Zašto Draško nikada neće biti Dritan?

Ove godine izbori u regionu ne samo da su bili revolucionarni jer su upravo na njima srušeni dugogodišnji lideri Milo Đukanović i Milorad Dodik (on makar djelimično), već su iznjedrili dvije nove političke zvijezde – najprije Dritana Abazovića, a potom mladog Draška Stanivukovića, piše Nova.rs.

Vidjeti nova lica na političkoj sceni u Srbiji je i dalje na nivou naučne fantastike, ali su Crna Gora i Bosna i Hercegovina dokazale da je upravo svježa krv neophodna da se maknu stare garniture. Srbija nema Dritana i Draška i još dugo će ih čekati piše u analizi.

Bilo bi pošteno reći da je uspjeh koji je lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović postigao veći, više historijski i više značajan od Draškovog koji je uzeo Miletu Dodiku Banjaluku – bastion Dodikovog SNSD-a jer je Abazović sa ostatkom crnogorske opozicije sa vlasti uklonio DPS Mila Đukanovića koji je 25 godina bio bog i batina Crne Gore.

Obojica su sa političarima koje su rušili na početku karijere imali okršaje; u skupštinskoj sali, sada već daleke 2013., nakon izlaganja poslanika Abazovića, Đukanović je, vidno iznerviran, viknuo na njega, nazivajući ga bitangom, a Dodik je vazda Stanivukovića zvao “nedonoščetom”, mada mu ovaj nije ostajao dužan.

Ipak, razlike između dvojice mladih lidera su makar jednako značajne.

Stanivuković nije bio dovoljno vješt – mada to ima možda veze i sa tim što ima tek 27 godina – da izbjegne mine koje su ga sačekale, te se u vrlo kratkom roku iz revolucionara pretvorio u homofoba i čovjeka koji negira genocid.

Stanivuković je prvo u nastupu za N1 u Zagrebu, u emisiji “Pressing”, izjavio da se u Srebrenici nije dogodio genocid, nego “veliki zločin i tragedija”. Na pitanje voditelja kako komentariše to što je Haški tribunal osudio Radovana Karadžića i Ratka Mladića za najteže ratne zločine, Stanivuković je odgovorio: “Ne priznajem ja od tog suda ništa!”

Nije mnogo prošlo dok su ga dočekali na nož i umjesto borca za slobodu počeli da nazivaju “četnikom”, “negatorom genocida” i “gorim nacionalistom od Dodika”.

Potom je za TV Face prije nekoliko dana rekao da svako ima pravo na sve vrste opredjeljenja, ali dok je on na čelu tog grada, gej parada neće biti organizovana jer on smatra da je za BiH dovoljna jedna, ona u Sarajevu, sve uz objašnjenje da je on Srbin i pravoslavac, kao i da “gej parada nije u duhu naroda kojem pripada”.

Novinari nisu zaobišli ni, što se moglo očekivati, kosovsko pitanje, a Stanivuković se zapetljao.

Prvo je rekao da je njegova zemlja Republika Srpska, a ne skraćeno “RS”, kako taj entitet nazivaju u Federaciji BiH, da je Srbija “Majka”, a Kosovo i Metohija dio Srbije. Na pitanje novinara smije li da kaže “Republika Kosovo” kada već govori Republika Srpska, odgovorio je da ne može jer je riječ o dijelu teritorije Srbije čiju samoproglašenu nezavisnost niko u BiH nije priznao.

Sa druge strane, stav Dritana Abazovića po pitanju Kosova neće se promijeniti, kako je više puta isticao, i nova Vlada Crne Gore neće povući priznanje. Abazović podržava borbu za poštovanje prava pripadnika LGBT populacije, za Srbiju je odmah rekao da “Crna Gora neće biti srpska Sparta”, a o genocidu u Srebrenici (po tom pitanju ima vrlo jasan stav: da je u Srebrenici izvršen genocid) rekao je da je crnogorska opozicija upravo pobjedila ljude koji su u njemu učestvovali.

Dritan Abazović je u trenutku kada je crnogorska opozicija uhvatila zalet zaista postao regionalna politička zvijezda; “dritanka” je postala nova omiljena frizura Balkanaca, na društvenim mrežama polemisalo se i o Dritanovom političkom programu i tome da li Dritan ima djevojku…

Stanivuković je još, kažu, zelen, a na društvenim mrežama se dosad najviše rapravljalo o njegovoj luksuznoj vili u Banjaluci i njegovim ispadima iz skupštine kada je, na radost onih koji nisu fanovi Mileta Dodika, lidera SNSD-a nazivao, između ostalog, i Dalaj lamom.

Očito da ima još da uči, uprkos velikom uspjehu koji je postigao u Banjaluci i, na širem planu, ugrozio Dodikovu dominaciju, a ako mu treba neko da se na njega ugleda, jasno da nema boljeg od Dritana Abazovića piše Nova.rs

Izvor:Oslobođenje

(201)