“Dodik stalno pomjera granice. On je svjestan da na taj način sebi diže cijenu u nekim krugovima, pa i međunarodne zajednice tražeći neke maksimalističke ciljeve, on računa s tim da će dobiti neku vrstu popusta i na postojeće političke ambicije,” kaže Trifunović.

 

 

O izjavi Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH i predsjednika SNSD-a, u kojoj tvrdi da će zatražiti pomoć prijatelja ukoliko dođe do situacije da NATO interveniše u BiH, kao i o aktuelnoj političkoj situaciji u našoj zemlji nakon dolaska novog visokog predstavnika Christiana Schmidta, razgovarali smo sa Aleksandrom Trifunovićem, glavnim i odgovornim urednikom portala “Buka” iz Banja Luke.

 

 

“Ukoliko to bude potrebno, branit ćemo se i našim snagama. Ako dođe do toga da kažu da će NATO intervenisati mi ćemo zatražiti pomoć naših prijatelja koji su nam jasno i glasno rekli da oni svoje prijatelje nikada ne ostavljaju na cjedilu”, kazao je Milorad Dodik. Šta mislite o ovoj njegovoj izjavi, koliko je opasna?

 

 

Od svih njegovih političkih izjava, ovu smatram najopasnijom do sada. U toj izjavi Dodik pretpostavlja moguće sukobe, on daje do znanja ako mi nemamo snage da se odbranimo, a ne vidim koje su to snage, ne vidim uopšte zašto bi bio rat, iskreno. On govori da ne zagovara tu situaciju. Prvi dio te teze da će neko nas braniti i da niko neće ostati na cjedilu, koliko vidim u ovom trenutku Republika Srpska je ekonomski ugrožena. Tu ekonomsku ugroženost sanira međunarodnim kreditima. Međunarodni krediti su jedina podrška čime se hvali ovdašnja vlast kad je dobije, to su krediti koje dobijamo od zapadnih zemalja, mahom. I to su najpovoljniji krediti.

 

 

Oni nepovoljni nam dolaze od Kine. Ko je to obećao i ko je to nama toliko prijatelj da bi bio spreman da uđe u međunarodne incidente i takav geopolitički rizik da se uključi u neki novi sukob na prostoru BiH. Milorad Dodik mora objasniti ko su ti prijatelji, i da mi pitamo te prijatelje da li je to tačno.

 

 

Ako je to tako, onda moramo ozbiljno da ramišljamo o onome što bi moglo da se desi u BiH. Ja zaista mislim da je to ogroman blef, i da je Dodik u svojoj glavi zamislio da postoji neko, ne želim da imenujem ko bi to mogao biti, ko će se ovdje uključiti i ratovati zbog nas ili nekih njegovih ciljeva. Zašto mislim da je to blef, pa Milorad Dodik nikad nije rekao šta će se to dešavati sa RS-om, mislim hipotetički na dan poslije proglašenja nezavisnosti. On u ovom trenutku barata tom tezom o samostalnosti jedinim preostalim političkim alatom.

 

 

On to radi dobro do te mjere, da sada vi i ja razgovaramo o tome, da se mediji samo time bave. A niko ne priča da smo po mortalitetu od covida među prvim u svijetu, da se vakcinisalo 20 posto ljudi i da smo zemlja na rubu ekonomskog kolapsa. U jednoj postratnoj BiH u kojoj se proces suočavanja sa prošlošću nikad nije desio, teme kao što su ove mogu da izazovu ozbiljne probleme. Ne želim da se to ikad desi, ali one mogu da iniciraju situacije koje mogu da nas dovedu na rub sukoba. Kad dođemo na rub sukoba, svjedoci smo da se te stvari teško vraćaju nazad u kutiju.

 

 

Dodik stalno pomjera granice

 

 

Opozicija, odnosno političari iz SDS-a otvoreno govore da Dodik vodi ka uspostavlanju totalitarnog režima u svim sferama života u RS-u, da li se možda nazire neko uklanjanje predsjednika SNSD-a sa političke scene u BiH?

 

 

SDS je sve ove godine opozicija kakvu bi Dodik mogao samo poželjeti. U suštini, toliko je puta SDS dao podršku Dodiku u gomili slično izmanipulisanih političkih situacija koje su imale za cilj samo da ojačaju Dodika i njegovu poziciju. Kad bi se SDS prestao tako ponašati možda bi ih ljudi počeli ozbiljno doživljavatI.

