Karlovčanka Maria Vrnoga de Gregorio (19) danas je zdrava djevojka koja vozi bicikl i vježba. No, prije tri godine je bila na rubu smrti. Zbog bulimije i anoreksije je završila u bolnici
Mlada Karlovčanka Maria Vrnoga de Gregorio (19) prije tri godine je bila na rubu života, uslijed poremećaja bulimije, anoreksije i depresije spala na samo 27 kilograma težine. U krajnje teškom stanju u bolnicu su je prisilno odveli roditelji.
Nakon četveromjesečne hospitalizacije Maria se izvukla, uspjela je dobiti deset kilograma na težini, ali se nije zapravo izliječila. Uz puno puno čitanja i učenja o poremećajima, te njihovu liječenju i prehrani djevojka je sama pronašla put ozdravljenja. Spas je pronašla u biljnoj prehrani. Danas je ona zdrava, vesela, ambiciozna djevojka puna života i ciljeva. Na svoju visinu od 163 centimetara teži 52 kilograma, a osim konzumiranja zdrave hrane, Maria se rekreativno bavi biciklizmom i vježba.
Bila sam na samom dnu, željela sam umrijeti kako bi moja agonija konačno završila, a sada sam na vrhu – imam ambicije, ciljeve i smisao života. Upravo je to ono što želim poručiti oboljelima od ovih poremećaja, da ima načina da se iziđe iz začaranog kruga i da život i nakon toga može biti lijep, neprocjenjiv. Bolnički sustav je surov, liječnici se brinu samo da te održe na životu, no ne nude izlječenje poremećaja, niti daju ikakve informacije o njima i kako dalje, ljudi su nakon otpuštanja izgubljeni. Zbog toga sada želim da se čuje moj glas, te svoje iskustvo i savjete u borbi s poremećajima prehrane dijelim s drugima preko Instagrama i YouTube kanala kako bi im pomogla – govori Maria, objašnjavajući da je njenu bolesti potaknuo napad pedofila dok je šetala psića kao 12-godišnja djevojčica.
Postepeno je počela izbacivati obroke, a sve kako bi njeno tijelo ostalo dječje, bez obilježja ženskih atributa. Sve je krenulo postepeno, a zatim je dvije godine uvodila restrikcijske dijete uslijed kojih su počeli poremećaji u prehrani, napadi prejedanja i izbacivanje hrane, na što se nadovezala i depresija, a potom i anoreksija.
Nekoliko dana nisam jela ništa, pa bi zatim jako puno jela i izbacivala hranu, pred kraj je ta brojka narasla na 15 puta dnevno. Iako su me roditelji vodili psihijatru i psihoterapeutkinji i jednom bila hospitalizirana, pomaka nije bilo. Pred kraj, kada sam spala na 27 kilograma usporili su mi se pokreti, disanje je bilo plitko, na mjestu bi zaspala, boljele su me kosti, osjećala sam da je to kraj što me zbog depresije veselilo jer sam željela da mojoj agoniji napokon dođe kraj. Iako sam već bila hodajući kostur, nikada nije bilo dovoljno, nije bilo dovoljno za smrt. Majka mi je rekla da je tada u mojim očima vidjela smrt i taj dan su me roditelji na silu odveli u bolnicu. Kada je majka vidjela moje tijelo, kosti kičme, lopatice, zdjelice koje sam skrivala širokim majicama zajecala je. Liječnici nisu davali nikakve prognoze jer mi je srce bilo u jako teškom stanju, a tu je bilo još pet razloga za umrijeti – prisjeća se Maria, dodajući da su pacijenti sa ovakvom dijagnozom nakon što im je spašen život a nisu zapravo izliječeni, nalaze u međuprostoru i tada su prepušteni sami sebi.
Puno sam čitala, učila o poremećaju i utjecaju hrane na organizam, puno sam toga naučila što nisam znala, a nije mi imao tko reći. Tada sam otkrila biljnu – vegansku prehranu koja mi je konzumacijom u dva tjedna riješila probleme i potpuno otklonila depresiju. Vrlo brzo sam se uz njenu pomoć počela osjećati sretna, doživjela sam potpunu psihičku, fizičku i emotivnu preobrazbu. U tome sam vidjela svoju svrhu, moji problemi su postali mali i željela sam drugima prenijeti pozitivne utjecaje biljne prehrane. Bolest i patnju kroz koju sam prošla ne bih mijenjala jer me to oblikovalo u pozitivnu osobu, narasla sam kao osoba, danas težim rješavanju problema – govori Maria dodajući da zbog toga progovorila javno i želi pomagati ljudima sa tim problemima i pokazati im da nakon izlječenja nema više straha od kalorija, grama.
Maria upravo piše vegansku kuharicu, te motivacijsku knjigu o problemima u prehrani, depresiji i općenito o rješenju problema u životu, a upravo joj je to i životni put jer želi postati nutricionist.
Želim potaknuti medicinski sistem da promjene pristup, promijeniti mišljenje oboljelih jer nakon ozdravljenja život stvarno može biti pozitivan i aktivan bez ikakvih simptoma poremećaja, bez grižnje savjesti nakon jela, bez restrikcija kalorija, razmišljanja o gramima. Želim motivirati i inspirirati druge, jer ja sam bila na takvom dnu, htjela sam umrijeti, a danas sam strastvena u životu, zdravoj hrani, u sportu – zaključuje Maria, dodajući da se nada da će barem malo pobiti predrasude o biljnoj prehrani koja je zapravo ukusna i jeftina u što je već pomalo uvjerila i članove svoje brojne obitelji za koje svakodnevno sprema barem jedan zdrav obrok dnevno.
(64)