KOLUMNA GOJKA BERIĆA: Neko ljulja Nikšićev čamac

Ako se čamac prevrne, SDA neće snositi nikakvu krivicu ako se 2026. ponovo vrati na tron. I šta onda? Gledaćemo nastavak naše loše beskonačnosti

Piše: Gojko BERIĆ

Nije pala SDA, pao je sistem, tvrdi Elmedin Konaković, nekada istaknuti član ove stranke, potom njen najopasniji disident i potkazivač njenog prljavog veša, a danas agilni ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Međutim, Konaković ovih dana ispoljava politički sentiment prema svojoj bivšoj stranci i njenom lideru – žao mu je što je toliko napadao SDA i Bakira, a danas to ne bi činio. Denis Bećirović je još tokom predizborne kampanje naglašavao kako “mi ne napadamo SDA i Bakira Izetbegovića, već njenu politiku”, što je floskula nedostojna političara njegovih pretenzija.

RAKOVA DJECA

Kako je moguće odvojiti politiku od ljudi koji je oblikuju i provode, uz to uvjereni da je ona dobra i ispravna, što smo više puta mogli čuti iz javnih istupa Bakira Izetbegovića? Koliko je ta politika bila “dobra i ispravna”, pokazali su oktobarski izbori. I zašto su onda, nakon takvog izbornog raspleta, zapadne zemlje, predvođene Amerikom, odahnule, po cijenu da Dodika ostave u igri?

I kad je sve to prošlo, javlja se ministar Konaković sa lamentom kao biberom po pilavu. Teško je racionalno objasniti porijeklo ovog političkog sentimenta ljudi koji su činili sve da SDA skinu s vlasti, a kad su to nekako uspjeli, uplašili su se vlastite pobjede, pa poraženoj stranci sada žele brz oporavak i dug život. Što donekle ima smisla jedino ako je riječ o političkom humoru. U svakom slučaju, vladajuća koalicija sigurno ima važnijeg posla, uključujući i sve izgledniju opasnost da sintagma “rakova djeca” postane njena metafora. “Ili ćemo se dogovoriti ili ćemo propasti”, upozorava federalni dopremijer Vojin Mijatović. Neko ljulja Nikšićev čamac. Ako se čamac prevrne, SDA neće snositi nikakvu krivicu ako se 2026. ponovo vrati na tron. I šta onda? Gledaćemo nastavak naše loše beskonačnosti.

Konakovićeva teza o palom sistemu možda zvuči originalno, ali ne i uvjerljivo. Na djelu je isti onaj sistem koji je još u Daytonu mnoge stvari postavio naglavačke. Zemlja živi u tom naopakom sistemu, jer vladajući nacionalisti ne dopuštaju njegove suštinske promjene, pošto bi one dokinule njihovu dominaciju. Kako se može reći da je sistem pao ako se zna da su i članove novog Vijeća ministara delegirali njihovi stranački lideri? Dragan Čović lično je smijenio svoje najvažnije ljude u javnim preduzećima pod kontrolom HDZ-a i postavio nove. Opet svoje! I onda to naziva nekakvom reformom. Nermin Nikšić sigurno nije nimalo sretan što mu je taj isti Čović utrapio neke ministre koje on ne bi odabrao i koji frustriraju bošnjačku javnost. Ali, takvoj praksi se ništa ne može. Sistem uvijek bira ljude koji mu odgovaraju. Ako sistem omogućava ili čak preferira korupciju i pohlepu, i oni će biti korumpirani i pohlepni. Upravo ovih dana ukazuje nam se do sada najizoštrenija slika jednog moralno potonulog društva koje se zrcali u famoznoj Sky aplikaciji. To su, dakle, te naše stranačke vođe, naši ministri i premijeri, naši korumpirani šefovi krim-policije koji sarađuju sa mafijom, pa policajci koji zarađuju državnu platu tako što dilaju drogu, to su šefovi obavještajnih službi koji umjesto za državu, rade za oligarhe svoje stranke, to su ti nezajažljivi političari, koji su se obogatili toliko da zaboravljaju da posjeduju stanove u Zagrebu, Beogradu, Londonu ili Moskvi, to su ugledni načelnici općina koji peru pare, to su naši ucijenjeni tužioci i sudije, ukratko – to je cijela bulumenta koja ovoj zemlji decenijama radi o glavi, pa je pravo čudo da ona u obliku države uopće postoji. I svi su oni birani na izborima, imenovani, postavljani, odlikovani, slikani za televiziju i novine. Zašto je najviše afera vezano za kadrove SDA, pitanje je koje je jako važno kako za samu stranku, tako i mnogo šire. Svi putevi, po svemu sudeći, vode do davno utemeljenog gesla Izetbegovićevog pokreta: “Bolje podoban, nego sposoban!”

UMORNI LJUDI

Malobrojni optimisti vjeruju da će famozni Sky očistiti Bosnu i Hercegovinu od organizovanog kriminala i korupcije, jer su navidjelo izašli konkretni primjeri pred kojima pravosuđe ne može zatvoriti oči. Međutim, to je tek metlica kojom se iz zapuštene kuće može pomesti samo mali dio nagomilanog smeća. Pa i te metlice ne bi bilo da nam je nisu ustupile neke zapadne zemlje, jer BiH ne posjeduje takvu tehnologiju. Njihove obavještajne službe obavile su najkomplikovaniji dio posla. Zahvaljujući tome, otkrivene su ubice dvojice policajaca na Ilidži, sprega policijskih struktura i mafije, zloupotreba položaja lokalnih političkih moćnika… Vijesti o novim hapšenjima smjenjuju jedna drugu i sigurno je da se mnogima čije su ruke prljave ovih dana tresu gaće. Da li će i kada na red doći najkrupnije ribe, bez čijeg političkog pokroviteljstva, a možda i direktne umiješanosti mnoge nezakonite rabote ne bi bile moguće, pitanje je koje ostaje u sjenci nevjerice. Primjeri iz prošlosti pokazuju da ih postojeći korumpirani sistem štiti od zaslužene kazne. Pravomoćna presuda sada već bivšem premijeru Fadilu Novaliću mogla bi biti indikativna. Oni koji ovdje priželjkuju “spektakl Sanader”, još dugo će čekati. Odgovornost za sunovrat Bosne i Hercegovine snose čitave garniture političara. Mnoge štete su nepopravljive, poput masovnog odlaska mladih, koji ne vjeruju da njihova domovina ima privlačnu budućnost. Bolji život je glavni razlog njihovog odlaska, ali ih i stalna politička nestabilnost sve više motivira na takav korak. Odgovorni ljudi, koji olako pominju novi rat i oružje, morali bi znati da time šalju poruku mladima: Uzmite diplomu i bježite glavom bez obzira!

Nisu potrebna nikakva posebna istraživanja da bi se vidjelo da u Bosni i Hercegovini ostaje mahom stariji svijet, čije su najbolje godine davno prošle. To su umorni ljudi, nezainteresovani za bilo kakve reforme, zahvalni ako imaju kakav posao ili ako kao penzioneri dobiju povišicu od pedesetak maraka. Uz apolitične mlade generacije, oni tvore društvo koje nije spremno na bilo kakvu pobunu u ime demokratskih ideala, niti posjeduje svijest o tome. Narodu ne valja nijedna vlast, a naročito ona za koju je upravo glasao, jer je siromašnih sve više. Siromašna država i siromašno društvo, to je začarani krug iz kojeg je teško izaći.

(Oslobođenje)

(194)