Velike najave iz Budimpešte o finansijskoj pomoći Miloradu Dodiku i njegovim secesionističkim planovima mogli bi ostati samo na riječima jer duboko krše i domaće i međunarodno zakonodavstvo.
Mađarski premijer Viktor Orban prije nekoliko dana najavio je da će blokirati sve poteze Evropske unije da sankcioniše režim Milorada Dodika zbog njegovih separatističkih planova.
Također, Orban je kazao da će Mađarska dati 100 miliona eura pomoći Republici Srpskoj.
Međutim, Milorad Dodik bi mogao ostati kratkih rukava, s obzirom da se radi o međunarodnom transferu novca, koji nije u nadležnosti Republike Srpske nego države Bosne i Hercegovine.
U članu 3. stavu 2. Ustava Bosne i Hercegovine stoji da “svaki entitet može sklapati sporazume sa državama i međunarodnim organizacijama uz suglasnost Parlamentarne skupštine”.
To znači da Republika Srpska može praviti finansijsko-kreditni aranžman sa Mađarskom samo uz suglasnost Parlamentarne skupštine BiH.
Po Ustavu BiH, član V stav 3, Predsjedništvo BiH je nadležno za “vođenje pregovora za zaključenje međunarodnih ugovora Bosne i Hercegovine, otkazivanje i, uz suglasnost Parlamentarne skupštine, ratifikovanje takvih ugovora”.
Predsjedništvo po Zakonu o postupku zaključivanja i izvršenja međunarodnih ugovora BiH (član 3.) “može ovlastiti Savjet ministara Bosne i Hercegovine i druge nadležne organe BiH da zaključe međunarodni ugovor”.
Takođe, osim ovlaštenja, postavlja se pitanje i ko će garantovati vraćanje kredita Mađarskoj.
Po Zakonu o zaduživanju, dugu i garancijama Bosne i Hercegovine (član 32.), ako entitet ne izmiri svoje obaveze, “Ministarstvo finansija BiH će obezbijediti dovoljan iznos sredstava dužnika u skladu sa Zakonom o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini i iskoristiti ih za plaćanje prispjele obaveze”.
Obzirom da je za tu vrstu transakcije potrebna odluka Savjeta ministara, skoro da je izvjesno da ministri koji dolaze probosanskih stranaka neće glasati za tu vrstu odluke, kako saznajemo.
Dodiku ostaje da kod Orbana zahtijevaju da Mađarska prekrši niz međunarodnih regulativa, i na sebe navuče skandal međunarodnih razmjera, kako bi pomogli Srpskoj.
S druge strane Orban bi mogao takvom akcijom postati predmet Evropske komisije zbog kršenja vladavine prava i pravila međunarodnih finansijskih transakcija, koje su u EU rigorozno uređene.
(Klix)
(26)