ABDULAH SIDRAN: “Pravosuđe u BiH je temelj svega što je u društvu naopako, o Schmidtu niti imam stav, niti ću…”

Sidran smatra da “srpski svet” nije ništa drugo nego sakrivanje onoga što se kompromitovalo u sintagmi “velika Srbija”.

 

 

“Pet godina gledamo kako se pokušavaju falsifikovati istražni postupci i kako se pokušavaju podmetnuti lažni krivci u slučaju Memić.

 

 

Ne treba posebno objašnjavati zašto je neophodno ići u pomoć onima koji su pet godina izloženi organizovanom načinu varanja da bi se zaštitili stvarni krivci”, istakao je akademik Abdulah Sidran.

 

 

Gostujući u emisiji “Rezime” rekao je da u načinu na koji se sada atakuje na porodicu Memić ima neprihvatljivih podvala jer se govori političkim jezikom gdje se Memići, pa i mi koji hoćemo da ih podržimo, situiraju u politički kontekst i čak se neko sjetio da se tu radi o zaštiti javne tužiteljice koja progoni bosanske vojnike, generale, itd.

 

 

“To je nedopustivo, neprihvaltjivo jer mi koji pratimo stvari znamo da ni pisnuli nisu kad je taj progon vojnika naših i generala trajao. I nije im smetala ista tužiteljica, nije im smetalo ni takvo i takvo pravosuđe. Zasmetalo je sad kad je na putu da uradi nešto što ne odgovara.”

 

 

Pojašnjava da se smatra da su u ovom novom dobu nemoguće oružane, nasilne revolucije i da se stvari moraju događati drukčije.

 

 

“Ja se uzdam da nešto jeste moguće praviti virtualnim načinima novih tehnologija. Pravosuđe kakvo je danas u BiH je temelj svega što je u društvu naopako. A naopako je gotovo sve. Da, to bi mogla biti revolucija ako se dogodi da budu sankcionisani svi koji su u tom i u drugim sličnim primjerima, a nije ih malo. Kad bi se dogodilo da pravosuđe proradi kao nezavisno, odgovorno, u skladu sa istinom i zakonom, to bi stvarno mogao biti početak revolucionarnih promjena u društvu”, kaže Sidran.

 

 

O brojnim neriješenim slučajevima ubistava Sidran kaže da je pitanje šta je od toga objektivno teško rješivo, a šta je ostalo neriješeno zato što tako hoće oni koji upravljaju našim društvenim poslovima.

 

 

“Nijedan kriminal ni ozbiljna vrsta imovinskih velikih poslova, finansijskih itd., ne može se obavljati bez nekog procenta sudjelovanja i policije i svih organa. Tako da je to krenulo. Mi moramo podržati i moramo imati nadu. Strah je element kojim se upravlja masama, a svako ima neku egzistencijalnu boljku zbog koje smije ili ne smije činiti ovo ili ono. Ljudi se boje, isprepadani su, ljudi su masovno na egzistencijalnom minimumu i teško je biti hrabar pa rizikovati sve, na šta su sve spremni beskrupulozni montažeri,” dodaje Sidran.

 

 

O Christianu Schmidtu niti imam stav, niti ću ga imati, niti ga želim imati
O visokom predstavniku kaže da nam treba arbitar, a ne posmatrač.

 

 

“O Christianu Schmidtu niti imam stav, niti ću ga imati, niti ga želim imati. 2009. godine, a od toga sam kasnije imao nevolja, sam jednom italijanskom novinaru na pitanje o prisustvu međunarodne zajednice uopšte u BiH odgovorio užasnom mišlju, a pokazalo se i pokazuje se i dalje da je ona jezivo tačna – da nestanku BiH dadne privid neminovnosti. Dakle ide sve onako kako žele oni koji je žele uništiti, a međunarodna zajednica igra da kasnije može kazati mi smo tamo poduzeli sve što smo mogli, ali je to moralo biti tako. Zato nama ne treba voajer, posmatrač. Treba nam arbitar od kojeg mi ne tražimo navijanje nego da postupa onako kako postupa u svojoj sredini. On u svojoj sredini ne bi izabrao tzv. legitimno glasanje.”

 

 

Sidran smatra da “srpski svet” nije ništa drugo nego sakrivanje onoga što se kompromitovalo u sintagmi “velika Srbija”.

 

 

“To su svugdje prepoznali kao nešto nakaradno, neprihvatljivo, agresorsko, sa teritorijalnim pretenzijama na druge zemlje, pa da bi se ono skrilo kao nepromijenjeno, isto kakvo je bilo. Možda je u nekim segmentima medijska kampanja jača nego što je bila u pripremama njihovim ‘91. i ‘92. godine.”

 

 

O negiranju postojanja bosanskog jezika u Republici Srpskoj kaže da se zasad administrativno ne radi o negiranju jezika.

 

 

“On ne može negirati bosanski jezik, on negira naše pravo da ga tako zovemo. Dakle pravo na nominaciju. Na ovome nivou u kojem se stvar događa kao šta piše u đačkoj knjižici ja prstom ne bih mak'o. Neka ga zove kako god hoće. Dovoljno bi bilo u Ministarstvu prosvjete u Federaciji otvoriti kancelariju ili mogućnost nostrifikacije tih đačkih knjižica, svjedočanstava i upisati onako kako pite u Ustavu. Drugi su viši i drukčiji nivoi, perfidniji, ugrožavanja bosanskog jezika.”

 

(Federalna.ba)

(23)

ABDULAH SIDRAN: “Pravosuđe u BiH je temelj svega što je u društvu naopako, o Schmidtu niti imam stav, niti ću…”

| Bosna i Hercegovina, Slider, Vijesti, Zanimljivosti |
About The Author
-