 

 

Činjenica je kada su stvari dolazile do skupštine ili kad bi trebalo da pokažu da se zaista ne slažu sa Dodikom, oni su mahom bili ili suzdržani ili su ga podržavali. Mislim da je Milorad Dodik ušao je u jednu vrlo opasnu zonu sa svojim izjavama. On stalno pomjera granice.

 

 

On je svjestan da na taj način sebi diže cijenu u nekim krugovima, pa i međunarodne zajednice tražeći neke maksimalističke ciljeve, on računa s tim da će dobiti neku vrstu popusta i na postojeće političke ambicije. To je njegov maksimum kako on funkcioniše. Zbog te manipulacije i političkog ponašanja ljudi odavde odlaze. A što se tiče SDS-a, oni treba da nude druge opcije. Treba da pokažu šta su spremni da izgube, a da ostvare politički cilj – da vlast koju personalizuje Milorad Dodik, ode. Mislim da je to veliki razlog nepopularnosti SDS-a u narodu, i više nisam siguran da li su oni najveća opoziciona stranka u RS-u.

 

 

Christian Schmidt i konfuzne izjave

 

 

Inzkov zakon o zabrani negiranja genocida u Srebrenici i dolazak Schmidta kojeg Dodik i njegov SNSD ne priznaje, doveli su BiH u nezavidnu situaciju. U kom pravcu se, prema Vašoj procjeni, kreće ova zemlja?

 

 

Više je nego jasno da je Valentin Inzko donio vrlo ličnu odluku. On je samostalno odlučio da donese tu vrstu odluke. Po reakcijama ambasada koje su se kasnije uključile i komentarisale, one jesu podržale njegovu odluku, ali je jasno je da nema neke strategije šta poslije nje.

 

 

Schmidt se u svojim obraćanjima pokazivao poprilično neobaviješten šta se to ovdje uopšte dešava. On daje vrlo konfuzne izjave. Mnogo zanimljivije od same odluke je to šta je ona izazvala. Izazvala je podjelu na one koji negiraju OHR i one koji ga podržavaju. Imamo situaciju da nas dijeli jedan normalan zakon koji zabranjuje veličanje ratnih zločina, kojeg bi se u jednom normalnom svijetu svako trebao da pridržava. Mi smo od njega napravili političko pitanje. I sada imamo situaciju da je predsjednica RS-a Željka Cvijanović proglasila tu uredbu visokog predstavnika nevažećom. I to traje. Ne funkciniše sistem, ušli smo u jednu krizu u kojoj se ne vidi kraj, a međunarodna zajednica i politički akteri ne žele uopšte da razgovaraju na tu temu.

 

 

Nisam siguran da li je Schmidt uopšte u BiH, ne znam kada je taj čovjek ovdje, kada je u Njemačkoj, a kada u Srbiji? U stvari, do sada nisam vidio nijedno njegovo ozbiljno obraćanje na temu šta on misli ovdje da radi. Ono što je najbitnije je da OHR više nema kapacitet koji je imao, to je sada jedna kancelarija sa određenim brojem zaposlenih koja najčešće odgovara sama sebi. Međunarodna zajednica nema jasan cilj šta sa BiH. To najbolje prezentuje kancelarija OHR-a u BiH. I mi moramo prihvatiti da nismo interes međunarodne zajednice, oni imaju najnižu moguću ambiciju što se tiče naše zemlje, a to je – samo da se ne puca. Dakle, imamo jednu vrlo neobičnu situaciju koja frustrira, jednu privremenost beskonačnu u kome više niko ne očekuje više nikakav napredak od naše zemlje. To i ne kriju. Imamo situaciju u kojoj smo mi, koji smo odlučili da ostanemo, prepušteni sami.

 

 

Dodikov permanentni sukob sa gradonačelnikom Banja Luke

 

Gradonačelnik Banja Luke Draško Stanivuković svako malo “provocira” SNSD i njegove kadrove, iznoseći kompromitujuće dokaze protiv njih. Koliko je svojim djelovanjem uspio destabilizovati vladajuću stranku u RS-u?

 

 

Mislim da SNSD nije puno oslabljen . Suština je da imamo permanentnu izbornu kampanju u političkom životu Republike Srpske i Banja Luke. Milorad Dodik je rekao odmah nakon izbora da ne može da shvati da je Banja Luka glasala protiv njega i da će se on, na neki način, osvetiti Banja Luci zbog toga. I čini se da on sada ima permanentni sukob sa gradonačelnikom i obrnuto.

