“Ako NATO nastavi ovako da brani Crnu Goru od hibridne agresije Rusije i njene vjerne saveznice Srbije, uskoro bi u njoj glavna kletva mogla biti: ‘Dabogda te branili, kao što NATO brani Crnu Goru.'”

 

 

“Strepim da od ‘45-te nikada nismo bili bliži građanskom ratu u Crnoj Gori. A stekli su se glavni uslovi: Rusi i njihovi sateliti forsiraju podjele, glavne crnogorske institucije ne funkcionišu, država se raspada, stanje je bezvlašće, a crnogorska policija je tigar od papira…”, napisao je nedavno na Twitteru novinar i publicista iz Crne Gore Šeki Radončić, opisavši trenutno stanje u ovoj zemlji.

 

 

To je bio i povod da ga zamolimo da za “Slobodnu Bosnu” prokomentariše aktuelnu situaciju u Crnoj Gori.

 

 

Naš sagovornik kaže da nije lako imati za susjede Srbiju ili Rusiju.

 

 

“Te dvije države su se pokazale i pokazuju kao primitivne i brutalne, koje na svoje komšije kidišu kao gladni vukovi na ovce. Dakle, viševjekovne pretenzije Srbije prema Kosovu, već eskaliraju i svakako mogu da izazovu požar između te dvije susjedne i suverene države. I taj će požar zvanični Beograd pokušati da prenese na sve teritorije zamišljenog ‘srpskog sveta’”, istakao je Šeki Radončić.

 

 

Svako malo na ovim našim prostorima se spominje rat. 2010. godine Crna Gora je od balkanskih zemalja bila najbliža ulasku u EU? Gdje se izgubi ta ideja EU?

 

Crna Gora je doista bila lokomotiva koja je predvodila zemlje Zapadnog Balkana za ulazak u EU. I tu njenu poziciju, za protekle dvije godine, pojeli su Srbija i Rusija, instalirajući antievropsku vlast u Podgorici. I to naočigled EU, SAD i NATO. Nažalost, Crnu Goru sada gotovo svakodnevno obilaze izaslanici velikih sila, SAD, Evropske unije… što sve zlokobno podsjeća na Bosnu i Hercegovinu uoči i tokom velikosrpske agresije.

 

 

Izbori jedino rješenje izlaska iz krize

 

 

Protesti ispred Skupštine Crne Gore “Ima nas” su sve masovniji, dolaze građani iz cijele države, traže promjene. Da li su vanredni parlamentarni izbori jedino rješenje izlaska iz krize?

 

Vanredni parlamentarni i skori redovni predsjednički izbori su jedino rješenje izlaska iz krize. U crnogorskoj izvedbi ili uz moderiranje stranaca. A odlično znamo šta slijedi kada počne moderiranje stranaca. Ipak, izbori jedino mogu politički kanalisati rovovske i veoma opasne podjele u Crnoj Gori, inicirane i finansirane iz zvaničnog Beograda i Moskve, koje su dovele do juče najstabilniju i najuređeniju državu Zapadnog Balkana, predvodnicu evropskih integracija i članicu NATO do ivice ambisa građanskog rata.

 

 

Prije nego što Vučić povuče obarač, treba da se prisjeti sudbine Slobodana Miloševića

 

 

Često se zadnjih dana govori da se problemi na Kosovu mogu eskalirati u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. “Kosovo je samo varnica koja bi mogla da potpali požar i u Crnoj Gori i u centralnoj Srbiji”, kazao je politički analitičar Dušan Janjić povodom najnovijih tenzija na sjeveru Kosova? Vaš komentar?

 

Nije lako imati za susjede Srbiju ili Rusiju. Te dvije države su se pokazale i pokazuju kao primitivne i brutalne, koje na svoje komšije kidišu kao gladni vukovi na ovce. Dakle, viševjekovne pretenzije Srbije prema Kosovu, već eskaliraju i svakako mogu da izazovu požar između te dvije susjedne i suverene države. I taj će požar zvanični Beograd pokušati da prenese na sve teritorije zamišljenog „srpskog sveta“, kako bi u tom lovu u mutnom, Srbija otela Bosni i Hercegovini Republiku Srpsku, Kosovu teritoriju koju pokriva tzv. Zajednica srpskih opština, a Crnoj Gori„srpsko more“, od Ulicinja do Herceg Novog, kao i Sjever koji se graniči sa Srbijom. A kada komarcu istrgnete nogu, odoše i crijeva. To bi, dakle, značilo i kraj Crne Gore. Dok bi BiH i Kosovo čak i nakon takvog kataklizmičnog scenarija opstale. I postale jednonacionalne države.

 

 

No, ovakvi krvavi i megalomanski planovi su bure baruta i za samu Srbiju, koja je, kao što znamo, izgubila pet ratova u posljednjih trideset godina. Od Slovenije, Hrvatske, BiH, Kosova i NATO-a.

 

 

Dakle, prije nego što Vučić povuče obarač, treba da se prisjeti sudbine Slobodana Miloševića, baš kao i Vladimir Putin sudbine generalisimusa Staljina, kojeg su otrovom za pacove počastili njegov šef policije Lavrentiy Beria i budući politički nasljednik Nikita Khrushchev.

