Prvi ozbiljan odgovor na ovo pitanje ponudilo je novo istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji u kojoj je omikron prilično brzo istisnuo deltu – već oko sredine decembra 2021. postao je dominantan u Engleskoj.
Omikron varijanta virusa SARS-CoV-2 pojavila se relativno nedavno, početkom novembra. Prvi poznati slučaj infekcije varijantom službenog naziva B.1.1.529 zabilježen je 9. novembra. Od tada se proširila svijetom i postala dominantna u mnogim zemljama, prenosi Index.hr.
Vrlo brzo pokazalo se da joj brojne mutacije omogućuju da probija imunitet stečen vakcinisanjem i prebolijevanjem infekcija starijim varijantama. No ispitivanja su pokazala da treća doza vakcine protiv izvornog, vuhanskog soja virusa pruža solidnu zaštitu od infekcije, a posebno od simptomatske bolesti, hospitalizacije i smrti. No kako je poznato da razine protutijela s vremenom padaju, nametnulo se pitanje koliko dugo i koliko dobro postojeće vakcine štite od omikrona.
Novo istraživanje
Prvi ozbiljan odgovor na ovo pitanje ponudilo je novo istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji u kojoj je omikron prilično brzo istisnuo deltu – već oko sredine decembra 2021. postao je dominantan u Engleskoj.
Prema izvještaju koje je u petak objavio U.K. Health Security Agency, zaštita od zaraze nakon vakcinisanja trećom dozom mogla bi trajati manje od šest mjeseci. No čini se da je zaštita od teških oblika bolesti trajnija.
Istraživanje je pokazalo da treća doza Pfizerove vakcine dvije sedmice nakon vakcinisanja pruža zaštitu od zaraze omikronom od oko 70%. No ta zaštita relativno brzo pada tako da je nakon tri mjeseca oko 50%. U drugoj analizi naučnici su procijenili da bi ona nakon četiri mjeseca mogla pasti na svega 40%.
Razine protutijela padaju nakon vakcinisanja o kojoj god da je vakcini riječ. Međutim, protutijela se počinju ponovno stvarati kada organizam dođe u kontakt s virusom, a također, ona nisu jedina zaštita od virusa.
Dr. Ilija Brizić, virusni imunolog s riječkog Medicinskog fakulteta, kaže da razina protutijela nije najbolji indikator zaštite koju pruža imunosni sistem.
“Protutijela su proizvod plazma stanica, odnosno stanica koje zovemo limfociti B. Dio ovih stanica postaju memorijske stanice, a dio i dalje proizvodi protutijela, iako sve manje što smo udaljeniji od trenutka vakcinisanja. Međutim, memorijske stanice opstaju praktički doživotno i njihova glavna uloga je da brzo stvore nove stanice koje produciraju protutijela ako dođemo u kontakt s virusom”, kaže Brizić.
“Zato i kažemo da su one dio stečene imunosti, jer ih steknemo cijepljenjem, ali i prebolijevanjem. Ako nas virus uspije inficirati jer je razina protutijela bila preniska, memorijske stanice će brzo stvoriti nove plazma stanice koje produciraju protutijela, a protutijela će onda pripomoći eliminaciji virusa, odnosno reducirat će posljedice infekcije i imat ćemo slabije simptome koji će kraće trajati”, govori.
“Kada se prvi put susretnemo s patogenom, treba nam više od 10 dana da stvorimo dovoljno plazma stanica da počnu djelovati na virus. A ako imamo memorijske stanice, onda već u roku od dva do tri dana imamo zaštitu ovim putem. Na taj način izbjegavamo da nam virus nanese veću štetu u tom periodu”, tumači riječki imunolog.
Ističe da vakcinisanje stvara i drugu razinu stečene imunosti, limfocite T, koji su dio stanične imunosti. “Ovi limfociti ne mogu spriječiti da dođe do infekcije, ali oni eliminiraju stanice inficirane virusom i tako doprinose uklanjanju virusa iz organizma. Cijepljenje potiče nastanak limfocita T koji prepoznaju virus”, navodi .
“Važno je napomenuti da je pokazano da je učinak mutacija u omikronu na zaštitu koju pružaju limfociti T minimalan. Sve ovo odgovara onome što vidimo da se događa s omikronom – iako uspijeva inficirati dobar dio cijepljenih i onih koji su preboljeli, rjeđe uzrokuje teže bolesti”, kaže Brizić.
Britanska studija pokazala je da booster nudi snažniju zaštitu od teških bolesti nego od infekcije. Konkretno, istraživači su otkrili da je dvije sedmice nakon treće doze Pfizera zaštita od hospitalizacije veća od 95% te da ostaje na oko 80% čak i nakon četiri mjeseca.
Za usporedbu, nakon dvije doze bilo koje vakcine zaštita od teške bolesti nakon šest mjeseci opada na 40%. Nalazi se vjerojatno odnose i na Moderninu mRNA vakcinu, jer ono funkcionira na istom principu i pruža sličnu zaštitu, kao Pfizerova od drugih sojeva.
Tri doze sasvim dovoljne
Nameće se pitanje koliko često ćemo se u budućnosti morati dovakcinisati. Vjerovatno je malo ljudi koji bi bili voljni činiti to svaka tri mjeseca. Brizić kaže da je za očekivati da će se dio ljudi, rizične skupine, u budućnosti morati redovno dovakcinisati kako bi se reducirale posljedice infekcije ovim virusom.
“Imunološki gledano, teško je očekivati da će se većina populacije koja je dobila tri doze cjepiva trebati docjepljivati postojećim cjepivima upravo jer bi tri doze trebale biti dovoljne da se stvori vrlo solidna imunološka memorija na ono što postojeće cjepivo cilja”, navodi Brizić.
“U slučaju pojave novih varijanti, koje su uspješne u širenju kao omikron ili delta, odnosno cjepiva specifičnih za nove varijante, postoji mogućnost da će opet biti potrebno provoditi cijepljenja šire populacije kako bi se zaštitio zdravstveni sustav i, naravno, reducirale posljedice općenito”, kaže.
“U svakom slučaju, imunitet koji je do sada stvoren u populaciji, odnosno stvara se cijepljenjem ili cijepljenjem i prebolijevanjem, trebao bi zaštititi većinu populacije na određeni period. U Hrvatskoj je još uvijek premalen udio cijepljenih, pa je teško procijeniti u kojoj mjeri se to odnosi na nas”, navodi.
“Nužno je da se što više ljudi cijepi, uključujući i one koji su preboljeli, jer su brojna istraživanja pokazala da samo prebolijevanje nije dovoljna zaštita te da postoji veliki benefit cijepljenja i onih koji su preboljeli infekciju”, poručuje Brizić.
(SB)
(27)