U okviru utvrđivanja disciplinske odgovornosti i izricanja mjera od 2004. do 2017. godine 10 nosilaca pravosudnih funkcija je razriješeno dužnosti, dok ih je 11 dalo ostavku. Međutim postoje brojni dokazi da bi taj broj trebao biti mnogo veći. Zašto nije? Gdje je tu odgovornost VSTV-a, Kancelarije disciplinskog tužioca ili …?
Priče o korumpiranom i političkom Visokom sudskom i tužilačkom vijeću sve su češće u bosanskohercegovačkom društvu. U čijem interesu rade VSTV i nosioci pravosudnih funkcija u BiH? Redakcija portala Interview. ba u posjedu je novog izvještaja VSTV-a koji će javnosti biti dostupan 1. maja. Među ostalim, u njemu stoji da samo 1% nosioca pravosudnih funkcija “nezadovoljavajuće obavlja funkciju. ” Potpuno suprotno stajalište zauzima nekadašnji predsjednik VSTV, sudija Suda BiH Branko Perić koji za interview. ba hirurški secira korupciju i nepotizam u pravosudnim redovima.
“Prema pisanju medija, najmanje tri člana VSTV su zaposlila članove svojih porodica u javnim institucijama. To se prvi put dogodilo u istoriji institucije. Iz perspektive javnosti, teško je povjerovati da nije u pitanju “vezana” trgovina, odnosno trgovina uticajem.”
U najnovijem Izvještaju VSTS-a koji će javnosti biti dostupan početkom maja navodi se da je “Neosporno je da su u posljednjij deceniji VSTS i bosanskohercegovačko pravosuđe ostvarili značajan napredak i mjerljiv uspjeh.” Ta konstatacija je potpuno suprotna pisanju medija kao i brojnim izjavama predstavnika međunarodne zajednice i civilnog društva koji otvoreno tvrde da stanje u pravosuđu i VSTV nikad nije bilo gore. Ko je u pravu?
PERIĆ: Ne postoji nikakav napredak, niti mjerljiv uspjeh!
VSTV je institucija u regresiji, koju javnost prepoznaje samo po skandalima. Niko se ne sjeća ozbiljne strateške i važne odluke VSTV. Sve što je urađeno, bilo je skandalozno. Analizirajte javne istupe članova VSTV pa ćete lako zaključiti kakve su profesionalne i moralne sposobnosti instrumentalizovane većine koja upravlja pravosudnim sistemom. Nikada se institucija nije na tako primitivan način javno samokompromitovala.
Javno ste izjavili da je prošlogodišnja ideja o provjeri ratne prošlosti sudija i tužilaca koja je integralni dio 5 zaključaka koje je VSTV prvo usvojio a potom preinačio zapravo ideja predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Koliki je uticaj Dodika kao i njegovih drugih “parnjaka” poput Izetbegovića, Čovića, Radončića… na rad VSTV-a?
PERIĆ: Ta tužna epizoda sa Zaključcima o ispitivanju ratne prošlosti sudija i tužilaca je pokazala da je institucija prešla u ruke politike. Biće o tome uskoro još dokaza, a ja ću se uzdržati od proročanskih komentara.
Kad sam prije četiri godine govorio da je Orvel ušao u Tužilaštvo BiH, nisam ni slutio da će ušetati i u VSTV i kompletan pravosudni sistem. Da se razumijemo, ne želim da za to optužujem politiku i političare. Glavni krivci sjede u VSTV. VSTV je nezavisno onoliko koliko su nezavisni njegovi članovi.
Ako oni pristanu na kohabitaciju s političarima, nezavisnost pravosuđa je definitivno izgubljena. A to se dogodilo u mandate ovog sastava VSTV.
Ako je vjerovati pisanjima medija, više od jednog sudije/tužioca je u situaciji da su im lideri političkih partija zaposlili supružnike, djecu ili druge članove porodice, što automatski rezultira sumnjom u političku pristranost tih istih sudija i tužilaca. Kad biste ocjenjivali integritet vaših kolega od 1 do 5, gdje je 1 najniža a 5 najviša ocjena, koju biste ocjenu dali i zašto?
PERIĆ: Prema pisanju medija, najmanje tri člana VSTV su zaposlila članove svojih porodica u javnim institucijama. To se prvi put dogodilo u istoriji institucije. Iz perspektive javnosti, teško je povjerovati da nije u pitanju “vezana” trgovina, odnosno trgovina uticajem. Članovi VSTV bi trebali voditi računa kako ih vide građani ove zemlje. To je standard objektivne nezavisnosti. Kod nas je to postala praksa. Kako je moguće u takvoj situaciji govoriti o integritetu članova VSTV i kredibilitetu institucije. To nanosi ogromnu štetu i instituciji i pravosudnom sistemu.
