Detalji ubistva trogodišnjeg dječaka iz BiH

Utvrđeno je da su dječaka ubile u stanu u utorak navečer, tijelo su potom odvezle do uvale Mandrač i bacile ga u plićak, a ubistvo su prikrile prijavljivanjem nestanka policiji u srijedu pola sata iza ponoći…

Sve troje je u četvrtak poslijepodne uz kaznenu prijavu privedeno u pritvorsku jedinicu Policijske uprave istarske.

“Policijski službenici Sektora kriminalističke policije PU istarske i Policijske postaje Pula-Pola proveli su kriminalističko istraživanje i utvrdili sumnju da su 32-godišnja hrvatska državljanka i maloljetna hrvatska državljanka počinile kazneno djelo teško ubistvo, a da je 29-godišnji hrvatski državljanin počinio kazneno djelo neprijavljivanje počinjenog kaznenog djela”, navodi se u saopštenju istarske policije.

Policija sumnjiči 32-godišnjakinju i maloljetnicu da su se dogovorile kako će usmrtiti trogodišnje dijete, što su i učinile 23. maja u večernjim satima, u stanu u Ulici Akvilejski prilaz.

Kako smo neslužbeno doznali, Chiara Rojnić je navodno sinčića usmrtila jer se željela riješiti djeteta, a kako smo neslužbeno saznali, imala je plan otputovati i u Makedoniju pa joj je dječak smetao. Dječakov otac u zatvoru je u Bosni i Hercegovini.
Kako se saznaje iz neslužbenih izvora, Chiara i maloljetnica tvrdile su cijelo vrijeme jučer na ispitivanju u policiji da su polusestre, međutim na kraju su priznale da nisu u srodstvu. Navodno su se družile. Zanimljivo je u čitavoj priči da je ova maloljetnica prije desetak dana prijavila se*sualno zlostavljanje u domu Policijskoj upravi istarskoj, na nagovor jedne Puljanke kojoj se obratila za pomoć i koja se potom obratila medijima pismom u želji da joj pomogne. Maloljetnica je zatim nakon ispitivanja vraćena u dom, gdje je sve porekla, da bi 16. maja, neslužbeno saznajemo, pobjegla iz doma. Policija je tada na upit medija odgovorila da je provela istragu vezano uz tu prijavu, ali da nisu utvrđeni elementi kaznenog djela počinjenog na štetu djeteta te da će cjelokupan predmet biti dostavljen nadležnom državnom tužilaštvu Hrvatske za mlade osobe.

Direktor doma Damjan Bistričić zasad nije htio komentarisati čitavu priču.

“Ne mogu vam ništa reći do okončanja istrage. Čim se istraga završi, mi ćemo iznijeti sve detalje”, kaže direktor.

Čudna događanja
Također, navodno su Centru za socijalnu njegu Chiara i njeno dijete bili poznati, ali ne znamo je li tu riječ bilo o zanemarivanju djeteta ili o traženju socijalne pomoći. Komšije su čuli da se nešto čudno događa u Chiarinu stanu, ali niko nije htio ništa prijavljivati jer se nisu htjeli miješati u porodične odnose. Chiara je u tom susjedstvu boravila, čuli smo od komšija, u zadnjih mjesec dana, ne duže.

“Da smo znali da je Chiara zlostavljala dijete, svakako bismo to bili prijavili, ali ko zna šta se događa unutar nečija dva zida. Jedino što smo čuli jest to da je dijete stalno plakalo, a toliko je plakalo da je gospođa u stanu ispod nje skoro zvala policiju da vidi šta se događa. Ali odustala je od toga. Jednom je jedna komšinica tom djetetu kupila igračku, a on ju je nakon toga uhvatio za nogu i nije je htio pustiti”, pričaju potresene komšije.

Ni iz Centra za socijalnu njegu mediji nisu mogli dobiti odgovor do okončanja istrage.

“Upoznati smo sa slučajem koji se trenutačno vodi, no nažalost zasad o tome ništa službeno ne možemo reći dok policija ne izađe u javnost sa službenim podacima”, rekla je direktorica pulskog Centra za socijalnu njegu Sandra Milošević.

Pismo redakcijama
U redakciju “Jutarnjeg” prošle sedmice pismom obratila Puljanka A. M. koja je skrenula pažnju na 14-godišnju maloljetnicu, odnosno štićenicu doma. Željela joj je pomoći nakon što joj se maloljetnica požalila na se*sualno maltretiranje u domu. Donosimo sadržaj tog maila upućenog medijima.

“Sređujem dvorište u nedjelju 14. maja i kucaju mi dvije djevojčice. Jedna je prijateljica moje 10-godišnje kćeri i ima 12 godina, drugu moja kći poznaje i ima 14 godina te je na brigu i odgoj prepuštena Domu za odgoj djece i mladeži Pula. Nakon što sam im rekla da moje djevojčice nema kući, vidim da djeca nemaju namjeru otići te ih pozivam da sa mnom popiju čaj. Dvanaestogodišnja djevojčica pita četrnaestogodišnjakinju “da li će mi reći” i da sam ja super, da “meni može reći”. Na to mi govori da su je u domu vezala djeca, da su je prije toga batinama natjerali da popije neke tablete, te da su joj nešto gurali “dole”. Nakon toga naziva svoju majku i govori joj šta se dogodilo.
Potom u razgovoru s njenom majkom, koja mi se žali, saznajem da je u više navrata podnijela prijavu u CZSS vezano za torturu koje njeno dijete prolazi, no da su se institucije oglušile te da su joj pri posljednjem pokušaju prijave zaprijetile premještanjem 14-godišnjakinje u Lopaču (psihijatrijska ustanova). Nakon svake pritužbe same 14-godišnjakinje odgajateljima, ona biva pod kaznama do te mjere da je jednom prilikom i hospitalizirana u psihijatrijskoj ustanovi te navodi “oni sve rješavaju lijekovima, samo te nagutaju svim i svačim”.

U vjeri u sistem, po pozivu osobe kojoj vjerujem te po njenom savjetu privoljela sam dijete da ode sa mnom na MUP. Ja sam dala izjavu, ona je ostala s policajcem. Vraćam se k njoj, ona odbija razgovarati s odgajateljem iz doma te joj se dodjeljuje socijalni radnik koji dolazi te ju oni odvode u drugu sobu i ispituju bez mog prisustva. Nakon dva sata izvode je socijalna radnica, inspektorica i dva inspektora te mi na moju burnu reakciju da oni nju zakonski ne smiju vratiti u dom odgovara – “Mi smo Vam dopustili da se vas dvije pozdravite, a Vi tako…”. Nisu je smjeli vratiti u ustanovu u kojoj se ne osjeća sigurno i u kojoj joj se to dogodilo.

Ispitana kao svjedok

U cijeloj toj priči radi se o čuvanju radnih mjesta i ljudi koji nemaju kompetenciju baviti se takvom djecom, a diploma ih ne čini kompetentnim, već sposobnost i kapacitet. Jutros sam nazvala dom. Odgajateljica se nije htjela predstaviti. Nakon što sam je ciljano isprovocirala govori mi da sada u dom dolazi policija i da je djevojčica izjavila da je sve lagala”.

Puljanka A. M. bila je ispitana u policiji jer je vidjela Chiaru Rojnić i maloljetnicu nakon što su bacile tijelo u plićak. Ona je s jednim muškarcem jela pizzu i pila pivo na stijenama kad su prošle pored njih. Samo su ih pozdravili, a primijetila je da su bile uplakane.

(887)