GLADIJATORSKE IGRE: Najbrutalnija zabava svih vremena (FOTO)

Gladijatorske igre ne mogu da se porede sa bilo čime čemu svjedočimo danas, a to ih samo čini još fascinantnijim – ovo je priča ljudi koji su se svakodnevno suočavali sa brutalnošću i smrću, ali i novcem i slavom.

Rimski gladijatori predstavljaju jedne od najupečatljijih tipova ljudi u historiji. Oni su definisali način na koji posmatramo fenomen zabave u starom Rimu, a njihovi portreti u filmovima pretvorili su ih u arhetipsku legendu – ljude koji se na svakodnevnom nivou suočavaju sa brutalnošću i smrću. Gladijatorske igre ne mogu da se porede sa bilo čime čemu svjedočimo danas, a to ih samo čini još fascinantnijim.

Porijeklo igara

Gladijatorske igre često se vezuju za krv, bjes i barbarizam, ali da li je to istinita priča koja se krija iza?

Termin gladjiator izveden je iz naziva kratkog mača – gladius. Mnogi vjeruju da tradicija potiče od Etruraca koji su organizovali ritualna takmičenja kao dio religijskih obreda posvećenih smrti.

Takođe, pretpostavlja se i da su igre organizovane kada je trebalo odati počast istaknutim aristokratama. Gladijatorska hrabrost i vještina predstavljala je vrline preminulih.

I robovi i slobodni

Tradicija gladijatorskih igara trajala je najmanje 650 godina, što je najveći dokaz njene popularnosti. Od 105 pne. do 404. godine, igre su održavane gotovo neprekidno. Na početku, gladijatori su bili osuđeni kriminalci i robovi koji su bili žrtvovani zarad zabave naroda (plebsa) i aristokratije (patricija).

Ipak, do 80. godine kada je otvoren Koloseum, gladijatorstvo se pokazalo kao unosan posao, i sve više ludusa primalo je dobrovoljce na obuku.

Slobodni ljudi prijavljivali su se zarad slave i novca. Među njima su bili penzionisani vojnici, plaćenici, avanturisti ali i oni očajni da dođu do bilo kakve zarade. Bilo je čak i aristokrata koji su se borili u areni kako bi dokazali svoju čast i vještinu, premda to nije bilo uobičajeno.

Obuka

Tri gladijatorske škole isticale su se u odnosu na ostale, a ludus u Kapui u kojem je Spartak započeo ustanak, bila je jedna od njih. Ovi ludusi nudili su određenu bezbijednost, ali po cijenu slobode kretanja. Kao u današnjim zatvorima, gladijatorima su u ludusu bila obezbijeđena tri obroka dnevno i vrhunska zdravstvena njega. Ipak, čak i oni koji su se prijavili kao slobodni ljudi, morali su da žive u okovima.

Jedino što im je bilo dozvoljeno jeste da zadrže novac koji su osvojili.

(Global CIR/Newsweek)

(51)