“Dobar možeš biti samo u onom što te veseli, što ti pričinjava zadovoljstvo” – Niki Lauda.
Čovjek koji je obilježio jednu veliku eru Formule 1, kojeg su pratili milioni fanova iako ih sport u globalu i nije zanimao. Rođen je odmah iza 2. svjetskog rata u Beču, u vrlo imućnoj porodici industrijalaca. Nije bio baš dobar učenik, odustao je od nekog većeg školovanja. Njegova strast zapravo su bili samo automobili, to je bio cijeli Nikijev svijet. Prva iskustva vožnje odrađivao je na traktorima i grtalicama za snijeg, te je tako zarađivao džeparac. Nevjerovatno zvuči, ali još u vrtiću je bio od onih sretnika koji su znali šta zapravo želi biti jednog dana.
Dok je njegova bečka porodica bila klasična i dobrostojeća zajednica advokata i biznismena, on je maštao samo o turbinama, osovinama i brzini. Brzini koja ga je potpuno ispunjavala i bila mu sasvim dovoljan pokretač. Dobrostojeća i ugledna bečka porodica ne samo da nije dala niti šilinga Nikiju, nego su svojim privatnim vezama u austrijskom poslovnom svijetu pokušavali spriječiti i potencijalne sponzore da ulože u njega. Ipak, Bogu mu je odredio jednu sasvim drugačiju sudbinu, a madićeva je volja bila jača od “bolesnih” roditeljskih ambicija.
“Zaboravi na Formulu 1. Tvoj posao je da se baviš porodičnim biznisom, onako kako se bavio tvoj djed, a kasnije i tvoj otac. Formula ne dolazi u obzir”, jasno su poručili vidno zabrinuti roditelji i sigurno ostali otvorenih usta odgovorom koji je uslijedio: “Nije problem. Ne prihvatam ponudu. Zaboravite na porodični posao, ne morate mi pomoći. Uspjet ću sam. Samo zapamtite jedno, kada postanem svjetski šampion, nemojte me tražiti. Tada neću biti vaš sin, vaš unuk, niti ću biti neko ko vas poznaje”, odgovorio je Niki najbližima i hrabro zakoračio potpuno sam u okrutni svijet.
Mlađahni Lauda znao je tačno šta mu je činiti, te se zaputio u Raiffeisen banku u Beču kako bi podigao kredit i kako bi s tim novcem sebi kupio mjesto u jednom F1 timu!. Da, dobro ste pročitali – kupio sam sebi mjesto u timu uplativši polisu životnog osiguranja. Sudbina je htjela da mu ta ista banka poslije postane i glavni sponzor. 1971. godine počeo je voziti za tim March, koji se u to doba takmičio u Formuli 2. Ubrzo je promovisan u F1 tim, pa 1972. godine vozio za March i u Formuli 1 i Formuli 2. Iako su F2 bolidi bili dobri, sezona 1972. u Formuli 1 za March je bila potpuno razočaravjauća. Lauda je u očaju i zbog velikog duga razmišljao i o najgorem, ali je na kraju uzeo još jedan kredit od banke i 1973. godine pristupio BRM-u.
Ni tu mu nisu baš cvjetale ruže jer je bolid bio dosta lošiji od njegovih očekivanja. Sreća je bila pak da je kao veliki poznavalac automehanike i hidraulike mogao uz pomoć svojih mehaničara unaprijediti bolid i tako ostvariti napredak od skoro dvije sekunde po krugu. Ubrzo je uslijedila potpuna prekretnica kada je Ferrari doveo njegovog kolegu iz BRM-a, Clayja Regazzonija. On se pokazao kao pravi i iskreni prijatelj, te je zamolio Enza Ferrarija da dovedu Laudu, za kojeg je tvrdio da je najbolji vozač kojeg je ikada upoznao. I tako je Niki počeo ostvarivati svoje lude snove.
Samo godinu dana po dolasku u Ferrari Lauda osvaja svoju prvu titulu prvaka svijeta i već tada je svima bilo jasno o kakvom se genijalcu radi. Zbog svoje sposobnosti da proučava staze na kojima se trkao i zbog ogromnog znanja o automehanici, Niki Lauda je tada dobio nadimak “računar s mozgom”. Slične karakteristike imao je Laudin najveći rival iz tog perioda, James Hunt, koji je svojevremeno sanjao krivine i šikane kroz koje se probija u svom bolidu (Hunt je pored toga sanjao i razna partijanja s djevojkama sumnjivog morala).
Nakon što je Hunt potpisao za McLaren, počelo je jedno od najvećih rivalstava u sportu svih vremena i prvo istinsko rivalstvo u Formuli 1 sjajno opisano u filmu “Utrka života”. Hunt je osvojio prvu poziciju na prvim kvalifikacijama za premijernu utrku 1976. godine, ali je Lauda ipak odnio pobjedu. Međutim, bilo je jasno da će Lauda napokon dobiti dostojnog rivala koji će ga žestoko mučiti tokom cijele sezone. James Hunt je bila divlja verzija Nikija Laude, samo bez mozga. Hunt je imao više hrabrosti i nikada nije razmišljao o onome što bi se moglo dogoditi na stazi. Živio je od danas do sutra.