 

 

Najviše to trpe ljudi koji žive u ovom gradu. Vrlo je teško artikulisati taj svoj bijes zbog novonastale situacije. Imate osjećaj da se stvarnim problemima bave onoliko koliko oni mogu biti vidljivi na socijalnim mrežama i da tu donesu neke poene. Gomila je problema. Imam osjećaj da bi se mnogo više moglo uraditi da nemamo situaciju blokirane skupštine, blokiranog usvajanja budžeta i sve se to polituzuje do te mjere da niko ne želi da popusti.

 

 

Svi nastupaju sa maksimalističkim stavovima, a pozadina svega je da se tom nekom biračkom tijelu kaže da nema odustajanja. A zbog tih neodustajanja, ispaštamo mi koji živimo ovdje, koji se suočavamo sa problemima koji su bili aktuelni za vrijeme prošle vlasti.

 

 

Opozicione stranke su početkom oktobra organizovale proteste u Banjoj Luci, tada ste rekli da su lažni opozicionari izviždani, šta ste mislili time reći?

 

 

Kada su izašli Selak i Nešić bilo je baš puno zvižduka, oni su prepoznati kao ljudi koji su sarađivali sa vlastima deceniju i više. Ljudi su im dali do znanja da ih ne smatraju pravom opozicijom. Po nekim blagim reakcijama ljudi koji su bili na skupu bilo je jasno ko tu ima podršku, a ko je nema uopšte. Ovaj skup je najviše služio tome da se svima koji prate političku scenu, a i sami ljudi iz opozicije, shvate kako stoje u javnom mnijenju. Protest u Banjoj Luci je mogao biti mnogo masovniji s obzirom na teme i probleme koje je zakačio. To se nije desilo. Ali je došlo do javne osude nekorektnog političkog ponašanja. Već taj dan su prijetili onima koji su im skandirali. Svaki put kad imate osjećaj da je opoziicija, ili oni koji sebe tako nazivaju, da su spremni da se ponašaju drugačije od ovih koje kritikuju, znaju vas iznenaditi da se vrlo brzo znaju ponašati kao oni koje žele da skinu sa vlasti.

 

 

U RS-u aktuelna je afera “Kiseonik”, šta je pozadina ove priče, da li su građani Banja Luke prepadnuti i koliko vjeruju u zdravstvo?

 

 

Ne vidim neku ozbiljnu reakciju osim nešto malo na društvenim mrežama o svemu što se dešava, pa i na tako ozbiljnu stvar. Još nemamo zvanične informacije. Više nego jasno je da smo godinama, posebno u godini pandemije koristili tehnički kiseonik kao medicinski što, jednostavno, nije dozvoljeno. I sad u jednoj takvoj situaciji, imamo pokušaje bavljenja nekom formom “ko to kome smišlja”, da li to PDP smišlja SNSD-u, da li se to gradonačelnik priprema za novu kampanju…Toliko se teorija razvilo oko jedne proste činjenice da je utvrđeno da je tehnički kiseonik korišten kao medicinski godinama. Prema tome ne može se uspostaviti stav struke, pravosuđa i sistema, nego se ta afera ostavila političkom mešetarenju. Ona pokazuje na koji način fuknkcionišu stvari u ovom društvu. Šta god uradite, to vam je dozvoljeno i daje mogućnost pravdanja, iako ste uradili nešto što nije zakonski.

 

 

Koliko mediji u našoj zemlji plasiraju realnu sliku stanja u državi, nerijetko se spominje da trenutna situacija podsjeća na 90-te, kako se Vama čini kao uredniku Buke koji relativno često prikazuje lijepu stranu BiH, kroz fotografije i tople ljudske priče?

 

 

Mi smo mali tim, maksimalno se trudimo. Ima fenomenalnih ljudi koji se za ovu zemlju bore na najbolji mogući način konkretnim patriotizmom i željom da sredine u kojima žive budu bolje, da zaposle što više ljudi, i da ti ljudi koji rade da što bolje obavljaju svoj posao. Bivša zaposlenica Facebooka je nedavno imala svjedočenje pred Kongresom i rekla je jednu strašnu stvar, a to je – da oni forsiraju mržnju i sukobe na mreži (na Facebooku) zato što to to donosi više posjeta nego što donose neke lijepe teme. U BiH mržnja i podjela služe samo za politički profit nekolicine.

 

(Razgovarala: Sanela GOJAK)

(29)

ALEKSANDAR TRIFUNOVĆ ZA “SB”: “Jedna Dodikova izjava je vrlo opasna, on u njoj pretpostavlja moguće sukobe u BiH, Schmidt još ne zna šta će uraditi u BiH…”