Proteklih dana, aktualna ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković boravila je u službenoj posjeti Ruskoj Federaciji gdje je najavila “otvaranje ruskih humanitarnih centara u BiH”. Istovremeno, bivši ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija otvoreno podržava politike Ruske Federacije i Kine u Bosni i Hercegovini.

 

 

Piše: AVDO AVDIĆ

 

 

Lav koji riče bio je zaštitni znak “Metro Goldvin Majera”, jednog od najvećih studija u istoriji filmske industrije. Prije nekoliko godina, svjetski mediji su objavili da je “lav prestao da riče”. No, da li je?

 

 

U petak navečer, sat i po prije polnoćke, lav je ponovo zarikao. Ne u Holivudu, već na službenom Twitter nalogu ministrice vanjskih poslova BiH Bisere Turković. Provjerio sam, profil nije hakovan. Nažalost.

 

 

High Stakes Diplomacy 🇧🇦🇷🇺#HighStakesDiplomacy pic.twitter.com/nK4kTe1VH1

— Bisera Turković (@BiseraTurkovic) December 24, 2021

 

Zaljubljeni pogledi u ruskog ministra vanjskih poslova učinili su svoje. Sergej Lavrov se pretvorio u lava. I to lava koji riče.

 

 

To što je Bisera Turković boravila u službenoj posjeti Rusiji, to što se srela sa jednim od najmoćnijih ljudi te države i svjetke politike uopće je pohvalno. I njena fascinacija Lav(rov)om donekle je razumljiva, jer nakon što se godinu i po, uglavnom, susrećete sa zamjenicima pomoćnika, onda je veliki uspjeh kada vas ugosti ministar vanjskih poslova Ruske Federacije. Ali zašto, zaboga, lav? Šta on simbolizira? Ministrica vanjskih poslova BiH hoće da kaže da je Lavrov, zapravo, “lav”, a ona samo “plijen”? Ili nam želi reći da “ne diramo lava dok spava”? I da se Lav(rov)u može otići samo sa dobrim vijestima.

 

 

“U Rusiju sam došla s dobrim vijestima koje se tiču dogovora da se u Banjoj Luci otvori ured Ruske Federacije u BiH. To smo čekali neko vrijeme zbog nemogućnosti državnih institucija da rade, ali to je sad riješeno”, kazala je Turković i dodala kako se “očekuje i donošenje odluke o otvaranju ruskih kulturnih i humanitarnih centara u BiH”.

 

 

Tako je. Treba proširiti ruski uticaj u BiH. Malo ga je. A Ruska Federacija je, još od onih dobrovoljaca koji su pucali po Sarajevu, i direktne podrške separatizmu Miloradu Dodiku, “vekovni prijatelj” Bosne i Hercegovine.

 

 

Sa Biserom Turković, Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom, očito se slaže i bivši ministar vanjskih poslova Zlatko Lagumdžija. On će još, uz Rusiju, na listu “bh. prijateljskih” zemalja dodati i Kinu, državu u kojoj je, dok je slučajno prolazio, u julu 2019. godine, primio nagradu za izuzetna akademska postignuća na Sveučilištu u Pekingu.

 

 

“Ono što je zvanična ruska politika i kineska politika. Neposredni povod je bio kad sam zvao američkog ambasadora, kada je Dodik izjavio da iza njega stoji Putin i Xi Jinping koji su mu rekli – samo nastavi, majstore, dalje. Ja sam zvao da pitam, tako vam Boga, je li moguće da neko izlazi sa takvim stavom jer to je u direktnoj suprotnosti sa spoljnom Kine, ja to odlično znam. Sa principima na kojima počiva njihova spoljna politika. Podržavati secesiju bilo koga na planeti, Kina je zadnja zemlja koja bi tako nešto uradila. Prirodno, radi se o tome da Dodik priča stvari koje jednostavno nisu tačne. I ovdje stvara dalje atmosferu da iza njega stoji neko. Ja ne vjerujem. Potpuno sam uvjeren u to. I u razgovoru koji ste mogli vidjeti u intervjuu Lavrova koji je danas dao našim medijima u kome je savršeno jasno da Rusija ima neslaganja oko visokog predstavnika, to nije sporno, ali Rusija ne podržava narušavanje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Rusija ne da ne podržava secesijske činove. Rusija ne podržava ono što je antiustavno djelovanje i Rusija ne podržava razbijanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH”, kazao je Zlatko Lagumdžija, gostujći u petak na N1 televiziji.

 

 

Bivši ministar vanjskih poslova @LagumdzijaZ u odbrani ruske i kineske politike u BiH – @N1infoSA pic.twitter.com/Ki3biCnC3C

— Istraga.ba (@IstragaB) December 25, 2021

 

 

Da su kineske diplome i dodatna sredstva uvjeravanja uticala na Lagumdžijine promjene stavova, dalo se naslutiti još 2017. godine, kada je bivši ministar vanjskih poslova BiH učestvovao na konferenciji “Pojas i put” koju je organizirala kineska ambasada u Sarajevu.

