Piše: Slobodan Vasković
Nekoliko je veoma bitnih stvari koje je Osnovni sud Banjaluka utvrdio u obrazloženju presude kojom je odbijena tužba za klevetu Đorđa Rađena protiv Davora Dragičevića.
Sud je utvrdio da su visoki zvaničnici MUP RS Darko Ilić, Željko Spasojević, kao i patolog Željko Karan i drugi na pres kongerenciji održanoj 26.03.2018. pogrešno okvalifikovali smrt Davida, karakterišući je kao zades, a ne kao ubistvo. Takođe, Sud je utvrdio i da David nije opljačkao kuću Rađena, kako se to na tom presu tvrdilo.
To je direktna institucionalna optužba protiv visokih zvaničnika MUP RS i nadležna Tužilaštva morala bi se njom pozabaviti na pravi način, temeljnom istragom.
“Opštepoznate su i činjenice, a iste proizilaze i iz izvedenih dokaza, da je u prvim danima nakon pronalaska mladićevog tijela (na konferenciji za medije održanoj 26.03.2018.) njegova smrt od strane zvaničnika nadležnih institucija uključenih u istragu okarakterisana kao zadesna, iako u datom trenutku nije postojala tužilačka odluka o postavljanju ovakve kvalifikacije, da bi nakon nekog vremena bila kvalifikovana kao ubistvo te je pokrenuta istraga radi rasvjetljenja ovog krivičnog djela koja je još uvijek u toku”, navodi se u obrazloženju presude.
Sud je, takođe, utvrdio i da su pripadnici MUP RS lažno optužili Davida za pljačku kuće Rađena.
“Nadležni zvaničnici su u javnom obraćanju građanima izvršenje ovog krivičnog djela stavili na teret nastradalom mladiću, da bi se kasnije ispostavilo da je došlo do određenih propusta ovlaštenih službenih lica u istrazi te da za navedenu tvrdnju ipak ne postoje čvrsti dokazi, što je sve skupa kod velikog broja građana, uključujući i tuženog, izazvalo sumnju u postupanje nadležnih organa u ovim postupcima, te je pokrenulo sveobuhvatnu javnu polemiku, tako da se o okolnostima slučaja raspravljalo čak i na sjednicama NSRS, a građani su se svakodnevno okupljali na protestima, apelujući na otkrivanje istine o stradanju mladića i izražavajući kritike na račun rada nadležnih institucija”, navedeno je u presudi.
U obrazloženju presude navedeno je i da je Rađen, po nalozima pripadnika policije, prikupljao video klipove sa nadzornih kamera u ulici Velibora Janjetovića Janje, kao i pronalazio brojeve telefona vlasnika objekata na kojima se nalaze video nadzori.
“Takođe, treba imati u vidu da se tužiteljevo ime u datom periodu dovodilo u vezu sa predmetnim slučajem, budući da se pljačka njegove kuće jedno vrijeme pripisivala pokojnom Davidu, da je spominjan u zvaničnim policijskim izvještajima, kako je pred sudom izjavio svjedok Branislav Borenović, što ni tužitelj u postupku ne spori, zatim da je, kako sam navodi, po nalogu policijskih službenika vršio prikupljanje snimaka nadzornih kamera koji bi mogli poslužiti kao dokaz u istrazi ubistva, te da je nekoliko puta saslušan u policiji i Tužilaštvu….”.
Ova presuda potvrdila je brojne činjenice koje sam o ovom slučaju objavio proteklih dvadeset mjeseci, ali važnije od toga je da bi ova presuda morala da bude temelj nove istrage o istrazi ubistva Davida Dragičevića, istrazi visokih zvaničnika MUP RS, kako bi se došlo do ubica i njihovih zaštitnika.
Ova presuda, takođe, nedvosmisleno potvrđuje svu izopačenost Režima i policijske Hunte Dragana Lukača, koji već dvadeset mjeseci nemilosrdno progone i satiru sve one koji zahtijevaju da se pronađu ubice i da se kazne i oni i njihovi zaštitnici i pomagači.
(509)