U Beogradu proruske snage počele su razgovore o ideji ujedinjavanja Srbije sa Savezom Rusije i Bjelorusije, o čemu je pregovore vodio još Slobodan Milošević 1998. i početkom 1999. Tada ga je Moskva odbila, ali je sada spremna uzeti Srbiju u čelični zagrljaj.
Piše: Oleksandr LEVČENKO
Situacija na ratištu u Ukrajini postaje sve više nepredvidljivija za Kremlj. Djelimična mobilizacija pomogla je ruskoj vojsci tek djelimično. Ljudski gubici agresora ogromni su, premašili su 101 hiljadu vojnika, a to znači da je ranjenika tri puta više, dakle najmanje još 300 hiljada gotovo onesposobljenih, sada već bivših ruskih boraca.
Ruska vojska sada je na polovini kapaciteta što ga je imala na početku rata, 24. februara ove godine. Poginuli i ranjenici uglavnom su iz najbolje pripremljenih jedinica armije Ruske Federacije. Gotovo je nestao 11. armijski korpus iz Kalinjingrada, koji prije 24. februara bio prijetnja za sve zemlje Baltičke regije. Sada je u kasarnama Kalinjingrada od bivšeg sastava te ogromne i opasne elitne vojne jedinice ostalo samo 20% vojnika. Svi ostali su, poslije višemjesečnih borbi u Ukrajini, otišli na vječni odmor.
Na ukrajinskom ratištu PVK Vagner sada broji 50 hiljada vojnika, a od njih je 40 hiljada zatvorenika. U krvavim borbama oko Bahmuta poginulo je više 10 hiljada ruskih vojnika-zatvorenika! Situaciju su morali popraviti regrutovanjem nove partije kriminalaca iz kaznenih domova, ali i njih već ponestaje poslije dugih, krvavih bitaka. Zato vlasnik privatne vojne kompanije (PVK) Vagner Jevgenij Prigožin smišlja novu shemu popunjavanja svojih jedinica u Ukrajini. Prigožin je počeo pripreme da u vojsku angažuje žene koje izdržavaju kazne za različita krivična djela!?
Navodno se, naime, Prigožinu obratio deputat uralske regije Sverdlovsk, neki Vjačeslav Vegner koji smatra za potrebno podržati inicijativu „mnogih žena iz zatvora u gradu Nižnji Tagil o njihovoj spremnosti da odu na ratište u Ukrajinu“. Kako ne bi šokirao rusku javnost, Prigožin je poručio da mogućim smatra samo njihovo angažovanje za obavljanje nekih tehničkih i medicinskih poslova, kao vezista ili medicinskih sestara i bolničarki. Naravno, jasno je da tako u Rusiji pripremaju javno mnjenje za angažovanje žena u ratu u Ukrajini. Za početak, kao svojevrstan test, biće poslane zatvorenice, da bi kasnije u zagrljaj djelimične mobilizacije baciti žene iz civilnih struka.
Ministar odbrane RF Sergej Šojgu službeno je dao prijedlog predsjedniku Vladimiru Putinu o povećanju broja postojećih vojnika sa 1,15 miliona na milion i po! Ruski predsjednik objeručke je podržao ovaj prijedlog i potpisao odluku o tome. Tako za odrasle muškarce u RF gotovo nestaju alternative, i ostaje obaveza prihvatanja vojne obaveze.
Ostaje, međutim, nejasno kako će povećani broj vojnika ispratiti odgovarajući broj oficira? I drugo, ne manje teže pitanje, kako osigurati za nove kontingente vojnika odgovarajuću vojnu opremu i teškog naoružanja? Većine skladišta, koja su bili formirana još u doba Svjetskog Saveza sada su prazna. Ostali su samo vrlo stari modeli vojne tehnike, koju Moskva želi da iskoristiti kako tehničku i vatrenu pripomoć novom talasu mobiliziranih.
A rezervi tehnike RF praktično više i nema. Sada traže ono staro što je možda ostalo u nekim bivšim sovjetskim republikama. Takve zahtjeve, međutim, veoma oprezno uzimaju i u prijestonicama naklonjenim Rusiji. Jer, obnavljanje Sovjetskog Saveza bilo je javno oglašeno kao cilj tzv. vojne operacije. Ministar odbrane RF Šojgu početkom juanonznanio je taj cilj. Poslije toga, doduše, Kremlj nijednom nije pomenuo da njegova okupatorska vojska ima takav zadatak. Pri tome, formiranje zajedničke vojske sa Bjelorusijom diktatora Aleksandra Lukašenka samo svjedoči o novoj opasnosti, prije svega za Litbvanij, Letoniju i Poljsku koje su u susjedstvu sa Ruskom Federacijom i Bjelorusijom.
Kremlj je formirao nekoliko novih vojnih okruga, uključujući Lenjingradski, koji je uperen direktno protiv Finske i Estonije. A kako Putin svaki put pomene da ne želi samo obnovu Sovjetskog Saveza, nego i teritorija koje su pripadale Ruskom carstvu, onda je jasno zašto se Helsinkiju tako žuri da se učlani u NATO. Istovremeno, Kremlj je aktivirao svoje poslušnike u Moldaviji i Gruziji.
A u Beogradu proruske snage počele su razgovore o ideji ujedinjavanja Srbije sa Savezom Rusije i Bjelorusije, o čemu je pregovore vodio još Slobodan Milošević 1998. i početkom 1999. Tada ga je Moskva odbila, ali je sada spremna uzeti Srbiju u čelični zagrljaj. Tako su, što se tiče namjere Moskve da širi svoje granice prema NATO konkretni potezi ruske strane već na vidiku. Obnavljanje Sovjetskog Saveza ili Ruskog carstva postaje direktne prijetnja za Berlin i Pariz. Mađarska Viktora Orbana već je u nekom tajnom dogovoru sa Putinom, ima jakih proruskih snaga u Bugarskoj i Grčkoj, one se maskiraju i u Hrvatskoj, da ne govorimo o BiH i Crnoj Gori. Polje bitaka, očigledno, može postati pola Evrope.
Ako Evropa i demokratski svijet žele spriječiti ovaj suludi plan, onda moraju stati još čvršće uz rame sa Ukrajinom koja je zasad garant teritorijalne cjelovitosti niza evropskih zemalja. Kijev mora dobiti još više napredne vojne tehnike, protivraketnih sistema, tenkova i borbenih aviona. Sve planovi Moskve može zaustaviti samo hrabra ukrajinska vojska, ali bez novih teških naoružanja za nju situacija se može jako komplikovati, a tada bi se Evropa morala boriti sama za sebe.
(Antena M)
(130)