 

 

Govoreći tada, Lagumdžija je istaknuo da će inicijativa Jedan pojas – jedan put imati direktne refleksije na Bosnu i Hercegovinu, uključujući i inicijativu 16+1 kojom Kina na velika vrata ulazi u ovaj dio svijeta, angažirajući sredstva u visini od 900 milijardi dolara za oživotvorenje novih razvojnih platformi.

 

 

Dodao je da BiH ima sreću da Kina želi da je vidi na dijelu svog puta ka kreiranju nove konstelacije u kojoj ova zemlja ne želi biti lider u klasičnom smislu riječi, nego želi da bude partner i da kreira mrežu partnera.

 

 

“Dobra vijest je da Kina to želi, a loša je da mi to ne vidimo, ali vjerujem da smo na putu da Kinu približimo Bosni i Hercegovini”, poručio je tada Zlatko Lagumdžija.

 

 

Nakon što je postao promotor kineske politike, Lagumdžija je sada počeo da promovira i politiku Ruske Federacije BiH, tvrdeći da ni oni ne podržavaju secesiju u BiH. U nastavku ćemo samo podrjetiti na ključne detalje iz ne tako daleke povijesti.

 

 

Ruski „mirotvorci“: Zločin na Markalama počinili muslimani

 

 

„Naši mirotvorci na Balkanu“ naslov je zbornika objavljenog 2007. godine u Moskvi.

 

 

„To je“, piše bivši ambasador BiH u Rusiji Enver Halilović, „ u suštini zbornik proizvoljnosti, neistina, konstrukcija i laži o ratu u Bosni i Hercegovini“.

 

 

Među osobama čije je svjedočenje objavljeno u zborniku su Jelena Guskova i Andrej Demurenko. Guskova je, kao akademik Ruske akademije nauka bila svjedok-ekspert u procesu protiv Stanislava Galića pred Haškim tribunalom, dok je Demurenko, kao bivši komandant ruskog bataljona UNPROFOR-a u BiH, svjedočio u korist Radovana Karadžića i nekoliko oficira Vojske Republike Srpske, tvrdeći da je granata koja je na sarajevskoj pijaci Markale ubila 43 osobe ispaljena sa „muslimanskih položaja“.

 

 

U Rusiji su, nakon rata, utočište pronašla najmanje dvojica haških optuženika. Jednog od njih, Sredoja Lukića, već smo pomenuli na početku teksta, dok je Dragan Zelenović godinama živio u Sibiru, gdje je uhapšen 2005. godine. U Haagu je priznao da je u Foči učestvovao u masovnom silovanju Bošnjakinja nakon čega je osuđen na 15 godina zatvora.

 

 

Kada je 2008. godine, nakon više od decenije skrivanja, u Srbiji uhapšen Radovan Karadžić, zvaničnici Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije saopćili su kako ne vjeruju u „nepristrasnost“ Haškog tribunala.

 

 

Ruski naučnici negiraju identitet Bošnjaka i bosanski jezik

 

 

U udžbenicima historije i lingvistike, primijetio je bivši ambasador BiH u Moksvi Enver Halilović, u slavističkim naučnim krugovima Akademije nauka Ruske Federaciji, na univerzitetima i institutima u Rusiji, negira se ime i identitet bosanskog jezika i nacionalno ime Bošnjak. Tako šef Odsjeka za slavistiku na Filološkom fakultetu državnog univerziteta Lomonosov, V.P. Gudkov, u svojoj knjizi: Slavenski svijet, problemi historije i savremenosti (2007. godina), negira postojanje bosanskog jezika.

 

 

„Muslimani u Bosni i Hercegovini su u etničkom smislu potomci jugoslovenskih hrišćana, koji su u vrijeme osmanske vladavine napustili svoju i prihvatili vjeru osvajača“, napisao je profesor Gudkov.

 

 

Dalje u knjizi profesor sa državnog ruskog univerziteta u Moskvi navodi da su muslimani sami sebe nazvali Bošnjacima.

 

 

Profesor Enver Halilović u svojstvu tadašnjeg ambasadora BiH u Rusiji uputio je otvoreno pismo profesoru Gudkovu u kojem ga upozorava ga na nelogičnosti i grube propuste prilikom „istraživanja“ BiH i Bošnjaka.

 

 

No, nije ovo jedini slučaj negiranja identiteta Bošnjaka u ruskim naučnim krugovima. Tako u dvotomnoj knjizi „Historija južnih i zapadnih Slavena“ koju je izdao Univerzitet u Moskvi (izdanja 1998. i 2005.) i koja se, prema preporuci Ministarstva obrazovanja Ruske Federacije, koristi kao udžbenik na univerzitetima, piše da su Bošnjaci, zapravo, „takozvani bosanski muslimani“.

 

 

Skoro identične stavove ima i Srpska akademija nauka i umetnosti koja je, u Memorandumu II, koji je 2012. godine objavila Slobodna Bosna, jedan dio posvetila identitetu Bošnjaka.

