STRAŠNE IZJAVE OČEVIDACA O TOME KAKO JE SINOĆ POGINULA ŽENA (28) na pruzi spašavajući djecu!

U naselju Semizovac (Vogošća, Sarajevo), na neobezbjeđenom dijelu pruge Sarajevo – Zenica, u ulici Stara željeznička stanica, u srijedu oko 19.50 sati došlo je do željezničke nesreće u kojoj je nastradala 28-godišnja žena.

Dženita Beriša (28), je stanovala u betonskom Bunkeru u Semizovcu, blizu pruge, a udarila ju je putnička željeznička kompozicija Željeznica Federacije BiH, koja se kretala iz pravca Sarajeva, i to dok je spašavala jedno od svoje djece kako ono ne bi bilo pregaženo.

DIJETE STABILNO. Žena je preminula, kako su kazali u Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (MUP KS), u Domu zdravlja u Vogošći. U 20.20 sati je konstatovana njena smrt, uprkos svim naporima medicinskog osoblja.

– Peta Policijska uprava (PU) Semizovac, Općina Vogošća u 19.50 sati dobila je dojavu da je putnički voz broj 21/58 udario pješakinju. Na mjesto nesreće upućena je policijska patrola i ekipa Hitne pomoći, čiji je ljekar konstatovao smrt kod stradale rođene 1988. godine, nastanjene u Vogošći. Lakše tjelesne povrede zadobilo je dijete stradale kojem je pomoć ukazana u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS). Tijelo stradale je vozilom Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća (KJKP) Pokop prevezeno u prosekturu Bare, izjavio je Irfan Nefić, predstavnik za javnost MUP-a KS.

TRAGEDIJA SE MOGLA OČEKIVATI? Uviđaj su obavili tužilac Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu i policijski službenici MUP-a KS. Nastavlja se rad na rasvjetljavanju i dokumentovanju navedenog događaja, potvrdili su iz policije.

A ljudi koji poznaju situaciju u naselju gdje se desila tragedija, kaže da ljudi zaista tu žive u vrlo teškim uslovima. Naime, s jedne strane je rijeka Bosna, a s druge strane željeznička pruga, tako da ljudi, posebno djeca, kada izađu napolje, praktično stalno su u nekoj vrsti opasnosti za život.

Uostalom, Dženita je izgubila život na divljem i neobezbjeđenom pružnom prijelazu.

BRIŽNA MAJKA. Iza 28-godišnjakinje je ostalo četvero djece. Prema riječima Zijada Toske, njenog muža, sa kojim je živjela u dvanaestogodišnjoj bračnoj zajednici, bila je brižna majka koja se, zajedno sa njim, brinula da djecu izvede na pravi put.

– Život nas nije mazio, rekao nam je Zijad Toska u telefonskom razgovoru.

– Niko od nas nije bio zaposlen. Snalazili smo se kako znamo i umijemo da bi porodici obezbijedili kakvu takvu egzistenciju. Četiri godine smo bili u Švedskoj, odakle su nas deportovali u Bosnu i Hercegovinu. Od prije mjesec i pol dana, uz pomoć općine Vogošća, smješteni smo u vrlo neuslovni pomoćni objekat u neposrednoj blizini betonskog Bunkera. No, nismo se žalili. Imali smo kakav takav krov nad glavom. Radio sam na dnevnicu kad bi bilo kakvog posla, a znao sam nerijetko roviti i po kontejnerima, skupljati staro željezo i druge sekundarne sirovine. Još ne znam kad će biti dženaza. Čekam da se obavi proces obdukcije. Trenutno sam kod svoje porodice u Pazariću – ispričao je potreseni Zijad.

“JOŠ MI TA STRAVIČNA SLIKA NE IZLAZI ISPRED OČIJU”. Iako su odnedavno nastanjeni u Semizovcu, većina košija o ovoj porodici ima samo riječi hvale.

Jedan od njihovih komšija Nedim Jahić, nastanjen u ulici Stara željeznička stanica broj 6, očevidac je sinošnje nesreće.

– Još mi ta stravična slika ne izlazi ispred očiju. Od svoje kuće kretao sam se ka centru Semizovca i bio sam 50-ak metara blizu mjesta gdje se nesreća desila. Čuo sam sirenu voza koji se iz pravca željezničke stanice Semizovac kretao prema Ilijašu. Rampa na pružnom prijelazu kojim se iz Svraka izlazi na glavnu saobraćajnicu Semizovac-Vogošća bila je spuštana. Stradala žena kretala se iz pravca Bunkera ka ovom neobezbijeđenom, divljem, pružnom prijelazu. Vodila je desnom rukom jedno dijete, a drugo je išlo iza nje. Povikao sam joj da se čuva jer ide voz. No, ona me mahinalno pogledala i nastavla prelaziti prugu – priča Jahić.

U trenutku dok je bila na trotoaru magistralnog puta Semizovac-Ilijaš, drugo dijete stradale Dženite već je nogom stalo na željezničku šinu u namjeri da pređe za njom, dok se voz kretao ka njemu. Škripali su točkovi putničkog voza, ali nije se mogao zaustaviti.

– Pazi voz, derao sam se koliko god me grlo nosilo dok sam trčao u pravcu djeteta pokušavajući da ga otrgnem ispod točkova voza. Njegova majka je ostavivši dijete koje je vodila također potrčala ka njemu. Uspjela je do njega stići prije mene i odgurnuti ga sa pruge. No sebe nije mogla spasiti. Na nekoliko metara ispred mojih očiju voz ju je udario. Njeno tijelo je preletjelo preko kontejnera za odlaganje smeća i drugog otpada i palo uz putni pravac Stara željeznička stanica.

Tragovi krvi na tom mjestu i danas su vidljivi. Pozvao sam Hitnu pomoć i policiju i oni su nevjerovatno brzo bili na licu mjesta. Žena je još davala znake života. No, čuo sam da je na putu do Doma zdravlja preminula. Ovo je tragedija. Ipak, nesreća nikoga nije dovela do pameti. Evo i danas stariji ali i djeca, zbog nekoliko stotina metara prečice svakodnevo rizikuju svoje živote. Ovaj divlji prijelaz je ko Ruki rulet. Ko god zakorači na prugu nije siguran hoće li je živ preći – kazao je Jahić.

(32)