Pokušao si sve – od poništavanja države do poništavanja same realnosti, ali avaj, stvarnost je neumoljiva. U tvojoj verziji BiH nije postojala. U verziji Suda BiH – itekako postoji, a tebi se sada ljulja i stolica i sloboda.

 

 

 

Piše: Dragan BURSAĆ

 

 

“Da li ćeš pokušati pobjeći u neku rusku provinciju, gdje bi ti možda našli neku zabačenu daču, dok te Putin ne proda kao lošu investiciju? Možda Bjelorusija, uz šoljicu čaja sa Lukašenkom? Možda čak i Mađarska, ako te Orban još smatra korisnim? Ili ćeš, ipak, završiti u zatvorskoj ćeliji, negdje u Sarajevu, gledajući kroz rešetke kako se svijet okreće bez tebe?”

 

 

Pa, evo nas, Milorade, na kraju tvoje bajke, koja se, ruku na srce, više čitala kao loša parodija nego kao epska saga o velikom voždu sa Balkana. Ako je ovo bila neka vrsta šaha, ispada da si igrao bez kraljice i sa figurom manje. Ako je bio poker – blef ti je propao. Ako je, pak, bila partija ruleta, izgleda da si se kladio na crno, ali rulet uvijek na kraju završi na crvenom.

 

 

Pokušao si sve – od poništavanja države do poništavanja same realnosti, ali avaj, stvarnost je neumoljiva. U tvojoj verziji BiH nije postojala. U verziji Suda BiH – itekako postoji, a tebi se sada ljulja i stolica i sloboda.

 

 

Nema više bajkovitih sastanaka s međunarodnim moćnicima, nema više tapšanja po ramenu i lažnih osmijeha. Gdje god si pokucao, vrata su ti zalupili u lice. UN te ignorisao, EU te ispratio suhoparnim saopštenjem kao da si malo veća smetnja nego dosadni komarac, a SAD ti poslao poruku koja se može sažeti u tri riječi: “Vrijeme ti je.”

 

 

Izdaja, ali ona stvarna

 

 

Koliko si puta narodu pričao bajke o tome kako si neustrašivi junak koji se nosi sa zlim Zapadom, a onda ti isti Zapad – uključujući čak i tvoje tobožnje prijatelje iz Trampove ekipe – ekspresno tresnuo šamar realnosti.

 

 

Prvo su te pustili da se malo koprcaš. Gledali su kako izvodiš solo tačku pred UN-om, dok su svi, osim ruskog predstavnika, ponavljali jedno te isto – Bosna i Hercegovina je suverena država, a ti si običan destabilizirajući faktor koji će se morati suočiti s posljedicama. Onda su krenule izjave – jedna za drugom, kao udarci maljem po klimavom temeljcu tvoje iluzije.

 

 

Stejt department ti je uvalio retoričku šamarčinu, OSCE te osudio bez pardona, EU te označila kao remetilački faktor, a onda su došle i ključne riječi iz Trampovog tabora.

 

 

Marko Rubio, jedan od najbližih saradnika predsjednika SAD-a, jasno je rekao:

 

 

“Postupci Milorada Dodika podrivaju institucije Bosne i Hercegovine i ugrožavaju njenu sigurnost i stabilnost. Naša nacija ohrabruje političke lidere u Bosni i Hercegovini da se uključe u konstruktivan i odgovoran dijalog. Pozivamo naše partnere u regiji da nam se pridruže u suprotstavljanju ovom opasnom i destabilizirajućem ponašanju.”

 

 

Kratko i jasno. Tebe, Milorade, više ne tretiraju kao ozbiljnog igrača, već kao politički problem koji treba riješiti.

 

 

Sam sebi ukopao jamu

 

 

Pokušao si, Milorade, preveslati sve redom – i narod, i institucije, i međunarodnu zajednicu, ali na kraju si preveslao samo sebe. Napravio si zakone koji su tebi trebali pomoći, a onda shvatio da te upravo ti zakoni sada šalju direktno iza rešetaka.

 

 

Da se žališ? Ne možeš, jer bi onda priznao Sud BiH. Da se ne žališ? Onda presuda ostaje i postaje pravosnažna.

 

 

Uspio si dovesti sebe u situaciju da si apsolutno bez izlaza. Svaka opcija ti je porazna. Da stvar bude gora, ni tvoji najbliži saradnici više nisu sigurni kako da te brane. Višković, Stevandić i ostala ekipa već traže načine kako da spasu vlastite kože, jer niko ne voli da bude posljednji vojnik na brodu koji tone.

 

 

A narod?

 

 

E, narod ti, Milorade, sve manje vjeruje. Obećao si im kule i gradove, a dobili su strah, neizvjesnost i politički cirkus. Pričao si o nezavisnosti RS-a, a dobio si izolaciju od cijelog svijeta. Pričao si o sigurnosti, a poveo si narod na rub sukoba. Pričao si o ponosu, a ostavio si ih sa stidom.

 

 

I šta sad? Ponavljaš bajke o tome kako je sve zavjera protiv tebe, kako te Zapad mrzi, kako te Sarajevo progoni. Samo što ovaj put, Milorade, niko više ne pije te priče.

 

 

Milorade, zamjenjiv si!

 

 

Najgore u svemu? Ti nisi ni poseban, ni nezamjenjiv. Već se spremaju novi kadrovi da te smijene, a hoće li to biti neki “mlađi Dodik” poput Draška Stanivukovića, koji igra na Vučićevo dugme, ili neko iz SDS-a – onog istog SDS-a koji si krajem devedesetih s Amerikancima slao u političku penziju – potpuno je nebitno.

 

 

Ironično, zar ne? Ti, koji si ih prije tri decenije poslao na marginu, sada si ti taj kojeg oni guraju na političku magareću klupu.

 

 

Jer vidiš, Milorade, političari dolaze i odlaze. Ali Amerikanci ostaju.

 

 

Oni su konstanta. I dok si ti mislio da si mudar i da možeš da im prodaješ bajke, oni su strpljivo čekali svoj trenutak. I sada su ga dočekali.

 

 

Vrijeme za “odmor”

 

 

Slao si svoje oponente na političku deponiju uz riječi: “Vrijeme im je da se malo odmore.” Sada je red na tebe, Milorade.

 

 

Pitanje je samo gdje ćeš odmarati.

 

 

Da li ćeš pokušati pobjeći u neku rusku provinciju, gdje bi ti možda našli neku zabačenu daču, dok te Putin ne proda kao lošu investiciju? Možda Bjelorusija, uz šoljicu čaja sa Lukašenkom? Možda čak i Mađarska, ako te Orban još smatra korisnim?

 

 

Ili ćeš, ipak, završiti u zatvorskoj ćeliji, negdje u Sarajevu, gledajući kroz rešetke kako se svijet okreće bez tebe?

 

 

Kamo dalje, Milorade?

 

 

To više ni ti ne znaš.

 

(CdM)

(11)

DRAGAN BURSAĆ: “Pokušao si, Milorade, preveslati sve redom, ali na kraju si preveslao samo sebe”