Jer su i oni dobili ta radna mjesta po nacionalnom ključu, a ne zato što su nešto naročito sposobni i pametni. Dakle, bujrum! Ko god šta želi, bujrum!

 

 

Mnogi smatraju da je dolazak Vučića u četvrtak nakon presude Dodiku bila podrška za sve ovo što je radio u Narodnoj skupštini, a da je patrijarh, taj dan kada je došao, blagoslovio sve ove zakone koje ruše državu BiH i njene sigurnosne institucije.

 

Srpska pravoslavna crkva je blagosiljala ubice. To što oni sad blagosiljaju neki papir koji nije vrijedan, neke dokumente ili neke postupke koji nisu vrijedni papira na kojem su odštampani, to je također njihova stvar. Aleksandar Vučić, da je mogao, u srijedu bi navečer došao ovdje na čelu 63. padobranske. Ali i on i 63. padobranska znaju da je morao proći Olovo, a pošto su tu prošli put kad su dolazili ovamo, pošto su tu malo nagrajisali, onda nisu… Svako radi ono što može, vjerujte mi. Ovo je maksimum Milorada Dodika. Maksimum Milorada Dodika je da brblja u Banjoj Luci. Konačno treba uzeti mjeru tim ljudima.

 

 

Ima podršku Vučića, ima podršku patrijaha sam je kazao da je 10 godina čekao ovaj moment…

 

Nas milion u ovoj zemlji ovaj moment čekamo 30 godina. Milion u ovoj zemlji i Bog zna koliko još izvan ove zemlje. 30 godina čekamo ovaj trenutak. Da budemo konačno slobodni ljudi, da ne živimo s tim oblakom, lažnim oblakom nekakvih velikosrpskih pretenzija iznad naših glava. Šta god misle da treba da urade, neka urade. Meni je samo žao što među ljudima kojima smo mi dali mandat, nema nikoga da izađe i mu lijepo kaže – uradi sve što misliš da možeš i sve što misliš da trebaš.

 

 

A zašto to ne urade? Zašto nema odgovora?

 

Ja ne mislim da treba sad nešto tjerati mak na konac i s njim se nadvikivati i nadmetati u retorici. Ne treba. Treba obavijestiti strance i reći im – vidite, ljudi, ovo se radi, ovo je vaša odgovornost. Nije u Sarajevu ledina na Marijin-Dvoru nego institucije države. Njihova realna moć da izvedu ono čime prijete je nikakva, ovo je politički pokret politička platforma – prdimahovina. Eto, to su oni trenutno. I ja ih molim da krenu u nezavisnost. Ja lično, Emir Suljagić, odavde iz Bratunca, iz Voljavice, iz Potočara, ja ih molim – hajde više, krenite.

 

 

A šta je onda pozadina ako nije otcjepljenje?

 

Neće u zatvor čovjek. O tome se ovdje radi. Čovjek neće ide u zatvor i misli da je važniji od tebe i od mene i od svih nas.

 

 

A zašto se onda krije i za Republike Srpske i srpskog naroda?

 

Zato što se uvijek krio i za RS-a i iza srpskog naroda u BiH, zato što je za svaki milion koji je negdje ukraden iz budžeta –  neko se udarao i busao u prsa. A sve ostalo je pitanja toga hoće li jedan čovjek koji je osuđen, za slučaj da mu bude potvrđena prvostepena presuda, biti uhapšen i odveden u Vojkoviće u zatvor.

 

 

Može li opozicija Republike Srpske pobijediti Dodika’

 

Ne zanima me, ja stvarno neću ni ‘a’ da kažem o tim ljudima. Šta god ja kažem o toj temi, to će navesti vodu na Dodikov mlin. Ja te ljude ne želim da spominjem, ne želim da im činim ni dobro ni loše, apsolutno me ne zanima. Ako oni njega skloni i ako dođu sutra u Sarajevo i kažu – mi hoćemo da pričamo o tome kako će ova zemlja izgledati za 20 godina, ja ću to pozdraviti.