U najnovijem izvještaju se takođe navodi kao uspjeh podatak da više nema predmeta starih po deset godina i više. Međutim, slučajevi visoke korupcije, u kojima su glavni akteri visokopozicionirani zvaničnici uopšte se ne procesiraju? Nemojte nam zamjeriti na žargonu, ali i posljednji pravni laik može vidjeti da su mnogi naši političari danas optuženi za ogromne utaje, prevare i korupciju, a sutra potpuno oslobođeni svake sumnje.
PERIĆ: Politika je uspjela da suspenduje procesuiranje visoke korupcije i organizovanog kriminala. U tome je otišla toliko daleko da je na putu da stavi van snage i dio krivičnog procesnog zakonodavstva koji se odnosi na specijalne istražne radnje i tehnike u otkrivanju ovog kriminala.
Dozvolite da na primjerima iz bh. stvarnosti pokušamo približiti rad pravosuđa za naše čitaoce: kako je moguće da u BiH visoki zvaničnik jedne stranke bude u pritvoru i istovremeno obavlja najviše funkcije u entitetu? Ili da predsjednik jedne stranke u sudskom procesu bude pod sudskom zabranom da napušta kanton, a slobodno ulazi u zgradu institucija i učestvuje u radu parlamenta?
PERIĆ: To je pitanje političke etike i društvene odgovornosti. Naše politike su uspostavile sistem potpune društvene neodgovornosti. U tom sistemu nemoralno je postalo moralno, laž se prikazuje kao istina, nezakonito se uzima kao zakonito jer «nadležne institucije» nisu utvrdile suprotno. Poremećenost političkog uma okomila se svom žestinom na pravdu i pravosudni sistem kako bi se sačuvala ta nova realnost. To će rezultirati sve organizovanijim političkim kriminalom i sve dubljom erozijom prava i pravne države. Danas smo svjedoci da tužilaštva više nisu sposobna da uspješno provedi ni jednu ozbiljnu istragu i da se i ono malo ozbiljnih slučajeva završava oslobađajućim presudama.
U okviru utvrđivanja disciplinske odgovornosti i izricanja mjera od 2004. do 2017. godine 10 nosilaca pravosudnih funkcija je razriješeno dužnosti, dok ih je 11 dalo ostavku. Međutim postoje brojni dokazi da bi taj broj trebao biti mnogo veći. Zašto nije? Gdje je tu odgovornost VSTV-a, Kancelarije disciplinskog tužioca ili …?
PERIĆ: Veliki broj disciplinskih prijava je alarm da nešto nije u redu s izborom sudija i tužilaca i kontrolom njihovog rada. To je trebalo davno razmatrati kao najozbiljniji problem pravosuđa. Umjesto ratne prošlosti sudija i tužilaca, trebalo je razgovarati o efikasnijem mehanizmu kontrole njihovog rada i njihovoj odgovornosti. Danas imamo krivično djelo kršenja zakona od strane sudije, ali nemamo krivičnog djela kršenja zakona od strane tužioca. Ima mnogo pitanja za ozbiljnu profesionalnu raspravu.
Nedavno je članovima Vijeća Radna grupa za unapređenje integriteta nositelja pravosudnih funkcija prezentirala prijedlog koji obavezuje sudije i tužioce da u svojim domovima ne mogu imati iznos veći od 5000 KM, te da takav iznos moraju položiti na bankovni račun. Komentari članova Vijeća većinom nisu povoljni, krečući se u rasponu od “čovjek u kući uvijek mora imati nekoliko hiljada za doktora” do”Sudije i tužioci ne izbjegavaju banke zato što nešto kriju već zato što se boje da će banke propasti”. Gdje vi čuvate svoju ušteđevinu gosp Periću i koliko plaćate doktorima?
PERIĆ: Dokaz potpunog profesionalnog kraha nezavisnog regulatora pravosuđa je i bavljenje VSTV pitanjem koliko sudije i tužioci mogu držati gotovine u svojim stanovima. Teško je zamisliti um koji može doći na ideju da se jednoj grupi ljudi treba ograničiti novčana suma koju može držati u svom stanu! To se graniči s imbecilnošću. Šta bi bio legitiman cilj takvog miješanja države u privatnost građana? Ko bi to i kako kontrolisao? Umjesto da razmatra strategije i politike za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala i stotinu drugih problema u pravosuđu, VSTV se pola godine bavi ratnom prošlosti sudija i tužilaca i kešom koji se “čuva za doktora”!
Šta bi čovjek mogao reći o profesionalnim kompetencijama i integritetu ljudi koji vode instituciju u takvom pravcu, osim da su zalutali u pravosuđe?
SB/Glas istine
(562)