Za najmanju sitnicu Dodik odlazi na konsultacije u Beograd, traži podršku i nacionalno jedinstvo. Rat u Ukrajini je onemogućio političku strategiju Milorada Dodika kojom je želio, de facto, dovesti entitet do samostalnosti, a da se ne dođe pod udar međunarodnog faktora.

Piše: DINO MUSTAFIĆ

Vijeće za provođenje mira u decembru 1997. godine omogućilo je visokim predstavnicima u Bosni i Hercegovini da smijene sa dužnosti javne zvaničnike koji krše zakonski preuzete obaveze i Dejtonski mirovni sporazum, te da, kada to smatraju neophodnim, nametnu ključne zakone, ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela Bosne i Hercegovine.

Koristeći te ovlasti Christian Schmidt je poništio Zakon o nepokretnoj imovini koji je ranije donio bosanskohercegovački entitet Republika Srpska. „Svoje izvršne ovlasti sam iskoristio da povedem zemlju naprijed, a neke ljude dovedem razumu“, rekao je visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt na pres-konferenciji u Sarajevu kada je obznanio svoju odluku. Time je visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini poništio pokušaj vlasti entiteta Republika Srpska da državnu imovinu prebaci na sebe. Djeluje krajnje optimistično od strane Schmidta vjerovati da će ovaj potez urazumiti Dodika koji je stvorio klerikalno-nacionalistički entitetski bastion u kojem svaki civiliziran čovjek može imati samo osjećanje stida gdje živi. Sada već sa polugodišnjim stažom, novouspostavljeni visoki predstavnik Schmidt nije više zagonetan i šutljiv jer je shvatio da tihom diplomatijom neće uvesti dijalog kao osnovu demokratskog ustrojstva.

I sam je uvidio da vrijeme nije na njegovoj strani. Bosanskohercegovačka politička situacija u tolikoj je mjeri mučna za sve građane, da se zaista ne vidi kako je moguće bez metle u vidu bonskih ovlasti iz svega ovoga se izvući. Više puta sam pisao i na ovom portalu da je dovoljna jedna varnica pa da zapali čitav region. Naravno, naša sudbina ovisi o volji velikih sila, a prije svega mislim na interes Rusije, koja se politički i ekonomski već infiltrirala preko svojih marioneta u ovom našem području. Rat u Ukrajini je skinuo sve maske, Dodik očito slijedi instrukcije Moskve i to ne skriva.

Poslije svih stradanja i zločina koji su počinjeni prilikom raspada Jugoslavije nama izgleda da se to teško može ponoviti. Ali samo naivni ne vide da je malo potrebno, ovdje strasti nisu smirene i u BiH je malo razumnih političara. Zato je borba za mir danas prioritet svakom mislećem čovjeku, jer stvari kao što su Dodikove provokacije ili neke slične mogu nas vratiti tamo gdje smo bili u skoroj prošlosti – u rat i razaranje. Neki su u BiH 1992. govorili da rata neće biti: „Za rat je potrebno dvoje. Mirno spavajte. Rata biti neće“. Ovi koji sada govore o ratu u BiH to govore zbog osjećaja vlastite nemoći i bezizlazne situaciju u koju su doveli ovu zemlju kroz višegodišnju pljačku i podjelu plijena po etničkom principu; uz kulturu laži i nasilja kao pogonsko gorivo za mržnju. Na sceni je nastavak ratnih politika koje su dijelile BiH. Te politike su rezultirale zločinima, preseljavanjem naroda, uništavanjem ogromne imovine i patnjama velikog broja ljudi.

Danas te politike nemaju svoje vojske u BiH, ali proizvode strah od rata, drže zemlju u blokadi, proizvode nestabilno stanje i ekonomsku neizvjesnost. Njihovi motivi govora o ratu u javnom prostoru su različiti: jedni su zabrinuti pa upozoravaju da ga treba spriječiti, a drugi ga uključuju u kalkulaciju kao mogućnost ili izvjesnost, ili ga čak i priželjkuju, nezadovoljni rezultatom prethodnog rata. Međunarodna zajednica mora biti oprezna sa ovim prijetnjama i zveckanjem oružja u regionu, posebno u post-ratnim društvima poput bosanskohercegovačkog.

U tom kontekstu je jasno da ključeve mira i stabilnosti u regionu drže Srbija i Aleksandar Vučić, pa stoga ne čudi da se dan nakon svoje odluke po bonskim ovlastima Christian Schmidt našao u zvaničnoj posjeti Beogradu. Zna on dobro da sve što Dodik radi jeste koordinirano sa srbijanskim vlastima. To nije ništa novo, to je nastavak one politike koja se vodila u RS-u za vrijeme Miloševića. Zvanično je svu svoju političku djelatnost RS prenijela na Miloševića devedesetih godina. Što bi danas bilo ko u politici RS-a bio bez podrške Srbije? Ono što je devedesetih godina bilo zvanično danas je nezvanično, ali vidljivo svakome.