Tokom sedamdesetih godina u Formuli 1 je stradao veliki broj vozača, pa je to bila gotovo ustaljena pojava da na svakoj drugoj ili trećoj utrci neko pogine. A onda je došao taj kobni Nürburgring. Za one koji ne znaju, Nürburgring je jedna od najopasnijih staza u F1, i to je ujedno staza na kojoj je poginuo veliki broj vozača (druga najsmrtonosnija staza svih vremena, odmah nakon Indianapolisa). Iako je imao najbolje vrijeme na Nürburgringu, Niki Lauda je pred tu utrku 1976. godine savjetovao ostale vozače da se utrka odgodi, jer je previše opasno da se vozi u takvim uslovima (padala je kiša i vidljivost je bila poprilično slaba). Prvi dan avgusta 1976. godine ostat će itekako upisan u historiji Formule 1.
Tokom brzog ulaska u jedan zavoj, Lauda je izgubio kontrolu nad svojim bolidom zabivši se u zaštitnu ogradu. Njegov bolid se odbio i zapalio, a potom se još jedan bolid zabio u Laudin Ferrari koji je već bio u plamenu. U prvi mah nije djelovalo da je Lauda zadobio teške povrede, ali se kasnije ispostavilo da je pravo čudo što je preživio. Bile su to teške opekotine lica, a njegova pluća su bila poprilično oštećena jer je dugo vremena udisao otrovne gasove gorućeg bolida. Problem je predstavljala i kaciga koja se zbog visoke temperature počela topiti. Lauda je nakon nekoliko sati pao u komu. Krv mu se zatrovala od udisanja otrovnih gasova, a čak mu je i sveštenik očitao posljednju pričest kada je pao u komu. Čudom se izvukao iz nje, odnosno Bog ni ovog puta nije iznevjerio šampiona.
Iako su mnogi bili uvjereni da neće preživeti, samo šest sedmica poslije, sa šavovima na glavi, Niki Lauda vratio se “u igru”, stigavši četvrti na cilj u trci za Veliku nagradu Italije. Jedinstvena snaga volje vratila ga je u život i u Formulu 1 a na licu i tijelu ostali su mu trajni ožiljci od nesreće. Bio je sličniji strašilu nego čovjeku. Poslije je otkrio i to da je upravo James Hunt probudio u njemu takmičarsku životinju koja mu nije dozvoljavala da leži u bolovima i da se oporavlja, nego da ide na stazu i da se takmiči s kontraverznim britanskim playboyem.
“Na stazi, James Hunt je bio izuzetan protivnik. U F1 postoje dobri i loši vozači, ali i postoje oni specijalno talentovani koje je bilo veoma teško pobijediti. James Hunt je bio jedan od njih. Mnogo smo imali poštovanja jedan prema drugom. U tim danima, sjediti u takvim bolidima i voziti preko 300 kilometara na sat, a ako samo jedan od nas napravi malu grešku, značilo je da će neko poginuti. Hunt je bio vozač kojeg nisi mogao proučavati. Žao mi je što više nije s nama, jer znam kako bi uživao kada bi pogledao ovaj film o nama”, rekao je Niki Lauda na premijeri filma “Rush”.
Lauda se vratio, kao što sam već napisao, svega šest sedmica na stazu nakon teške nesreće u Njemačkoj. Novinar Nigel Roebuck je kasnije rekao kako je na utrci u Italiji vidio Laudu u svom boksu i kako mu je niz glavu tekla krv, jer njegove rane još uvijek nisu bili zacijelile. Niki Lauda je na toj utrci osvojio četvrto mjesto, što su svi navijači doživjeli kao najveću pobjedu ikada. Zvali su ga čudom Formule 1. I bio je. Niko se nikada u tim okolnostima nije tako brzo vratio na stazu i ponovo bio među najboljim. Niko osim Laude!
Posljednja utrka za VN Japana je treba da odluči novog šampiona. Sve je bilo jasno. Ako Lauda ne završi utrku, a Hunt bude među prva tri takmičara, Britanac je novi šampion svijeta. Niki Lauda je nakon samo dva kruga odustao, iako mu se Ferrari uopće nije pokvario. Svojim konstruktorima je priznao: “Odustao sam jer sam procijenio da nisam sposoban da u ovim okolnostima vozim ovu utrku. Uopće nisam vidio gdje vozim, jer je voda konstantno ulazila u moje oči, a s obzirom da me rane još uvijek peku, to mi je predstavljalo problem. Nisam želio ovaj put da rizikujem.”
James Hunt je osvojio titulu prvaka svijeta, ali nikada više to nije ponovio. Naredne godine titulu je osvojio Niki Lauda, koji je nešto kasnije osvojio još jednu titulu. Hunt se penzionisao i otišao je u TV voditelje. Izgubio je život u 45. godini života kada je tokom spavanja pretrpio srčani udar.
