“Svjedočimo regresiji na Balkanu kao “dugom repu” prijedloga o razmjeni teritorija Vučića i Thacija, koji je plodno tlo našao kod bivše šefice vanjske politike EU Federica Mogherini i koju je ambasador Richard Grenell prodao Donaldu Trumpu”, kaže u intervjuu za “Antenu M” Kurt Bassuener, viši saradnik Vijeća za politiku demokratizacije (DPC, Democratization Policy Council) iz Berlina, povodom takozvanog non-papera koji je, kako je objavljeno, premijer Slovenije Janez Janša proslijedio predsjedniku Evropskog vijeća.
“Nadao sam se da će Bidenova administracija ne samo odbiti taj napor, već i suprotstaviti se transakcionističkom mentalitetu koji je zarazio State Department tokom Trumpove ere. Nažalost, to još nismo vidjeli”, ocjenjuje ovaj američki analitičar, stručanjak za Balkan, koji je neko vrijeme boravio u BiH, a sada je stacioniran u Edinburgu, u Škotskoj, na Univezitetu St. Andrews.
Opasno je i ne slučajno ako se ovi izvještaji iz non-papera pokažu istinitima, jer ovo ide naruku idejema koje iznose drugi u i izvan regiona, najviše predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću koji očigledno ima podršku neliberalnih lidera unutar Evropske unije, smatra Basuner.
Sam Janša, prema njegovom mišljenju, pretenduje da bude predvodnik neliberalnog bloka EU o balkanskim pitanjima. Na ruku mu idu tendencije, kako unutar EU tako i nezainteresovanost Bajdenove administracije za region, dok u State Departmentu još uvijek rade oni koji su provodili Trampovu politiku prema Balkanu.
Šta mislite o non-paperu (nezvanični dokument u opticaju) koji je, kako je objavljeno, premijer Slovenije Janša (Janez) poslao predsjedniku Evropskog savjeta Charlesu Michelu?
– Takav Janšin “non-paper” prijavljen je u kancelariji predsjednika Michela, prije nego što su povukli potvrdu … Teško je znati u šta vjerovati.
Ali s obzirom na Janšinu istoriju provokacija (podsjetimo na njegovu čestitku Trumpu nakon izbora), nije teško zamislivo da je predložio “dovršetak raspada Jugoslavije” kako je izvješteno. U kombinaciji sa, kako je objavljeno, pitanjem koje je predsjednik Pahor (Borut) postavio Predsjedništvu BiH- da li je moguće predvidjeti mirno razilaženje, čini se da to odražava jednu liniju razmišljanja koju sam ranije čuo od nekih političkih aktera Slovenije: da je etnička homogenost najzaslužnija za slovenački “uspjeh”.. ” Opasno, i ne slučajno ako se ovi izvještaji iz non-papera pokažu istinitima, ovo ide na ruku idejema koje iznose drugi, u i izvan regiona.
Čak i ako ne postoji, Janšin “non-paper” ima podržavaoce u EU
Želim jasno da kažem da se tako nešto očigledno ne može postići bez priličnog nasilja i posvećenosti spolja da se time „upravlja“, za čime nema očiglednog apetita, dakle ne vidim kritičnu masu ni za jedan tako opasan kurs, ali strateško držanje Zapada ostaje prilično bezvoljno, s prikazanim unutarevropskim nejedinstvom.
Drugo obrazloženje bilo bi postizanje manjih ciljeva zastrašivanjem EU članica da bi se još čvršće zagrlile sa neliberalnim liderima i njihovim agendama u regiji. Trenutno to vidimo na taktičkom/operativnom nivou u BiH sa nastojanjima EU i SAD-a da promijene izborni zakon, odgovarajući na zahtjeve lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića (i njegovog saveznika iz BiH Milorada Dodika).
Tajming ovih izvještaja uslijedio je nakon što je prošlog mjeseca Hrvatska sponzorisala jedan non-paper koji je Slovenija potpisala (s Bugarskom, Grčkom i Mađarskom) da progura izborni zakon na agendu (i poveže ga sa sposobnošću BiH da zaustavi migraciju), i ima određene logike.
Mislim da će vjerovatni efekat svih ovih izvještaja biti da pojačaju napore EU i Zapada da “stabilizuju” BiH putem posrednika na elitnom nivou, bez obzira što će to vjerovatno dugoročno imati negativan uticaj.
Imajući u vidu njegovu politiku i bliskost s gospodinom Vučićem, ne iznenađuje da gospodin Orban podržava ovako nešto, ili vlasti Poljske, ali što mislite o Hrvatskoj, a posebno o austrijskom premijeru, gospodinu Kurzu?
– Velika većina hrvatskog političkog spektra – i HDZ i SDP, ali i drugi – na BiH gledaju kroz etničke naočare i podržavaju Čovićevu agendu.
A postoji i značajna podudarnost između EU bloka “neliberalnih demokratija”, predvođenog Orbanom sa jednim etnokratskim svjetonazorom i podrške za ostale etnokrate.
To smo vidjeli s Gruevskim, sada je u Budimpešti i Kurz je vodio kampanju za njega; ali Vučić je definitivno primarni dobitnik sada.
A Orban i Dodik gaje nikad prisniji odnos. Orban i drugi sigurno bi voljeli imati više istomišljenika -neliberalnih država članica. U neposrednom vremenskom okviru oni imaju koristi od sopstvenih narative i uticaja. Janša bi mogao biti predvodnik neliberalnog bloka EU o balkanskim pitanjima.
(27)