Šta se to dešava u Njemačkoj? Ljudi stvaraju zalihe, raspituju se o bunkerima…

Autor: Raport.ba

Uz sve nevolje, sad je došao i rat u Ukrajini, a tmurno raspoloženje sve više zahvaća i Njemačku. Psihoza se najprije vidi po policama samoposluga: mnogi stvaraju zalihe ulja i brašna jer je Ukrajina bila jedan od glavnih izvora tih namirnica, a i Udruga proizvođača ulja za prehranu objavljuje kako se “može računati” s ograničenjem isporuka suncokretovih sjemenki, lana i soje, piše Deutsche Welle.

Brašno je zapravo teško skladištiti, zato se za svaki slučaj opet kupuje tjestenina kao i prije pandemije. Ovaj put barem toaletni papir nije toliko tražen.

Ispitivanje javnog mnijenja agencije Forsa pokazuje kako 69% upitanih Nijemaca misli da će NATO, a tako i Njemačka biti uvučeni u rat. Njih 64% očekuje pogoršanje ekonomskog stanja, no golema većina je svjesna da tu ne mogu učiniti ništa i da nekakve zalihe neće mnogo pomoći, piše DW.

No, rat Rusije protiv države koja nije daleko od Njemačke – i veliko je pitanje hoće li tamo stati – duboko je uznemirio ondašnje stanovništvo. To se vidi i po broju poziva Telefonskom dušobrižništvu. “Upiti su postali vrlo intenzivni”, kaže za DW Christina Zajeckowski iz Telefonskog dušobrižništva Kölna.

Ljudi se boje da bi rat mogao doći u Njemačku sa svim što to znači: “Da poginu članovi porodica i prijatelja, da im bude razoren njihov dom, da se događaju svi užasi koje vide preko medija.” Kaže kako ljudima pomaže već i da s nekim razgovaraju o svojim strahovima ili da izgovore najgore što si mogu zamisliti.

Sjećaju se šta zapravo znači rat

Zovu i mladi ljudi koji strahuju za svoju budućnost i koji su mislili da će živjeti u Evropi u kojoj vlada mir, ali i pripadnici naraštaja koji se sjećaju ili rata ili teških dana odmah nakon njega. Taj naraštaj je “sve potisnuo u doba mira, ali sad im je sve opet došlo pred oči”, kaže i Thomaas de Vachroi iz Evangeličkog crkvenog kruga četvrti Neukölln u Berlinu.

On vodi crkvenu stambenu zadrugu prikladnu i za invalide tako da tamo živi i mnogo starijih osoba. “Oni se užasno boje da bi u jednom trenutku bila prekoračena crvena linija i da NATO intervenira, a onda vide sve crno. Moram vam iskreno reći da u međuvremenu i ja mislim slično.”

Kao i inače, stariji ljudi se manje brinu za sebe nego za svoju djecu i unuke. Vachroi uvijek iznova sluša kako mu objašnjavaju kako “moji unuci niti ne znaju što smo mi doživjeli nakon rata. Preživjeti glad, odlaziti na polja da bi se našlo nešto za jesti, nemati uopće odjeće…” Stare ljude sve ovo teško pogađa: “Sjede tako pred vama i razmišljaju, moj Bože, šta će se sad dogoditi s ovim svijetom?”

Mnogi su u takvoj depresiji da trebaju i liječničku pomoć, a predsjednik Udruge liječnika Frank Ulrich Montgomery njihove bojazni od rata i razaranja shvaća iznimno ozbiljno. “Važno je da ih se shvati, a ne da im se umanjuje ono što osjećaju”, izjavio je za listove grupe Funke. Strah od atomskog rata nije sasvim racionalan tako da ne pomaže ni “suprotstaviti se samo racionalnim argumentima”.

Prepperi likuju

Racionalni i argumenti bilo kakve vrste još manje pomažu u raspravama s prepperima – osobama koje cijeli život vjeruju kako rat samo što nije počeo i pripremaju se za njega. Sad su uvjereni da im ovaj Putinov rat samo potvrđuje ono što su oduvijek vjerovali i za što su se pripremali.

No dok su dosad i njihove nastupe na društvenim mrežama pratili samo rijetki, a i oni uglavnom da se dobro zabave, sad je mnoštvo klikova na njihove “savjete” o naprtnjačama u kojima je sve potrebno za preživljavanje, o tabletama joda u slučaju radioaktivnosti ili o generatorima električne energije.

U tu kategoriju “Savjeti preppera za početnike” pripadaju i videosnimke naslova kao što su “Rat Rusije i Ukrajine. Šta sad treba učiniti?” ili “Može li se preživjeti radioaktivno zračenje?” Pobjeda njihove hronične paranoje je i naslov priloga na društvenoj mreži “Prekasno za brigu u slučaju krize? Sad je stvarno još sasvim malo vremena”.

Koliko košta atomski bunker?

No, još od doba Hladnog rata posvuda u svijetu, pa tako i u Njemačkoj ima kompanija koje doista nude gradnju bunkera i sličnih skloništa. Tako u kompaniji Bunker Schutzraum Systeme Deutschland BSSD (Sistemi bunkera i skloništa Njemačke) sa sjedištem u Berlinu pljušte pozivi građana. “Prije je bilo možda dvjestotinjak poziva na dan, a kako je rat počeo ima ih više od 10 hiljada”, kaže Mark Schmiechen, koji je u BSSD-u zadužen za odnose s javnošću.

Građane zanima cjelokupna ponuda, od malih čeličnih skloništa, brzih skloništa za zaposlenike neke kompanije do uređenja podruma ili garaža u sklonište i gradnje pravih bunkera koji bi trebali biti zaštita i u slučaju atomskog udara. Zanimanje je toliko da je ta kompanija otvorila još šest telefonskih linija, a svi telefoni neprestano zvone, tvrdi Schmiechen.

Mnogi čak ne žele naručiti bunker, nego samo doznati šta trebaju učiniti u slučaju nužde. “Tako nas je nazvala jedna mlada žena koja se požalila kako ne zna ni kome da se obrati. Kaže da je zvala policiju, zvala je i državnu službu i niko joj nije mogao dati neki savjet pa je tako nazvala nas i pitala možemo li to barem mi učiniti”, kaže Schmiechen.

(25)