Njegov sistem je odsustvo sistema, njegova ideologija lišenost ideologije.

 

 

Piše: IVAN CRNJAC

 

 

Dragan Čović najkraće se može opisati kao političar koji je lišen ideologije i koji nema nikakav razrađen sistem.

 

 

No, je li to baš tako? Čović HDZ-om u BiH upravlja više od četvrt vijeka, a prve političke funkcije koje je obavljao pokazuju da je zagrizao velike stvari.

 

 

Čović se nikad nije mrcvario po opštinskim i kantonalnim vijećima, nije populističkim iskakanjima tražio prolaz kod ljudi, ni najavljivao revolucionarne mjere.

 

 

To i jest ključ njegovog političkog uspjeha – stihijska i lagana zauzimanja institucija i pozicija te njihovo podređivnje sebi.

 

 

Čović nije postao predsjednik HDZ-a BiH jer je bio profil koji mu ideološki odgovara, nije gradio sistem – ni vrijedonosni ni praktični pa se samo uspeo na vrh. Ne, on je predsjednik i najmoćniji Hrvat u BiH upravo zbog toga što ideologiju i sistem – nema.

 

 

Glavna okosnica ideologije “koju nema” kod Čovića je spremnost da se svakoj situaciji prilagodi. Naravno, u političkom smislu.

 

 

Pogledajte hronološki njegov odnos prema bivšim predsjednicima HDZ-a u Hrvatskoj. Od 2003. i Ive Sandera, do 2020. i Andreja Plenkovića. Čović je sa svima njima njegovao jedan odnos bez, a što se do sada pokazalo, ikakvog efekta ili ozbiljnijeg rezultata, ako ne računamo funkciju Željane Zovko u Evropskom parlamentu.

 

 

Saopštenja nakon sastanka s Plenkovićem danas i Sanaderom prije 17 godina – izgledaju potpuno isto. Puka birokratska skupina slova kako bi se zadovoljila forma, dok se o sadržaju nije marilo. Jednakopravnost, konstitutivnost, legitimno predstavljanje, evropski put… Ključne su to riječi Čovićevog servera u zgradi HDZ-a koje se unose svaki put nakon što se sastane s nekim pa onda automatski ponude saopštenje.

 

 

“Hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović potvrdio je da se u ponedjeljak u Zagrebu sastao s hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom, s kojim je razmijenio mišljenja o stanju u Hrvatskoj i BiH“, objavila je Hina 8. studenog 2004., a obratite pažnju na pasus ispod:

 

 

“Razmijenili smo mišljenja o aktualnim prilikama u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini”, izjavio je Čović u ponedjeljak navečer Hercegovačkoj televiziji u Mostaru.

 

 

To je, otprilike to, a uz ovu izjavu, Čović je dodao i kako će se ubrzo razgovarati o prijemu HDZ-a BiH u porodicu EPP-a.

 

 

U trenutku ove izjave, Čović je jedan od potpredsjednika HDZ-a BiH koji kreće ka lagnom preuzimanju te stranke.

 

 

Ne trebaju mu mediji

 

 

Mnogi kroničari situacije u bh. Hrvata često ističu kako je “sramotno i ružno” da HDZ BiH nije uspjela napraviti kvalitetan medij “koji će propagirati hrvatske interese”. Iako stoji, ova teza je problematična s obzirom na to da su hrvatski interesi u BiH nerijetko u suprotnosti s onim stranačkim.

 

 

Primjera radi, realni interes Hrvata u trenutku formiranja Savjeta ministara BiH bio je Ministarstvo vanjskih poslova. Umjesto da se insistira na toj poziciji, ona je ‘trampljena‘ za financije.

 

 

Čoviću, a niti bilo kome iz HDZ-a BiH mediji ne trebaju. Zašto? Mediji su, u svojoj konačnici, svi u jednoj mjeri nezavisni. Ako HDZ BiH ‘ulupa’ novce i stvori jak medij, on se danas-sutra može ‘oteti‘ i objaviti nešto što se Čoviću ili bilo kome iz vrha stranke neće svidjeti. Bude li urednik, pak, dovoljno lojalan pa takvu vrstu objave ignoriše, nemoguće ja da neko iz stranke u jednom trenutku neće proizvesti gaf koji će biti nemoguće ignorisati.