 

 

Gabriel Escobar je na Zapadnom Balkanu malo piroman – malo vatrogasac
Premijer Crne Gore u tehničkom mandatu Dritan Abazović je prije nekoliko dana nakon sastanka sa Escobarom rekao da političari koji i dalje žive u 1990-tim godinama destabilizacijom političkih prilika ne žele da daju šansu afirmaciji progresivnoj i proevropskoj politici i bržem putu Crne Gore ka Evropskoj uniji. Vi ste nedavno konstatovali da”Dritan Abazović pokušava Crnu Goru vrati u ‘48.

 

 

Ovakvog izdajnika i moralnu nakazu Crna Gora nije rađala.” Interesuje nas Vaš stav oko američke politike u Crnoj Gori, konkretno Gabriela Escobara i insistiranje na Otvorenom Balkanu?

 

Vjerujte mi, Abazović je takav izdajnik, da se od njegovog sluganstva, izdaje i prodaje Crne Gore zvaničnom Beogradu, u grobu prevrće čak i Rahman Morina. Ako je od Morine u njegovom grobu išta ostalo, nakon što je gorio u paklu na onom svijetu. U najkraćem: Dritan Abazović je danas u Crnoj Gori isto što je bio i ostao Radovan Karadžić u Bosni i Hercegovini.

 

 

Što se tiče Gabriela Escobara čini mi se da on ima problem u Crnoj Gori sa crnogorskim Pablom Escobarom. To jest sa Dritanom Abazovićem. Kako pokazuju SKY aplikacije Abazović sarađuje sa narko klanovima, švercuje cigarete, ucjenjuje političare, tužioce, policajce, zloupotrebljava i krši zakone… No, vidjećemo ko će u obračunu „Escobar protiv Escobara“ izaći kao pobjednik.

 

 

Moguće da griješim, ali po mojoj skromnoj procjeni, Gabriel Escobar je na Zapadnom Balkanu malo piroman – malo vatrogasac.

 

 

Navest ću i primjer. Escobarovo insistiranje na Otvorenom Balkanu je piromanski čin koji marginalizuje Berlinski sporazum, podrazumijeva usporavanje EU integracija i predviđa sasvim otvorene granice između država Zapadnog Balakan, koje će doprinijeti širenju srpsko-ruske hibridne agresije na BiH, Crnu Goru i Kosovo. Samim tim i ne čudi što su ove države protiv tog plana, iako iza njega stoji SAD. Tu je i opravdan i zajedničkih strah od velikodržavnih aspiracija iz Srbije, Albanije i Hrvatske.

 

 

S druge strane, Gabriel Vatrogasac pokušava da smanji maligni ruski uticaj na Balkanu i pronađe formulu saradnje i međusobnog povjerenja između dželata i njegovih žrtava.

 

 

Crna Gora samo što nije planula

 

Glavni problem u Crnoj Gori, kako ga vidi Vesna Pusić je u tome što politički sukob nije oko ideologije, ekonomije, pravosuđa i slično, već oko prava Crne Gore da postoji kao samostalna država, a teško je postići kompromis s onima koji vam negiraju pravo na postojanje.

 

 

“U taj je sukob umiješana Srbija, SPC i Putinova Rusija. Tijesna pobjeda na izborima predstavlja se kao epohalni čin, a zapravo samo pokazuje podijeljenost društva koje zahtijeva saradnju”, kazala je Pusić na Forumu u Cetinju. Vaš komentar?

 

Uz veliko uvažavanje Vesne Pusić, glavni problem Crne Gore je to što je Vladimir Putin, baš na crnogorskom primjeru, uspio da dokaže, da ulazak neke države u NATO nije garancija da ta zemlja neće biti razvaljena. Tako je Putin poslao poruku i drugim državama da „paze što rade“. Kategorijalno gledano crnogorski primjer zorno pokazuje da NATO pruža punu zaštitu svojim članicama od konvencionalnih napada spolja. Upravo zbog toga Crnu Goru nisu preplavile koljačke garde iz Republike Srpske, Srbije i sa Kosova. No, kada je u pitanju moderna i gotovo jednako opasna hribridna agresija, NATO je u Crnoj Gori pokazao da je spor, da kaska za Rusijom, a u nekim elementima da je čak i nemoćan. A Putinova Rusija sa svojim balkanskim najamnicima to veoma dobro koristi. Crna Gora samo što nije planula.

 

 

Dakle, ako NATO nastavi ovako da brani Crnu Goru od hibridne agresije Rusije i njene vjerne saveznice Srbije, uskoro bi u njoj glavna kletva mogla biti:„Dabogda te branili, kao što NATO brani Crnu Goru.“

 

 

(Razgovarala: Sanela GOJAK)

 

(SB)

(444)

ŠEKI RADONČIĆ ZA “SB”: “Prije nego što Vučić povuče obarač, treba da se prisjeti sudbine Slobodana Miloševića. On na svoje susjede kidiše kao gladni vuk na ovce…”