Iako međunarodno pravo seksualno zarobljavljanje i s*******e priznaje kao ratni zločin, mali je broj zločinaca kojima se sudi po ovoj osnovi.
Bosna i Hercegovina radi na međunarodnom protokolu koji treba pomoći žrtvama da lakše stignu do pravde za kojom tragaju.
Al Jazeerina ekipa posjetila je Višegrad u kojem su, u prostorijama Stanice javne bezbjednosti tokom 1992. godine, ljudi dovođeni na ispitivanje. To je i mjesto gdje je Bakira Hasečić prvi puta s******a.
„Tu je Milan Lukić nada mnom izvršio seksualno zlostavljanje u prisustvu Sredoje Lukića. Kroz izjave udruženja ‘Žene žrtve rata’ znam da je još mnogo djevojaka, djevojčica i žena dovođeno, silovano, seksualno zlostavljano. Mnogima se gubi svaki trag, a da o muškarcima i ne govorim“, priča Bakira Hasečić.
Uslijedila su odvođenja na druge lokacije.
Bakira je Al Jazeeru odvela do Zavoda za zaštitu žena i djece s posebnim potrebama. U 22 godine, ovo je tek drugi put da dolazi na to mjesto.
Teže je, kaže, posjetiti mjesto zločina nego o njemu pričati.
Kćer s******i pred roditeljima
„I treba pričati. Molim sve žene i muškarce, a veliki je broj silovanih muškaraca u našem udruženju, da prekinu šutnju, da progovore, da svjedoče. Biće im lakše. Dok god ne progovore i ne bude zadovoljena pravda, uvijek u prsima nose jednu atomsku bombu. I sa tom svojom traumom živite, spavate i budite se“, nastavlja Bakira.
Do srednje škole u centru grada nije mogla otići, jer to mjesto zločina nikada poslije nije mogla posjetiti, kao ni kuću, koju od škole u koju je odvođena i s******a, dijeli samo Drina. Ta je kuća pripadala njenoj porodici i u njoj je u aprilu 1992. godine s******a njena kćer. U njenom i prisustvu njenog muža.
„Iako je Bakira Hasečić nije jedina žrtva silovanja Milana Lukića, iako su i druge višegradske žrtve svjedočile o silovanjima i Milana i Sredoja Lukića, ni jedan ni drugi u Haagu nisu odgovarali za taj ratni zločin“, konstatira Al Jazeerina reporterka Arduana Kurić.
Milan Lukić osuđen je na doživotnu robiju, ali Bakira Hasečić smatra da pravda nije zadovoljena jer njegova optužnica nije uključivala i silovanja.
Poseban protokol za žrtve
Žrtve se plaše da će, zbog pravne procedure koja traži materijalne dokaze, dokumentaciju, svjedočenja, i mnogi drugi zločinci proći nekažnjeno.
Da bi se to spriječilo tužioci, sudije, organizacije uključene u problem rade na međunarodnom protokolu o lakšem prepoznavanju i dokazivanju zločina.
„Cilj tog segmenta je upravo to: da se žrtve ne izlažu ponovnoj traumatizaciji već da prva izjava, jedna izjava koja se uzme od žrtava u vezi sa događajima o stradanju koje su preživjeli, bude kasnije korištena i u krivičnom postupku, ali i drugim postupcima za ostvarivanje njihovih prava“, navodi Lejla Mamut, koordinatorica za ljudska prava u udruženju TRIAL.
Protokol će biti predstavljen na globalnom samitu u Londonu, najavljenom za juni i tada će se od svjetskih vlada zatražiti poštivanje Deklaracije o sprečavanju seksualnog nasilja u konfliktu, kako bi se masovna silovanja ubuduće spriječila, a žrtve dobile pravdu koju traže.
(28)