Šejla, Zika i Lakić moraju odgovarati za Ćelino ubistvo

Mladen Džidić, koji izdržava 17-godišnju kaznu zatvora zbog ubistva Crnogorca Branislava Obadovića, poslao je lideru SBB-a Fahrudinu Radončiću pismo u kojem iznosi šokantne podatke.

Džidić je sarađivao s istražiteljima u slučaju vođe zločinačke organizacije Zijada Turkovića, zbog čega je od njegovih prijatelja kriminalaca u zatvoru dobivao prijetnje, a jednom ga je Damir Vašiček Vilko i pretukao. Poslije toga je Džidić iz zeničkog prebačen u mostarski zatvor.

Motivi harange Poslije ovog pisma, sasvim je jasno zašto supruga Zijada Turkovića, Šejla, Izetbegovićeva “svjedokinja pod zakletvom”, godinama vodi harangu protiv Radončića.

Prenosimo šta je napisao Džidić:

– Zovem se Mladen Džidić. Ja sam Anđelku Veljančiću ispričao kako je Ćelo ubijen, kad smo 2011. godine bili skupa u Zenici, nisam pristao sa Šejlom da Ćelino ubistvo uvalim tebi, nemaš ti veze s tim. Svim tvojim advokatima i tužiteljima u Sudu BiH sam se javio i rekao da imaš mene kao svjedoka i jednog čovjeka iz Breze gdje su ubice pobjegle nakon ubistva, čovjek je dao izjavu u Njemačkoj, čak sam pisao i OSA-i i Osmici, ali ih ne zanima. Šejla, Zika i Lakić moraju odgovarati za Ćelino ubistvo. Emir što je vozio ubicu već je ubijen, meni Zika sa svojim iz OSA-e uvali ubistvo i 17 godina zatvora.

Snimak kao dokaz

Oni i danas pomažu Šejli sa svjedocima. Zna se tko je šta dobio poslije ubistva. Kako sam 2011. rekao Čavki da ću sve reći u vezi Ćelinog ubistva, SIPA ne smije sa mnom kontakta imat. Tužiteljstvo im zabranilo. Ako misliš da ti je OSA prijatelj, nek ti puste snimak od mene i Lakića kad smo snimani. Imao bi vam puno toga reći, što bi ti jednoj Azri prijetio kad imaš svjedoke da nemaš veze sa Ćelinim ubistvom, mislio sam da će me zvati kao svjedoka da se zna kakve je veze imao Zika sa bošnjačkom mafijom.

S poštovanjem, Mladen Džidić

Različit DNK, zašto je Ćelo bio nenaoružan, ubistvo Ugljena…?

Neovisno o Džidićevom pismu upućenom Radončiću, u slučaju ubistva ratnog komandanta postoji više nejasnih činjenica.

Prvo, Delalić je bio i iznimno oprezan čovjek i stalno je hodao s pancirom i naoružan s dva pištolja! Zašto je onda ubijen ispred kuće u ljetnoj majici i trenirci, potpuno nenaoružan, osim ako ga nije pozvao neko kome je on toliko i apsolutno vjerovao da bez pištolja izađe vani?

Drugo, šta je istina s pričom da je nestao Delalićev telefon iz kojeg bi se eventualno moglo saznati ko ga je pozvao da izađe iz kuće?

Treće, na mjestu ubistva policija je pronašla DNK Bljerima Bitićija i za ovim je raspisana Interpolova potjernica. Tužilaštvo BiH, pak, proces za ubistvo Delalića vodi na Kosovu s tvrdnjom da je navodni počinilac bio Strahinja Rašeta, čijeg DNK uopće nema na mjestu ubistva.

Četvrto, zašto je Čampara, kao kantonalni tužilac, predmet ubistva rahmetli Delalića “pod miškom” odnio u Tužilaštvo BiH čim je tamo izabran za tužioca? Je li ekskluzivno čuvanje predmeta za sebe možda pokušaj ometanja pravde i pripreme političkog procesa da se tuđi leš podmetne predsjedniku SBB-a?

Peto, zašto su Božo Mihajlović i Dubravko Čampara najmanje trojici svjedoka – koji su to izjavili pred Sudom u Prištini, nudili enormne pogodnosti i razne nagodbe – samo da lažu na Radončića i zar to nije krivično djelo! (Sva tri svjedoka su, a pojedini su držani u pritvoru duže od jedne godine, odbili da to urade).

Šesto, može li v. d. državnog tužioca Gordana Tadić eventualno provjeriti Džidićeve navode da je Tužilaštvo zabranilo SIPA-i kontakt s Džidićem, koji je spreman “sve reći u vezi Ćelinog ubistva”?

Inače, osim posljednjeg, sve su ovo pitanja koja su još 2007. godine postavljali mnogi mediji u BiH i van nje, a na koje ni do danas niko nije odgovorio.

Naravno, te godine su se mediji pitali da li je Delalić uklonjen zato što je u svom intervju koji je objavljen nakon njegove smrti (jer je ekspresno ubijen), izjavio da će otkriti naručioce i ubice Nedžada Ugljena.

Milenko Lakić se javno hvalio da je ubio Delalića

Milenko Lakić, kako su “Dani” pisali 29. jula 2011. godine, hvalio se da je ubio poznatog ratnog komandanta Ramiza Delalića.

– Način na koji je Delalić ubijen pred svojim stanom u klasičnoj sačekuši, izrešetan heklerom sleđa, umnogome je “recept” koji su koristili članovi Turkovićeve grupe prilikom nekih likvidacija. Najmonstruozniji član ove grupe, ubica iz Bijeljine Milenko Lakić, čak se hvalio bliskim prijateljima: “Ja sam ubio Ramiza Delalića Ćelu” – napisali su, između ostalog, tada “Dani”.

(579)