 

 

Pa to im je valjda cilj – to govore ovih dana

 

Država je monopol sile na određenoj teritoriji. Ne može biti dva monopola sile. Može biti jedan monopol sile, taj monopol sile sjedi u Sarajevu. Ono što je Milorad Dodik hoće da uradi jeste da uzme komad tog monopola sile i da ga preseli u Banju Luku ili u Beograd. To ne može. Dakle, država je monopol sile. Ako jedna institucija Bosne i Hercegovine bude spriječena u obavljanju svog posla, bilo gdje na teritoriji Bosne i Hercegovine uključujući i ovaj entitet, taj monopol sile dolazi u pitanje. Nema duopola sile. Ima monopol sile. I zna se kako se države obračunavaju s tim i kako države to rješavaju.

 

To što je nama draže i da imamo nevladnu organizaciju nego državu – to je drugi par rukava. Ali, evo Boga mi, došla su vremena za državu. Ja sam proglašavan radikalom prije deset godina kad sam govorio da Milorad Dodik ide ovim putem, da Srbija ide ovim putem, da oni čekaju kraja liberalnog međunarodnog poretka – evo ga, dočekali su ga. Sabina Čudić je mene proglašavala radikalom na dnevnoj osnovi. Ljudi kojima je ovaj narod dao vlast – izvolite sad. Nemojte od mene tražiti odgovornost.

 

 

Dodik se uzda u Trumpa?

 

I on je pametan tu. U koga se mi uzdamo?

 

 

Valjda se i mi uzdamo u Ameriku?

 

Mi se uzdamo u ovu Ameriku?! Mi ovoj Americi možemo samo otići i debelo platiti. Kao što svi sad u svijetu, mogu otići i debelo platiti da uživaju američkoj zaštitu. Ovo je jedna druga Amerika. Dolazi vrijeme drugačije vanjske politike, dolazi vrijeme drugačijih vanjskih odnosa.

 

 

Hoćete da kažete da nećemo imati podršku Amerike kao što smo je dosad imali?

 

Imat ćemo onoliko koliko budemo radni i koliko budemo plaćali. Drugačija su vremena, ljudi. Malo se saberite svi redom, malo pogledajte gdje živite. Nema nikakvog razloga da bilo ko u naše ime ide u Ameriku prije nego što budemo imali konkretan plan i ono što treba da se taj plan pokreni i da se izvede. Vidjeli ste šta se dogodilo u Zelenskom neki dan. Mi nismo ni na mapi tu, nismo ni na spisku, ljudi, šta vam je? I Bogu hvala pa nismo još na spisku.

 

 

Kako komentirate potez HDZ-a, šute. mada je Čović kazao – ako se pojavio na sudu, onda mora i priznavati presudu, sve drugo je anarhija

 

Ne može meni Dragan Čović reći ništa što ja već ne znam. Neka izvole i oni donijeti odluku, brate dragi, gdje su, šta su, s kim su. Jer će morati doći vrijeme za današnje odluke, relativno brzo.

 

 

A kad govorimo o vlasti, još nemamo odluke – ne znamo ko je s kim.

 

Ko će biti ministar čega i gdje – to me apsolutno ne zanima.

 

 

Sad sa Dodikom niko ne želi…

 

On je od 2006. još u vlasti, a ja 2010. kad sam sjedio za hastalom, govorio – nemojte ljudi da idemo s Miletom. Svi navalili – idemo s Miletom. Eto vam sad Mile. Isto tako je bilo i prije tri godine – evo vam sad Mile, izvolite radite s njim. Neko će ovdje morati donijeti neke odluke.

 

 

A ko je taj koji treba donijeti te odluke?

 

Ima Predsjedništvo, imaju ministarstva razna, imaju agencije za provedbu zakona. Vidjet ćemo ko će imati hrabrosti da donese odluke.

 

 

Može li ova kriza sad biti velika šansa za BiH?