 

 

„Treba izbjegavati upotrebu termina Bošnjak i uvijek upotrebljavati termin musliman, te ih na taj način definisati kao religijsku grupu, a ne narod. Koristiti svaku priliku da se istakne kako su to Srbi koji su izdali vjeru pradjedova i privatili islam“, navedeno je u Memorandumu II SANU-a.

 

 

„Zašto Dodik Bošnjake zove muslimanima“, upitali su se novinari Slobodne Evropeu tekstu od 7. novembra 2021. godine.

 

 

To je, zapravo, bila tema emisije Most u kojoj su problematizirane izjave Milorada Dodika, člana Predsjedništva iz Republike Srpske koji sve češće u svojim javnim istupima koristi termin – „muslimani“.

 

 

“Šezdesetih godina prošlog vijeka oni su se ovdje zvali Srbi muhamedanske vjere, pa su onda postali muslimani sa malim ‘m’ jer je to trebalo Titu jer je pravio odnose sa Nesvrstanim pa da pokaže kako ima dobar odnos sa muslimanima… E onda su oni počeli nešto da se homogenizuju, da bi do 1993. godine kao muslimani, sa malim ‘m’ na početku, sami sebe proglasili Bošnjacima sa namjerom da termin bude dovoljno intrigantan da integriše i sve Srbe i Hrvate i da se stvori bosanska nacija, bosansko pismo, bosanski jezik”, kazao je Milorad Dodik 3. avgusta 2021. godine, gostujući na Radio televiziji Republike Srpske.

 

 

Valentina Matvijenko – Rat u BiH građanski, pravosuđe BiH nije u Dejtonu

 

 

U aprilu 2018. godine, u službenoj posjeti Bosni i Hercegovini boravila je predsjednica Vijeća Federalne skupštine Ruske Federacije Valentina Matvijenko, političarka koju smatraju jednom pet najmoćnijih osoba u Ruske Federacije.

 

 

„U BiH je bio građanski rat“, kazala je Matvijenko u obraćanju delegatima Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

 

 

Ona je u Parlamentu Bosne i Hercegovine kazala da „Ruska Federacija smatra da treba prestruktuirati Ustavni sud BiH i da se Sud BiH i Tužilaštvo ne pominju u Ustavu Bosne i Hercegovine.

 

 

Ove teze ruske zvaničnice danas koristi Milorad Dodik koji je započeo proces „vraćanja nadležnosti“ na Republiku Srpsku, tvrdeći da pravosudne institucije BiH nisu definirane Ustavom Bosne i Hercegovine.

 

 

Ruska ambasada podržava Milana Tegeltiju i Gordanu Tadić

 

 

Nakon što je u junu prošle godine Vijeće za implementaciju mira (PIC) pozvalo na nužne reforme Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, reagirala je Ambasada Ruske Federacije koja je „izuzela svoje mišljenje“, a podom pružila otvorenu podršku VSTV-u i Tužilaštvu BiH kojim su, u tom trenutku, rukovodili Milan Tegeltija i Gordana Tadić.

 

 

“Upravni odbor PIC-a primio je k znanju potrebu da se izvrši reforma Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) kako bi se rješavala pitanja sukoba interesa i druga pitanja vezana za integritet, ojačala neovisnost, disciplinska i profesionalna odgovornost i omogućili pravni lijekovi protiv odluka VSTV-a, pozivajući sve organe vlasti da što prije osiguraju donošenje izmjena i dopuna Zakona o VSTV-u”, glasilo je saopćenje PIC-a.

 

 

Nekoliko sati kasnije, 3. juna 2020. godine, Ambasada Ruske Federacije je izdala saopćenje kojim je podržala VSTV i pravosuđe.

 

 

“Ambasada Rusije sa zabrinutošću prati razvijanje situacije u oblasti pravosuđa, posebno u kontekstu nedavnih dešavanja u Federaciji BiH. Istovremeno smatra neprihvatljivim pokušaje vršenja političkog pritiska na organe suda i tužilaštva, kojima mora biti obezbjeđena mogućnost nezavisne, nepristrane i profesionalne djelatnosti u skladu sa zakonom. Slučajevi prijetnje sudskim i tužiteljskim radnicima moraju biti ozbiljno shvaćeni i hitno procesuirani”, saopćeno je iz Ambasade Ruske Federacije, čiji se bivši šef, Petr Ivancov, službeno susretao sa tadašnjom glavnom tužiteljicom Tužilaštva BiH Gordanom Tadić.

 

 

Prijetnje Bosni i Hercegovini zbog NATO-a i podrška Miloradu Dodiku

 

 

Nastavak analize urednika portala “Istraga.ba” Avde Avdića pročitajte  OVDJE.

 

(SB)

(21)

ANALIZA AVDE AVDIĆA: Bh. vanjska politika – Biserino životinjsko carstvo u Rusiji i “Slučajni p(r)olaznik” na putu svile…