Politička jesen u Republici Srpskoj i više je nego vruća. Cijela država na nogama je zbog referenduma o Danu Republike, a Milorad Dodik za Jutarnji list pojašnjava konkretne korake po pitanju referenduma i daljnje budućnosti Bosne i Hercegovine, te najavljuje velike promjene do 2018. godine, kada, kako kaže, Bakir Izetbegović više neće biti član Predsjedništva BiH.
Scenarij je, otprilike, ovakav: Prvo, 25. rujna održat će se referendum o Danu Republike, na kojem će gotovo sto posto građana RS-a zaokružiti “za”. Drugo, tjedan dana nakon referenduma održat će se lokalni izbori u RS-u, koji će, po Dodikovim riječima, “determinirati političke procese” u najbližoj budućnosti. Treće, nakon toga Dodikova vlast u RS-u donosi zakone o Danu Republike, koji fiksiraju 9. siječnja kao dan kada je rođena Republika Srpska (riječ je o datumu 9. siječnja 1992.). Četvrto, dana 9. siječnja 2017. proslavit će se, pompozno i spektakularno. Peto, nakon svega toga, kaže Dodik, “idemo dalje, razgovaramo na razini BiH i pritom odbijamo nametnuta rješenja”.
Odlazak Bakira Izetbegovića
A šesto, 2018… ”E, te prijelomne godine Bakir Izetbegović više neće biti član Predsjedništva BiH” (jer će se te godine održati novi opći izbori u BiH, nakon kojih na najviše i najodgovornije funkcije u toj zemlji dolaze sasvim novi ljudi), a Milorad Dodik bi tada, ovisno o razvoju prilika i u BiH i mnogo šire, u Europi i svijetu, mogao aktualizirati dokument ili Deklaraciju pod nazivom “Republika Srpska – slobodna i samostalna budućnost i odgovornost”, što ga je njegova politička stranka, Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), gromoglasno proglasila u Istočnom Sarajevu 25. travnja 2015. U Deklaraciji, u čl. 5, piše, crno na bijelom:
“Ukoliko do kraja 2017. godine ne bude vidljivih procesa i mjerljivih rezultata uspostavljanja pozicija Republike Srpske u skladu sa Aneksom 4. Daytonskog mirovnog sporazuma, Narodna Skupština Republike Srpske treba tijekom 2018. godine raspisati referendum o samostalnom statusu Republike Srpske.” U čl. 6. istoga dokumenta piše ovo:
“Na osnovu rezultata referenduma, organi vlasti Republike Srpske shodno ulozi strane utvrđene Aneksom 4. Daytonskog mirovnog sporazuma, Federaciji BiH predložit (će) mirno razdruživanje i obostrano istovremeno priznanje.” A u članku 7. Deklaracije navedena je ovakva formulacija: “Da se na prostoru BiH od tada samostalnih država formira Unija država BiH, sa otvorenim granicama, slobodnim kretanjem ljudi i roba.”
Dan ”D” dogodit će se 2018. godine
Upitan što će se 2018., po njegovu mišljenju, doista dogoditi i kakav rasplet u toj “godini D” realno možemo očekivati, Milorad Dodik odgovara da su teorijski moguće tri mogućnosti.
Prva je opcija da se lideri BiH dogovore o nekoj relativno skladnoj budućnosti ipak, koliko-toliko, jedinstvene Bosne i Hercegovine. Zbog vrlo narušenih odnosa između triju konstitutivnih naroda u BiH (i njihovih vođa) ta se opcija čini najmanje vjerojatnom (ili praktički nevjerojatnom).
Druga je opcija da se, dogovorom lidera BiH, uspostave tri federalne jedinice u BiH, s dominantnim narodom u svakoj od njih, i s minimalnim funkcijama na zajedničkoj razini. A treća je opcija – kako mi reče Dodik – “da se raziđemo u miru”. Odnosno, “da budu tri države na ovom prostoru”. Po Dodikovim riječima, “sve tri opcije treba ozbiljno razmotriti kao mogućnost”.
Kada bi sam Dodik birao, pretpostavljam da bi se glatko i bez razmišljanja odlučio za opciju br. 3.
Međutim, novinar Jutarnjeg lista Darko Hudelist navodi kako ga je njegov odlično upućeni znanac iz Banja Luke upozorio da je objektivno realna i ostvarljiva opcija br. 2 te da iznad ili preko toga Dodik, neovisno o svojim željama i projekcijama, neće moći ići.
Na konkretno pitanje: “Kako biste vi definirali, u ovome trenutku, ključni politički cilj Milorada Dodika?”sugovornik, Dodikov insajder, odgovorio:
”U ovom trenutku Dodik ne planira otcjepljenje. On je dovoljno mudar, pragmatičan i svjestan činjenice da bi to izazvalo i veoma opasne potrese u cijeloj regiji. On želi preurediti BiH po konceptu Velike Britanije. Znači, da postoje tri federalne jedinice (bošnjačka, hrvatska i srpska), a da BiH ima samo Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo obrane. Sve drugo bilo bi u nadležnosti federalnih jedinica”.
Suglasnost međunarodne zajednice
Još je dodao da ”u međunarodnoj zajednici ili, bolje rečeno, u njezinu većem dijelu postoji, zasad, samo prešutna suglasnost za ovakvo preuređenje BiH, po konceptu Velike Britanije. S druge strane, i objektivni bošnjački politički analitičari slažu se da je sadašnja BiH nemoguća država i da se nešto mora napraviti na njezinu preuređenju”.
Na pitanje što će onda biti s Dodikovom idejom o konačnom osamostaljenju i odcjepljenju Republike Srpske od Bosne i Hercegovine, moj sugovornik je odgovorio:
”Konačno odcjepljenje Dodik ostavlja za neke buduće generacije, jer se ne zna kako će, u vremenu što je neposredno pred nama, izgledati ni Europa ni svijet. On želi sada samo stvoriti preduvjete za tu vrstu referenduma”.
Posebno je naglasio da za opciju otcjepljenja RS od BiH Dodik u ovome trenutku može računati na čistu i bezrezervnu potporu samo Srbije i Rusije – a to je ipak premalo i preskromno za projekt takvih razmjera. Ako bi ga doista htio oživotvoriti, morao bi se izboriti, među ostalim, i za potporu Njemačke – međutim očekivati da Rusi u dogledno vrijeme uopće krenu nagovarati (a onda i da nagovore) Angelu Merkel da otvoreno i bez ijedne zadrške stane iza Dodikova maksimalističkog projekta čini se u ovome trenutku, najblaže rečeno, science-fiction mogućnošću.
Svojeg sugovornika, najobavještenijega političkog analitičara u Republici Srpskoj, novinar Jutarnjeg lista upitao je i kako gleda na izjavu Bakira Izetbegovića da Dodik ovim aktualnim referendumom, o Danu RS, želi srušiti Daytonski mirovni sporazum, sklopljen prije 21 godinu.
Odgovorio je ovim riječima: ”Izetbegović je najveća opasnost za opstanak BiH. On je prije samo nekoliko dana na grobu oca Alije, povodom godišnjice njegove smrti, rekao da ono što nisu uspjeli uraditi u ratu oružjem, treba da urade sada u miru političkim sredstvima. S tako tvrdim pregovaračem kakav je Dodik Izetbegović najradije više ne bi pregovarao, pa su mu oči uprte u Erdogana i američku ambasadu u Sarajevu, gdje želi Dodika predstaviti kao opasnog šovinista i separatista”.
(206)