Ono što se godinama događa na teritoriji Republike Srpske potpuno je kršenje ljudskih prava, kršenje Ustava ove države, zakona na kojima počiva sigurnost građana. U ovom bh. entitetu uobičajena su kršenja prava povratnika, upadi u domove tih ljudi bez najave i pretresi pod plaštom navodne opasnosti od terorizma, piše novinska agencija Patria.
Postavljaju se pitanja koja su sredstva u rukama države da se konačno stane ukraj pravnom divljaštvu na jednom dijelu teritorija Bosne i Hercegovine.
Upravo je objavljeno da se Sejfudinu Tokiću prijeti kaznom zatvora od tri do 15 godina. Tokić je sa legitimnom državnom zastavom BiH sa ljiljanima, prošle godine u maju priveden i saslušan u Banjoj Luci.
Novinare napadaju pred kamerama
Sjetimo se da je pored Tokića tih trenutaka bio novinar Rašid Halilović, koji je napadnut pred kamerama i kojem je onemogućen rad.
Suđenje je već održano za slučaj napada na novinara. Halilović je već jednom boravio u Banjoj Luci. Ali, on je morao pred sudijama slušati nove prijetnje od čovjeka koji ga je jednom, naočigled javnosti fizički napao. Sutkinja u tom predmetu ni tada, na nove prijetnje novinaru, nije reagirala. Reagirao je zato novinar tražeći zaštitu od javnosti, udruženja novinara, OSCE-a, te OHR-a.
U isto vrijeme, u Višegradu se pred kamerama dogodio napad na novinarku N1 Adisu Ibrahimović i snimatelja Alena Skorupana. Nasilje nad njima je bilo brutalno, uz psovke i prijetnje, te bahato udaranje mikrofonom po glavi. To je definitivno u startu bilo teže krivično djelo, a nasilnik je kažnjen sa samo šest stotina maraka. I to po hitnom postupku.
Kako je moguće da se u Banja Luci prijeti i pred kamerama napada novinar, da se, pored dokaza kakva je snimka u direktnom prenosu, zakazuju postupci zbog kojih kolega Halilović mora ponovo na put dug par stotina kilometara. A da se na drugi brutalan napad na slobodu javne riječi odmah odgovori kaznom od mizernih 600 maraka, koje je Ravnogorski četnički pokret već naplatio iz budžeta opštine Višegrad? Nije li to jeftin pokušaj da se umiri javnost?
Koje je to pravosuđe i čiji je to pravni sistem?
Tokiću se zbog zastave BiH prijeti kaznom zatvora od tri do 15 godina zbog navodnog širenja mržnje i netrpeljivosti. Očito je da su u RS-u izgubili svaku moguću vezu sa stvarnošću. Tokić je nosio legitimnu zastavu BiH, koju su davne 1992. na jarbol ispred zgrade u Nju Jorku istaknule Ujedinjene nacije. Četnici u Višegradu su nosili zastave susjedne države, pritom bili u uniformama sa oznakama jednog fašističkog pokreta.
Entitet bez prava i pravde
Sudski se u RS-u progone i Majke Srebrenice. Nedavno je Hatidža Mehmedović procesuirana zbog navodnog nezakonitog okupljanja. Tek nakon reagiranja na ovu javnu sramotu Opštinski sud u Srebrenici je obustavio postupak.
Već desetak godina se nana Fata Orlović bori sa pravosudnim vjetrenjačama Republike Srpske zbog bespravno izgrađene crkve u svojoj avliji.
Salih Alijagić, privatnik iz Trebinja, kojem je usred rata brutalno opljačkana imovina, doživio je nedavno šok kada mu je predmet prebačen na drugi sud istog nivoa. Ako je postojao problem nadležnosti, takva mogućnost onda se morala uraditi prije početka, a ne usred procesa. Advokati su čuli za promjenu sudija ili sudskog vijeća, ali za promjenu suda usred procesa, to se nikada i nigdje nije dogodilo osim u RS.
Priča o entitetskom pravosuđu u RS je sve zamršenija. Tamo vladaju dvostruki zakonski standardi, koje smo mogli vidjeti na nekoliko primjera. Zaštitita ljudskih prava kao da ne postoji za one koji nisu odabrana i čista nacija tog entiteta.
Tiče se to i najobičnijih istraga policije. Ako su počinioci nekog zločina Srbi, rijetko se tome pridaje značaj. Nedavni napad na starca povratnika u mjestu Rosulje kod Lukavca Uroša Stojanovića pokrenulo je lavinu osuda ovog čina u medijima RS-a. Kad se saznalo da su razbojnici Srbi, više se nije ni progovorilo o tom slučaju. Rasprostranjena šutnja je vladala čak i kad je starac podlegao uveče 14. marta.
Na sve ove pravosudne akrobacije pravosuđa RS-a ne reagira ni međunarodna zajednica, niti među njima oni koji uobičajeno prate sudske procese u ime pravde i zakona. Počevši od ovog posljednjeg slučaja napada na novinare. Ima li tu uopšte priče o ljudskim pravima i slobodama. Šest stotina maraka je cijena ruganja pravnoj državi i poniženje javne riječi?
(35)