Nije pio kafu i alkohol 15 mjeseci, evo kako mu je reagovalo tijelo

“Tačno na današnji dan, prije 15 mjeseci, prestao sam da pijem alkohol i kafu”, piše Tobias van Schneider, uspješni dizajner koji je odlučio da se odrekne ovih poroka…

Schneider je rođen u Njemačkoj, a trenutno radi kao kreativni direktor i šef dizajnera u Spotifieju u New Yorku, vodećem muzičkom servisu na svijetu. Kao dizajner radio je za poznate brendove kao što su Red Bull, Google, BMW, Wacom, Sony, Fantasy Interactive, Stinkdigital, Toyota, Ralph Lauren, Bwin…

Svoje navike promijenio je prvenstveno iz znatiželje, a o tome je napisao članak za Huffington Post koji prenosimo u cjelosti:

“Nekoliko prijatelja s Facebooka i Twittera zamolila su me da napišem nešto o svom iskustvu pa evo da podijelim s vama što se dogodilo. Prije više od godinu dana prestao sam da pijem alkohol i kafu i, iskreno, nisam primijetio neke značajne nuspojave. Ali, ovo sam naučio…

Uštedio 1.000 dolara mjesečno

Nakon dva mjeseca primijetio sam da imam 1.000 dolara više na svom računu. Da, to izgleda mnogo, ali ako izračunate, shvatit ćete da i nije toliko mnogo. Živim u New Yorku tako da bih potrošio 1.000 dolara mjesečno na alkohol, trebao bih trošiti 33 dolara dnevno. Pretpostavimo da popijem dva do tri koktela svaki drugi dan (što iznosi 10 dolara bez napojnice), pa uključimo nekoliko boca vina mjesečno i lako dođemo do iznosa od 1.000 dolara.

Neki će možda pomisliti da je ovo već alkoholizam, ali vjerujte mi da piće do dva svaki dan u New Yorku je više nego normalno.

Osim toga, izlazak podrazumijeva i povremenu večeru ili sitni obrok. Rijetko samo pijete. Vrlo često pritom ogladnite i kupite nešto da pojedete. I prije nego što ste se okrenuli, potrošili ste 1.000 dolara.

Među prvim stvarima koje sam primijetio je pomanjkanje socijalne interakcije koju je sa sobom donio moj novi režim. Evo što se dogodilo:

Više ne izlazite često kao prije. Iscrpljujuće je neprestano i iznova objašnjavati zašto ne pijete. I ne, niti jedno piće ne dolazi u obzir. Kad me neko pita da im se pridružim na piću, automatski odbijam jer se ne želim baviti tračevima trijezan. Ako i odem na piće, maksimalno izdržim sat vremena jer mi toliko trijeznom traje koncentracija u grupi pijanih ljudi.

Premda nikad nisam bio pretjerano osoba za zabavu, otkad sam se odrekao alkohola, izlazim još manje. Shvatio sam koliko se prijateljstava zapravo bazira na navikama vezanima uz alkohol.

“Idemo na piće” je rečenica savršeno uobičajna u našim životima i ne traži objašnjenje. Svi znaju što slijedi.

Bolje spavam

Nakon što sam izbacio alkohol, kvalitet sna mi se drastično poboljšao. I ne govorim o tome da bih lakše zaspao, nego baš o kvalitetu sna. Sigurno je lakše zaspati nakon čaše, dvije vina ili piva, ali pritom bi kvalitet sna mogao biti upitan. Sad spavam bolje i budim se pun energije. Prije bih s alkoholom potpuno uništio jutra, čak i ona nakon jednog pića.

Ovo je možda posljedica koja je lična i ne znam vrijedi li pisati o njoj. Ali izbacivanjem kafe iz ishrane postao sam opušteniji. Zbog kafe sam uvijek bio u stresu, povećavala mi je šanse da upadnem u tjeskobu i kvarila mi je probavu. Kako sam izbacio kofein, ne samo da sam opušteniji, nego mi probava savršeno funkcioniše!

Osim toga, obožavam miris i ukus kafe. Zato povremeno popijem kafu bez kofeina. Ljeti sad pijem ledeni čaj, a zimi normalnu verziju čaja.

Otkrio sam i da rečenica “Idemo na kafu” zapravo označava društvenu aktivnost, a ne samo ispijanje kafe.

(182)