 

 

Takođe, u neformalnim razgovorima, neki od vodećih ljudi HDZ-a BiH ističu “kako njima mediji ne trebaju jer imaju ono što im treba”. Oni žive nekih 20 do 30 godina izvan okvira realnog i svijeta koji teče, stoga smatraju da je dovoljno objaviti saoopštenje koje će onda agencije prenijeti jer, eto, svakako prenose saopštenja.

 

 

Takođe, kad su u pitanju društvene mreže i komunikacija preko njih, HDZ-ovcima je to ‘špansko selo’.

 

 

Ne treba mu ni sistem

 

 

Izuzev Marinka Čavare koji kao predsjednik Federacije ima istoimenu stranicu na kojoj se prema prilici obrati, rijetko ko ima neku društvenu mrežu. Ako i imaju, postavke su im na ‘friends‘ pa često nitko i ne vidi što su objavili.

 

 

Vidi, doduše, ona skupina ljudi koja je niže pozicionirana u stranci pa sve lajka. Od toga nema ništa. Bianco podrška nije dobra ni u offline ni u online svijetu.

 

 

Osim što mu ne trebaju mediji, Čoviću ne treba ni sistem. Sistem koji on propagira i gura je “odsustvo sistema” i stvaranje utiska kako se ništa ne može riješiti bez njega.

 

 

Iako je taj utisak često pogrešan i Čović vam ne treba za trivijalnosti poput zapošljavanja čistačice u školi, njemu zapravo paše takav utisak jer ne želi s drugima dijeliti moć koju (često samo prividno) ima.

 

 

Uz izraz lica koji je uvijek između osmjeha i poluosmjeha, Čović se zapravo okružuje skupinom poltrona čiji je glavni zadatak govoriti – “Da, predsjedniče”.

 

 

Budimo pošteni, to i nije toliko loše kad bi stvari funkcionirale i kad bi on riješio ono što je detektovao kao problem, poput izmjena Izbornog zakona. Ili konačnog usvajanja zakona po principu “hrvatski novčanik u hrvatskom džepu”, odnosno izmjena zakona o javnim prihodima kojima se doslovno pljačkaju mnoge hrvatske sredine u BiH.

 

 

Čović zna za sve te probleme, radi ništa ili vrlo malo i neefikasno na njihovom rješenju, a u stranci nema osoba koje bi to mogle. Ako i ima, one su degradirane i niže pozicionirane.

 

 

Riječ je, dakle, o velikom problemu jer Čović neće ili ne može, a nesistemski sistem je posložen tako da nema ko.

 

 

Klimači glava ne mogu donositi promjene, oni su zaduženi za parazitiranje tako da je svako soliranje nedopustivo. I kažnjivo.

 

 

To nam je pokazao zadnji primjer iz Tomislavgrada i HBŽ-a. Iako je običnom čovjeku nebitno ko će biti premijer jednog od deset kantona, vrlo je indikativno kako su Vukadin i ‘disidenti’ ekspresno maknuti iz stranke. Ko god bi pokušao nešto slično, dogodilo bi mu se isto.

 

 

U odsustvu sistema, prvi stradaju oni koju pokušavaju ukazati na pogubnost tog odsustva.

 

 

Sve to ne bi bio problem vrijedan pomena da je situacija u Bosni i Hercegovini u političkom smislu takva da je Hrvatima svejedno ko su stranke koje ih predstavljaju.

 

 

S obzirom na to da političko pitanje svih pitanja nije riješeno, a HDZ BiH se nameće kao jedina legitimna zastupnica, Hrvati u Bosni i Hercegovini žive dvostruku majorizaciju.

 

 

Jednu provode stranke okupljene oko SDA i njihovi sateliti, drugu HDZ BiH koja godinama nije otklonila niti jedan problem za koji svi znamo da je tu.

 

 

Do kada će trajati takva politika, ne zna niko, ali je neka promjena u samoj srži te politike imperativ.

 

(Prenosimo s portala Bild)

(347)

HRVATSKI NOVINAR RASPALIO PO ČOVIĆU: „Njegov sustav je odsutnost sustava, njegova ideologija lišenost ideologije…“