 

Da sam u prilici, ja bih kampovao ispred Bijele kuće. Imao bih nekoga ko kampuje u Rijadu. Imao bih nekoga ko kampuje u Ankari. I svaki dan doslovno skidali bi me sa ograde Bijele kuće ako je potrebno dok ne uđem unutra i dok ne završim posao koji treba da završim. Vi meni hoćete reći da visokoprofitabilna javna preduzeća u BiH nemaju da izdvoje 2 ili 3 miliona maraka da se plaća lobiranje u SAD-u? Ali zato imaju za projekte kumova i kumica šefova stranaka. Neće ljudi ili ne znaju. Ali šta god da je razlog, onda ne mogu biti tu.

 

 

Kako to NSRS nije usvojilia zakone o Upravi za indirektno oporezivanje, Elektroprijenosu – tamo gdje su pare?

 

To je jako dobra stvar, ja bih sutra, ima tamo i SDP, i SDA, te zakone stavio na dnevni red – razdvajanje Uprave za indirektno oporezivanje. Ozbiljno bih. Upravo za indirektno oporezivanje, oružane snage sve. Sve sad ćemo lijepo da se razdvojimo. Sada ćemo lijepo da se razdvojimo, ali prvo ćemo da razdvojimo kese. On misli da ćemo mi finansirati njegovo otcjepljenje. Bolje je Kipar nego ovo. Jer ti kad imaš Kipar, onda imaš vojsku svoju, imaš svoju obavještajnu službu, imaš svoj poreski sistem i možeš ljude koji hoće da te unište – tretirati kao neprijatelje. A trenutno imaš grupu ljudi koja hoće da te uništi i vezana ti je jedna ruka za leđa i još moraš da im se smiješ kad se pozdravljaš sa njima. Ne, bolje je Kipar od ovoga.

 

 

Memorijalni centar Potočari je državna institucija – je li sigurnosno ugrožen?

 

Mi smo ovdje ugroženi tačno onoliko koliko su ugroženi svi građani BiH koji ovdje žive, a nisu Srbi. Ovdje ti na svakom koraku stavljaju do znanja da je ovo srpska zemlja, da je ovo srpska opština, da je srpska pošta, da je srpska šuma, da je srpski potočić, da je srpski zeko na potočiću. Na svakom koraku nas ljudi uvjeravaju da smo mi ovdje građani drugog reda.

 

I u toj mjeri smo i mi ovdje ugroženi, tačno onoliko koliko i svi drugi građani. Ja bih volio da ovdje ima malo više ljudi, da ovdje ima malo više dugih cijevi, da ovdje ima malo više nekih institucija koje nas štiti i svaka im čast. To su divni ljudi, izvanredni profesionalci, Direkcija za koordinaciju policijskih tijela.

 

Ali oni već na cesti nemaju nadležnost. Ja bih volio da vidim ove SIPA-e ovdje. Šta fali da momci malo prošetaju ovdje s dugim cijevima, da se zna da se ne može voziti 80 ili 90 ili 100 kroz Potočare – nego da usporiš, kretenu jedan, jer prelaze djeca cestu ovdje, došla na posjetu na školsku eksurziju…

 

Ali ništa specijalnije, dakle ništa ugroženije od bilo koga drugog ovdje se mi ne osjećamo. Tako je kako je. Tu smo. Ko god misli da može doći ovdje da nas zlostavlja – nek izvoli, vidjet će kako će proći.

 

 

Bio je Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, a mi u nikad većoj neizvjesnosti.

 

1992. su nam davali tri mjeseca, mi smo već 38 godina ovdje. U maju, junu 1992. Armija Republike BiH, vlast i BiH su zvančno imali rok trajanja od tri mjeseca. I odjednom smo mi ovdje 33 godine. I bit ćemo ovdje i iduće 33 i bit ćemo još 333. Koliko god trojki dodate na taj broj, BiH će biti ovdje. Dakle, to je datost. Mi ne idemo nigdje.

 

 

 

 

(SB)

(940)

EMIR SULJAGIĆ DIREKTNO: “Darko Ćulum mora uhapsiti Dodika ili će biti saučesnik u državnom udaru”