Dr. Hasan Balić, pravnik i sudija, veliki poznavalac pravne struke i nauke, kazao je za “Oslobođenje” da i jedno i drugo ide u korist odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, koji je u utorak usvojio apelaciju Bejtulaha i Jakupa Ilijazija protiv Republike Srpske.
Ilijazijevim je 1993. godine u Gradišci, iste noći kada je srušeno još šest susjednih objekata, minirana kuća. Oni su iz Negotina, Republika Sjeverna Makedonija, a apelaciju su podnijeli 2. jula 2018. godine protiv presude Vrhovnog suda RS-a iz februara iste godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci od 11. jula 2017. godine. Tužbu su podnijeli aprila 2003. Osnovnom sudu radi naknade štete, i to protiv RS-a, Ministarstva unutrašnjih poslova Banja Luka i Opštine Gradiška.
Pravo na imovinu
– Ustavni sud BiH smatra da predočene činjenice ukazuju na postojanje određenog krivičnog djela te da su nadležne javne vlasti bile dužne provesti istragu o navedenom događaju. S obzirom na to da istraga nije provedena (policijska stanica u čijoj se neposrednoj blizini događaj desio to nema čak ni registrirano u svojim evidencijama), Ustavni sud smatra da RS nije izvršio svoju pozitivnu obavezu, pa je time apelantima povrijeđeno pravo na imovinu. Stoga, apelantima se mora nadoknaditi šteta koja je prouzrokovana uništenjem njihove imovine, navode iz Ustavnog suda BiH, koji je donio odluku da im se, zbog utvrđenih povreda Ustava BiH i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava, mora isplatiti odšteta od 39.123 KM sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.
– S interesovanjem sam pratio saopštenje koje su prenijela sredstva informisanja o uspjehu tužitelja Ilijazijevih protiv Republike Srpske, a u vezi s naknadom štete za uništenu imovinu u toku odbrambenog rata ‘92 – 95. Za mene kao pravnika, kao sudiju očekivano je ovo istupanje Ustavnog suda. Intimno, čudi me da su izdvojili mišljenje akademik Miodrag Simović i sudija Mato Tadić, koji je zajedno sa mnom bio i sudija Doma za ljudska prava BiH. Ne znam u čemu je izdvojio mišljenje, može se to odnositi na pravno obrazloženje, a može i na meritum. U njegove pravne sposobnosti ne sumnjam, pa me je to zabrinulo, ali odluke se donose većinom glasova, ističe Balić, napominjući da je suština spora u tome da je Ustavni sud riješio na ustavan način pitanje zastarjelosti.
Policijska uprava Gradiška u blizini koje su minirane kuće/
– Pitanje zastare je prigovor materijalnog prava, i na nju ne pazi sud po službenoj dužnosti, nego samo kada stranke istaknu. U ovom slučaju, prvostepeni i drugostepeni redovni sudovi su pravili neoprostivu pravnu grešku, jer nisu spor rješavali po zakonu. Morala se provesti istraga, utvrditi činjenice i donijeti odluka. Redovni sudovi, na veliko iznenađenje pravne struke, rješavaju pitanje zastare ne na osnovu zakona, nego zauzetog sudskog stanovišta. A sudsko stanovište, ma koja da ga je institucija donijela, ne može biti izvor prava. Sudi se na osnovu zakona, a zakon se ne može primijeniti ako se prethodno ne utvrde činjenice. Aneks 7 uopšte ne govori o zastarjelosti, govori o pravu koje teče. Ona strana koja je nanijela štetu ne može se osloboditi odgovornosti pozivanjem na zastaru. Zamislite kakve su to pravne nebuloze kada se u zauzetom sudskom stanovištu, koje je donijeto i prije nego što je Dejtonski mirovni sporazum stupio na snagu, kaže da je jedna tužiteljka bila u obavezi doći do nekog suda u BiH gdje postoji pošta i predati takvu tužbu. Kao da je neko, recimo, mogao doći u Sarajevo iz Ustikoline, kaže Balić, koji smatra da je ova odluka izuzetno važna za vladavinu prava u BiH.
Siromaško pravo
– Presuda može i treba da bude vjetar u leđa svim oštećenim, jer tako glasi i prva rečenica Aneksa 7 Ustava BiH: Onaj ko je štetu drugome nanio, treba i da obešteti. Ovdje, ako ne može kuću da napravi, onda treba da naknadi štetu. To je poziv svim žrtvama, bez obzira na to ko su, šta su, kakvih su vjerskih pogleda i nacionalnosti, da se obrate sudu i da traže naknadu štete. Ponavljam, ova je odluka riješila pitanje zastare, tvrdi Balić, a, prema njegovom mišljenju, sporni mogu samo biti troškovi.
– Jer, kako praktično podnijeti tužbu? Velika je vrijednost kuće, zemlje, vjerskog objekta, a na osnovu njih idu sudska taksa i advokatska tarifa. Ne bi li poslanici mogli da iniciraju zakon o siromaškom pravu? To je zakon koji oslobađa onoga kome je šteta nanijeta da snosi troškove postupka i da te troškove njemu i državi plati štetnik, ističe Balić, napominjući da presuda može imati velik uticaj na zbivanja u BiH i oko nje.
– Ako bi građani Sarajeva, Tuzle, Višegrada, Foče podnijeli pojedinačne tužbe, za nekoliko narednih godina budžet RS-a bi bio blokiran, što bi značilo njegovo ekonomsko uništenje. Isto tako, i oni građani koji misle da su im vlasti BiH i FBiH nanijele štetu u ratu, neka podnesu takve zahtjeve. Moguće je da se ovim nekako inicira i naknada štete žrtvama rata u BiH, kako fizičkim tako i pravnim licima, a sve bi to moglo da se riješi jednim ugovorom među stranama, napominje Balić.
(816)