Za najmanju sitnicu Dodik odlazi na konsultacije u Beograd, traži podršku i nacionalno jedinstvo. Rat u Ukrajini je onemogućio političku strategiju Milorada Dodika kojom je želio, de facto, dovesti entitet do samostalnosti, a da se ne dođe pod udar međunarodnog faktora. Otud i ove nervozne reakcije iz zvanične Banja Luke pod vodstvom SNSD-a, koja je uspjela vratiti zaboravljenu bonsku batinu u političku realnost. Problem s višedecenijskom politikom u RS-u bilo koje političke opcije jeste da se narod uvjerava da je RS ono što nije – država. I onda kada Ustavni sud nekoliko puta donese odluke koje potvrđuju da je RS jedan egzistirajući entitet u Bosni i Hercegovini nastupi srdžba u RS-u. Jer su svi već uvjereni, od politike preko medija RS-a i sve do nižeg i visokog obrazovanja da je RS država.

Proizvedena je bajkovita koncepcija nacionalne države; kada se desi realni politički odgovor poput Schmittovog neizbježnog poteza na separatističku političku agendu, nastupi neka vrsta katastrofe koja se rješava na način da se sve institucije sa atributima bosanskohercegovački, od Ustavnog suda BiH do Parlamenta BiH, a priori proglase neprijateljskim spram RS-a. Mislim da je reakcija Visokog predstavnika u BiH došla kasno, jer Milorad Dodik se ne zadržava samo na nasilnoj retorici i pravnom nasilju. Ta retorika je sigurni uvod u eklatantno političko nasilje koje će završiti i radikalnim zahtjevima za konačnu destrukciju Bosne i Hercegovine.

Mnogi su to u Evropi podcijenili površno pripisujući te izjave njegovom izbornom populizmu, ali je izvjesno da se u ladicama kod Dodika nalaze razrađeni planovi Kremlja šta da se radi ako međunarodna zajednica intenzivnije krene u jačanje Bosne i Hercegovine kao države. Dolazi na naplatu nevjerovatna nonšalancija liberalne Evrope prema Balkanu, njen benevolentan stav spram nacionalista koji imaju separatističke ambicije. Janšin non paper jeste probudio Dodikove snove, uz neskrivenu podršku Orbana kao prominentnog islamofoba.

Činjenica da Milorad Dodik bukvalno svakodnevno krši izjavu kojom je prisegnuo na Ustav Bosne i Hercegovine, znači da odavno postoje pravni i politički uvjeti za njegovu smjenu. Međunarodna zajednica decenijama nevjerovatno griješi kada je u pitanju srpski nacionalizam misleći da će ga kultivirati raznim gestovima ili titranjem ega Vučiću kao mirotvorcu. Izvjesno je da bi stvar krenula u puno boljem pravcu kada bi međunarodna zajednica, predvođena SAD i Evropskom unijom, radikalno kaznila takav nacionalizam. Dodik je uspješno igrao na kartu da vrijeme prolazi, da se ljudi navikavaju na njegovu zlu i ekstremnu retoriku ubijanja Bosne kao političku svakodnevnicu. Unilateralno kažnjavanje Dodika i njegovih saradnika više bi koristilo regulaciji odnosa u regionu nego nadgornjavanje u kome se traži od Vučića da kontroliše Dodika, a vidimo da je to suboordinacija.

Zato je krajnje licemjerno od strane međunarodnih predstavnika gledati godinama kako se pate građani BiH i stalno nam poručivati o njenoj historijskoj i kulturnoj specifičnosti, o važnosti ovakve multietničke zajednice za Evropu, a u isto vrijeme ne upotrijebiti bonske ovlasti kao jedinu nadu da možemo živjeti u materijalnom, moralnom, duhovnom i svakom drugom smislu bolje. Za početak nas gospodin Schmidt mora osloboditi ovog nacionalističkog, korumpiranog i kriminogenog ološa na vlasti. Uostalom, sve što je dobro, pametno, evropsko i liberalno u BiH i jeste napravljeno nametnutim odlukama visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.

Bonske ovlasti su iz raja izašle, jedini su jezik koji se razumije u BiH. Sa ovakvom vlašću i ne može drugačije.

(Peščanik.net)

(247)

Related posts:

Internacionalnu osnovnu školu baš briga za Mahira Rakovca PLJUŠTE OSTAVKE Osipaju se članovi bh. košarkaške vlade! ADVOKATSKA MAŠTA MOŽE SVAŠTA: Radončićev advokat lansirao nevjerovatnu teoriju zavjere! Edvin Omerović, sin zlatnog ljiljana dobio otkaz sa posla zbog klevetničkog priloga u emisiji “Mreža” Federalne televizije Pakleni plan ide dalje: Nakon Mostara počinje podjela Travnika, Tuzle, Bihaća… Kurić obrazložio: Drmać svojim kolegama želi dati otkaze, a nije u redu da njegova zaručnica igra više uloga nego ostali Drmać osuo po kolegi: Ja bih trebao biti ministar, a ne Kurić koji je… Dodik: Žao mi je Karadžića, gdje je sada 60.000 navodno silovanih žena i 300.000 ubijenih Još jedna uvreda za logoraše i žrtve zločina: Pogledajte šta su uradili članovi Boračke organizacije Vojske Republike Srpske “KRVAVI” FUTSAL: NOKAUTIRAN MOSTARAC U SARAJEVU!

BH. REŽISER DINO MUSTAFIĆ: “Reakcija Visokog predstavnika u BiH došla kasno, jer Dodik se ne zadržava samo na nasilnoj retorici i pravnom nasilju…”