“Za Jamesa je jedna titula bila dovoljna. Dokazao je to sebi i svim onima koji su sumnjali u njega. Uvijek je živio svaki dan kao da mu je posljednji. Kada sam čuo da je napustio ovaj svijet u 45. godini života od srčanog udara, nisam bio iznenađen. Bio sam samo tužan. Mudar čovjek može naučiti više od svojih neprijatelja, nego budala od svojih prijatelja. James Hunt je i dalje jedina osoba na svijetu kojoj sam zavidio”, rekao je Niki Lauda.
Niki Lauda je kasnije napisao nekoliko knjiga, a već godinama nakon okončanja svoje karijere radi ponovo u Formuli 1. Jer ona mu je sve. Laudin život je ustvari gotovo nestvarna priča prepuna uspona i padova, kao i nesreća iz kojih je izlazio kao pobjednik. Nakon što je pretrpio čuveni udes u Njemačkoj, dva puta su mu presađivani bubrezi. Prvi bubreg donirao mu je rođeni brat, a pošto mu je organizam odbacio taj bubreg, drugi mu je donirala 30 godina mlađa supruga, stjuardesa Birgit koja mu je rodila blizance Maxa i Miju.
Sudbina je htjela da u isto vrijeme kao i njegov stariji sin iz prvog braka Lukas, bude uz njegovu suprugu na porodu… Da ne govorimo da su njegov spomenuti stariji sin i njegova supruga vršnjaci, rođeni iste godine.
“Mislite da sam stari puran? Prevarili ste se, mogu se ja i dalje brinuti o djeci, a pri tome mislim i na dizanje po noći. Znate, u formi sam i još nisam senilan… “, pričao je Lauda 2010. kada je dobio blizance. Iz braka s prvom ženom Marlene, s kojom se rastao 1991., ima sina Mathiasa, vozača, te spomenutog Lukasa koji je svojevrsni bratov menadžer. Ima i vanbračnog sina Christopha, tako da mu je stjuardesa rodila četvrto i peto dijete, prvu kćer. A njihova je ljubavna priča zaista za roman. Birgit je bila stjuardesa u Laudinoj niskotarifnoj aviokompaniji Fly Niki kada se s gazdom upoznala 2005. godine. Da bi mu dokazala vjernost, iste godine donirala mu je bubreg!
“Ona mi je sve na svijetu, jer da nje nema, ja danas ne bih bio živ”, priznao je jedne prilike Lauda. “Upoznao sam je na jednoj zabavi i odmah sam se zaljubio, to je jedan od onih trenutaka kada vidite osobu i odmah znate da je to baš to. Privukla me zbog čizama. Bile su s ravnim džonom, a sve su ostale djevojke bile u štiklama. To sam prvo primijetio, a zatim doznao da radi za mene.”
Niki Lauda se nakon okončanja vozačke karijere povremeno uključivao u Formulu 1 kao menadžer i konsultant pojedinih timova, a pokrenuo je i avio biznis. Vodio je miran i povučen život. Od čovjeka kojeg se odrekla porodica i osobe koja je podizala kredite kako bi sebi kupovala mjesta u timovima F1, pa do svjetskog šampiona i jednog od naboljih vozača u historiji najbržeg cirkusa na svijetu. Bio je sinonim za brzinu, ma istinski prvak. Bio je napola izgorio i pun ožiljaka, već otpisan, ali smijao se pun života. Jer to je Niki Lauda! Počivaj u miru legendo…
Izvor: Novi.ba
(471)
Related posts:
SRCE MI JE STALO NA NEKOLIKO SEKUNDI, IDEMO U BRAZIL: Čarobna noć kada smo ‘ronili’ krokodilske suze, najluđi san postao je java!
IN MEMORIAM: Suada Dilberović – Olga Sučić (1992-2016)
Još uvijek ga mrze više i od Hitlera: Prisjetite se ‘najgoreg prekršaja u povijesti nogometa’(VIDEO)
HEROJ GODINE: Izgubio obje noge, vratio se na stazu i osvojio trofej!
BEOGRADSKI INFORMER OTKRIO: “Luki Modriću ustaše pobile pola familije”!
SA BOLOM SE SJETIO DRAGANA NIKOLIĆA NA NJEGOV ROĐENDAN; Sergej uputio riječi koje ostavljaju neizbrisiv trag!
NA VIDJELO IZLAZE MRAČNE TAJNE HRVATSKE PREDSJEDNICE: Koja je veza Kolinde i udbaša iz ustaške dijaspore?
AMEL TUKA JE DRUGI NA SVIJETU, A SABIT IZ TARČINA USIJAO JE INTERNET S DVA KOMENTARA Ovakvo nešto do sada nije viđeno!
TUKA SE OBRATIO NACIJI NAKON ISPISIVANJA HISTORIJE Ovo tjera suze na oči, riječima se ne može opisati
Emotivni Amel Tuka: Nije to džaba rečeno da ide majka, pa opet majka, majka i onda svi ostali…
